Ni po čemu se, na prvi pogled, ovaj 38-godišnjak ne razlikuje od osoba koje svakodnevno susrećemo u prolazu, trgovini ili na jutarnjoj kavi u omiljenom kafiću, a on je godinama živio paralelni život – onaj ispunjen ovisnošću, lažima, kreditima, strahovima i osudama. Otac je i suprug, radnik, ali i bivši ovisnik, i to o kockanju, koje danas po brojkama nadilazi sve ovisnosti jer broj ovisnika iz dana u dan raste i u Hrvatskoj i u svijetu.

Igra postaje bijeg

Njegova priča počinje bezazleno, jednako svim drugim pričama ovisnika o kocki.

"Prvi sam se put susreo s kockom kao 18-godišnjak. Kum me odveo u kasino, objasnio mi je kako rade aparati, kako se igra i kako se treba ponašati. Ubaciš pet kuna, dobiješ nešto sitno... ništa ozbiljno. U početku je to bilo vikendom, ponekad, po meni, to nije bila neka ovisnost. No sve se promijenilo kada sam u 20. godini počeo raditi i zarađivati vlastiti novac", prisjeća se naš sugovornik, s kojim smo razgovarali u prostorijama osječkog Kluba liječenih ovisnika o kocki, gdje već godinu i pol dana redovito sudjeluje na tjednim sastancima grupe, koja ima od 12 do 15 ovisnika i isto toliko osoba iz njihove pratnje. Naš je sugovornik u društvu svoje supruge, koja ga prati u borbi protiv ove bolesti modernog doba.

Nastavlja priču tvrdnjom da je u jednom trenutku kocka u njegovu životu dobila novi smisao, više nije bila bezazlena razbibriga, kakvom ju je doživljavao kao klinac.

- Više to nije samo igra, postaje bijeg. Bio sam mlad, imao plaću, izlazio. Počeo sam ići redovito u kasina. I dalje sam mislio da nemam problem jer, po meni, to nije bila ovisnost, samo vikend-izlazak. Nešto prije svoje 30. oženio sam se i rodilo nam se dijete. Tada prestajem s kockanjem. Činilo mi se kao da me obiteljska idila prizemljila, ali, kako to često biva – ovisnost ne nestaje, samo utihne", govori otvoreno. Radio je, kaže, po terenima, često je izbivao iz kuće, ekipa je bila dobra, izlasci, kasina i trošenje novca postali su mu svakodnevica.

"Time je počelo i laganje i manipuliranje. Lagao sam ženi da sam drugima posuđivao novac, počeo sam dizati kredite u banci jer mi je već nedostajalo novca za igru. Onda dolazi pandemija korone, staje posao, svi izlasci, zatvorena su kasina, pa se okrećem online klađenju. Otvorio sam račune u svim online kockarnicama koje postoje u Hrvatskoj! Bilo ih je desetak. Kockao sam svakodnevno, iznosi su se povećavali i više nisam imao kontrolu nad tim", drhtavim glasom govori kad se prisjeća tih dana. Uvijek se, kada o tome govori, kaže, naježi.

Za sebe u to vrijeme kaže da je bio pravi majstor manipulacije. "Lagao sam supruzi, dizao kredite, ali sam plaćao sve račune u kući da ne bi posumnjala. Ostatak sam trošio na kocku. Mobitel nisam ispuštao iz ruke, nosio sam ga i u kupaonicu, skrivao ispod jastuka zbog straha da supruga kojim slučajem ne otkrije istinu. Nikada nije novca nedostajalo u kući, platio sam račune i sve što je trebalo u kući, vrtić za dijete. To su te laži i manipulacije. Kada sam shvatio da sam dotaknuo dno, bilo je velikih problema. Bilo je svađa, supruga se htjela rastati. Međutim, shvatila je da mi može pomoći", nastavlja svoju ispovijest.

Sve priznao supruzi

Prema njegovim riječima, supruga je primijetila da nešto nije u redu. Sjeli su za stol, ali ni tada nije priznao sve, okolišao je. "Rekao sam da imam račune u dvije online kockarnice. U stvarnosti sam ih imao u svima! Supruga mi je uzela mobitel i sama krenula u istraživanje. Srušila se moja kula od karata, ali zapravo sam osjetio ogromno olakšanje. Nakon godina skrivanja, napokon sam priznao. Bilo je i suza, jako emotivno", priča kao da ponovno sve proživljava.

