U kockarski je svijet ušao vrlo rano, još u srednjoj školi, igrajući na starim aparatima s voćkicama i iznosima od pet kuna, a onda je s kockanjem počeo kombinirati i klađenje. Mic po mic zapletao se u mrežu iz koje se, kako vrijeme odmiče, sve teže ispetljati. U 20 godina života na rubu postao je ovisnik o kockanju, izgubio je pritom više od dva milijuna kuna, nagomilao dugove, pa i ukrao novac za koji je mislio da će ga "iščupati"... Međutim, kako to obično biva u stvarnom životu, to se nije dogodilo. Dapače, to ga je potaknulo da počne razmišljati o tome da si oduzme život. Doživljavao ga je bezvrijednim, besmislenim.

Počeo kao srednjoškolac

Priča je to Slavonca čiji bi život mogao biti dobra podloga za filmski scenarij, a koju je odlučio podijeliti s nama jer želi upozoriti sve one koji kreću tim putem da stanu na vrijeme i potraže pomoć. On ju je pronašao prije godinu i pol dana u osječkom Klubu liječenih ovisnika o kocki (KLOK), do kojeg je došao na preporuku svoga psihijatra.

Taj se 40-godišnji Slavonac prisjeća kako su ga još kao srednjoškolca privlačili aparati, iako se okušao i u sportskom klađenju. "Ubacim u aparat pet kuna, dobijem deset i malo-pomalo širim igru, isprobavam kombinacije, sisteme... Tako je to bilo u početku. Kada sam nakon srednje počeo raditi sezone na moru i zarađivati ozbiljan novac, krenuo sam u kockarnice. Zaista me je privlačilo vrijeme provoditi u kockarnicama, besprijekorno uređenim prostorima, gdje su organizatori itekako dobro znali što rade i kako privući pažnju kockarima. Bez prozora, bez sata, u prostor se utiskuje kisik i sve se čini da zaboraviš na vrijeme i ostaneš unutra što duže, odnosno dok god imaš novca. Dobitci tu često nisu važni. Više sam puta imao velike dobitke, oko 10.000 eura, ali bih ih ostavio tamo i potrošio još toliko. Nastavio bih kockati sve dok ne bih ostao bez lipe, a iz kockarnice bih izišao ujutro a da nisam imao ni za cigarete", dobro se sjeća i danas takvih trenutaka jer su bili učestali.

Njemu je to bio "normalan" dan. Budio se bez ikakvih emocija jer je bio uvjeren kako nema smisla plakati za propuštenim.

"Zanimljivo je da sam cijelo vrijeme bio svjestan kako to što radim nije dobro, ali nisam mario jer sam zarađivao velik novac, imao sam odakle, i dok se to pokrivalo, nije bilo problema. Kad imaš novca, problem je nevidljiv. Dignem kredit, vratim ga... i sve to nisam smatrao tolikim problemom dok me nije, naravno, zadesio crni niz koji me natjerao da počnem posuđivati novac od prijatelja, kolega, znanaca. Podigao sam sve kredite koje sam mogao, ali dugovi su se samo gomilali", priznaje, dodajući kako više nije mogao pratiti kome duguje i koliko.

Posuđivao i - ukrao

A onda je, kaže, sve češće počeo dobivati pozive s upitima kada će vratiti novac.

"Vrati, vrati - slušao sam svaki dan od ljudi koji su mi posudili novac i rješenje sam vidio u gašenju mobitela. Nisam, naime, imao od čega vratiti, pa sam mislio da ću im se javiti čim dođem do nekih sredstava. To je za mene bilo potpuno neuobičajeno zbog posla koji sam radio i tada sam shvatio da sam blizu dna. Samo sam dno dotaknuo kada sam ukrao novac da bih se probao iščupati, međutim, i to sam izgubio. Bila je nedjelja, pola noći, a taj je novac trebao biti u ponedjeljak ujutro na mjestu s kojega sam ga 'posudio'. Znao sam, ako ne bude na tom mjestu, u igri će biti ozbiljne posljedice. Prvi sam put u svom životu čak pomislio i na samoubojstvo. Uspio sam se u tih šest sati snaći za novac i vratiti ga, tako da nisam izgorio kako sam valjda trebao izgorjeti", nastavlja priču.

Shvatio je da izlaza za njega nema na vidiku i da ga je takva životna situacija potaknula na pomisao da digne ruku na sebe.