"Kada je sve priznao, spavao je kao beba nakon dugo vremena. Rasteretio se onoga što je godinama nosio u sebi. Tu bojazan da će netko saznati za njegovo stanje", uključuje se u razgovor supruga. Priznaje, razmišljala je prije toga da uzme dijete i ode. Bilo joj je sumnjivo njegovo ponašanje i kada smo prešli na euro, uzela mu je karticu i otišla na bankomat. "Vidjela sam da je 3000 u minusu. Mislila sam da se radi o kunama, a onda sam shvatila da se radi o eurima! Kada sam došla kući, upitala sam ga što se događa. Isprva nije želio priznati, svađao se", prisjeća se.

Supruga i roditelji predložili su mu liječenje, što je on u početku odbijao govoreći kako nije ovisnik. Mislio je, riješit će sve sam. "Pod pritiskom obitelji odlazim na prvi razgovor u zajednicu KLOK, gdje mi voditelj Miki predlaže uključivanje u grupu podrške. Pristao sam iako me je bilo strah. Ne poznaješ te ljude, očekuješ osude, ali nije bilo tako. Došao sam u pratnji supruge i sve se promijenilo. Tamo smo svi isti, nitko te ne gleda svisoka jer svi imamo isti problem - ovisnost", naglašava naš sugovornik, dodajući kako se u grupi razgovara o svemu – ne samo o kockanju nego i o brakovima, djeci, alkoholu, drogama...

Podrška i zrcalo

Naime, ovisnosti se često vežu jedna uz drugu, on sam imao je sreću i nikada nije bio sklon ni piću ni drogama, ali zato ga je "kocka pojela". U grupi je pronašao podršku, ali i zrcalo. "Slušaš tuđe priče i prepoznaješ sebe. Mi smo postali kao obitelj. Ako netko ima problem, svi se okupimo. U godinu i pol, koliko apstiniram, promijenio sam život iz temelja. Vratio sam sve dugove, brze kredite i pozajmice. Od ljudi nisam posuđivao, samo od banaka, i to je ukupno iznosilo oko 15.000 eura. Sve smo moje financije prebacili na suprugu, davala mi je pet eura svaki dan za cigarete. Nisam odlazio ni u kafiće. Malo-pomalo, s povratkom povjerenja vratila mi je karticu, vjerojatno me još provjerava, što mi je i normalno, ali meni ne pada na pamet da se vratim tom životu", odlučan je.

"Međusobno smo si potpora i to jako puno znači. Kao obitelj smo, kada je netko u problemu, fokusiramo se na tu osobu, dajemo savjete. Dok je kockanje trajalo, naša je komunikacija bila minimalna, a sada se ponovno vratila. Kada ja imam problem na poslu, razgovaramo o tome. Sve nas je to opet nekako povezalo. Izlazimo zajedno obiteljski, što prije baš i nije bio slučaj", dodaje supruga, ističući kako je važno da stalno dolaze na sastanke grupe jer sami se ne mogu nositi s iskušenjima. "Negativne su emocije problem, one te vraćaju", kaže.

Našeg sugovornika posebno raduje što se obitelj ponovno povezala. "Zahvalan sam Bogu da supruga nije tada otišla od mene jer da jest, mislim da bih nastavio kockati. Kada su me upitali u grupi što bi me vratilo kockanju, rekao sam odlazak supruge i djeteta. To bi me baš 'sašilo'. Sada imamo zajednička druženja, izlaske, razgovor, vratila se kvalitetna komunikacija. Dok sam kockao, razgovarali smo samo o nužnom. Sada smo opet prava obitelj", sretan je.

Na pitanje što je to bilo dobro u kocki, kaže da više ne zna točno. Najviše ga je uzbuđivala ta neizvjesnost što će dobiti, koja ga nagrada čeka. "Znao sam dići i po 500 eura, ali sutra odem tamo ponovno pa potrošim i to i ostavim još toliko svog novca. Vuče te adrenalin. Pokušavaš se izvući iz toga, ali nema čupanja, samo zaglibiš još dublje. Pogotovo u kasinu, sve je prilagođeno tebi i igri. Ne želim više nikada u taj život! Jednom se tjedno sastajemo u grupi. Kada dođe netko novi, saslušamo ga, da nas podsjeti koliko je lako ponovno pasti. I ja sam jednom bio taj novi. Ovisnost o kocki je bolest. Isto kao i rak, samo što, kad imaš rak, svi ti žele pomoći, a kad kažeš da si kockar – gledaju te s prijezirom. Zato grupa pruža ono što društvo često ne zna – razumijevanje, strpljenje i podršku", otvoren je.

Danas živi normalan život. Radi, provodi vrijeme s obitelji, ima kontrolu. Ipak, zna da opasnost nikada nije potpuno prošla.

"Apstinencija je doživotna. Svaki si dan u iskušenju, ali sada znam kako se nositi s tim", poručuje.