"Bez ičijeg sam savjeta odlučio da se moram liječiti, a za početak da moram svima priznati što sam napravio. Počeo sam nazivati dužnike, prijatelje, jednog po jednog, i izgovarao istu rečenicu: Slušaj, lagao sam da mi novac treba za to što sam ti rekao, potrošio sam ga kockajući. Imam problem, idem se liječiti. Srećom, nitko mi nije zamjerio, svi su to moje stanje prihvatili, čak me i podržali, savjetovali me i rekli da ću vratiti dug kada budem mogao. Javio sam se svom liječniku opće prakse, koji me uputio psihijatru", prisjeća se Slavonac.

Međutim, nije bio zadovoljan načinom na koji su ga liječili jer nije vidio nikakav napredak, kamoli oporavak.

"Jedino što su mi psihijatri nudili bile su terapije lijekovima, što je, po meni, bilo nedopustivo. Zar sam trebao postati biljka kako ne bih više kockao? Mogu čak i razumjeti da je liječenje tabletama i zamjenskim supstancama dobro za ovisnike o opijatima. Naime, jako sam dobro upoznat s tim problemom jer sam živio s ljudima koji su bili ovisnici i o heroinu. Međutim, prema mojem mišljenju, ne možeš ovisnost o kockanju liječiti tabletama", odlučan je.

PIXABAY

Na temelju vlastita iskustva, uvjeren je kako u Osijeku ne postoji psihijatar supspecijaliziran za borbu s ovisnosti o kocki.

"Ovdje su psihijatri školovani za liječenje ovisnosti o drogama, ali za ovo s čim sam se ja borio u Osijeku ih nema. Vjerojatno ih ima u Zagrebu i Splitu, ali ovdje ne", mišljenja je naš sugovornik, kojemu je nakon nekoliko mjeseci redovitog posjećivanja psihijatara preporučeno da se obrati osječkom KLOK-u i Udruzi Ne-ovisnost, koju vodi Tomislav Mišetić.

Informirao se, nazvao i dogovorio dolazak u grupu, te je već nakon prvog susreta s voditeljem grupe i drugim ovisnicima o kocki odlučio prestati odlaziti psihijatru. "Ovo je nešto sasvim drugo i mogu reći da sam jedinu pomoć pronašao ovdje s grupom. Jako je važno da smo svi ovdje s jednakim problemom. Svi smo se pronašli u pričama drugih i držali smo se jedni drugih, to nam je jako pomoglo! Naši su problemi identični, jedina je razlika među nama bila u tome koliko si dužan", prepričava.

Obitelj i prijatelji pomagali su mu u rješavanju financijskih problema, obvezao im se redovitim dolascima u grupu.

"Obećao sam svima, pa i sebi, da ću se preobratiti. I jesam, zaista. Za sada. Treba biti vrlo oprezan kada govorimo da smo se izliječili jer ne znamo što nam se može dogoditi u budućnosti. Moram priznati da sam u nešto manje od godinu i pol dana, koliko dolazim u grupu, imao i jedan recidiv. Jedan sam vikend 'prokliznuo'. Uhvatilo me neko ludio i počeo sam ponovno kockati, ali nakon toga apsolutno više ne. Trenutno se osjećam odlično i ne razmišljam o takvim stvarima", kaže, napominjući kako je danas bez privatnih dugova, da je pred ljudima od kojih je posuđivao novac i prevario ih čist. Istina, priznaje, ostalo mu je vratiti nekoliko kredita bankama, što i čini redovito.

Potražite pomoć!

Također ističe kako se nikada nije ženio jer je veći dio života provodio na poslu ili u kockarnicama, pritisnut dugovima, tako da su i žene pale u drugi plan.

"Slobodan sam, a onima koji se nađu u situacijama sličnim ovoj mojoj - a ima ih, i sam poznajem puno ljudi u cijeloj Hrvatskoj koji imaju taj problem - savjetujem neka potraže pomoć, neka dođu u KLOK i sasijeku to u korijenu. Priznajte sebi prije nego što dotaknete dno i prije nego što uništite svoj brak, obitelj, život! Evo, napokon sam uspio nagovoriti prijatelja s istim problemom da se javi u grupu KLOK-a. Baš danas dolazi ovamo, poznajem ga 20 godina. Zna da dolazim ovamo duže od godinu dana, ali tek je sada odlučio potražiti pomoć jer je valjda, nažalost, trebao dotaknuti dno da se odluči na taj korak. Javite se na vrijeme, odlučite i prije nego što dođete u bezizlaznu situaciju i upropastite si život. Čovjek uvijek misli kako se može sam iščupati, ali to nije točno, kada ostaneš bez kombinacija i više se nemaš gdje obratiti, posuditi novac, onda sve prestaje", poručuje Slavonac, koji se više ne želi vratiti kockanju, ni žaliti za onim što je nepovratno jer to, kaže, nema nikakva smisla.