U povodu obilježavanja svete Jubilejske godine i Jubileja osoba s invaliditetom, Hrvatska provincija Zajednice Vjera i Svjetlo, u suorganizaciji Udruge "Job" iz Zagreba, organizirala je šestodnevno hodočašće u Rim.

Škola ljubavi

U Hodočašću nade sudjelovalo je devedesetak hodočasnika radosnih u nadi, među kojima 56 osoba iz zajednica ViS iz Osijeka, Slavonskoga Broda, Zagreba, Koprivnice, Virovitice, Rijeke i Zadra. Posebnost pohoda Rimu nije samo doživljaj jubileja prolaskom kroz sveta vrata četiriju bazilika, molitveni pohod grobu pape Franje među tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, radosna misna slavlja te naposljetku angažirano sudjelovanje hrvatske Zajednice ViS u Međunarodnom susretu osoba s invaliditetom Vjere i Svjetla nego i putovanje autobusima i manjim vozilima opremljenim posebnim dizalima i smještajnim prostorom za osobe s invaliditetom u kolicima.

Hodočasnička rijeka Zajednice ViS vukovarskim je autobusom krenula iz Osijeka i okolice skupljajući putnike, premjestivši se na stajalištu Ravna gora u veći autobus Udruge "Job", koja je još dvama manjim autobusima za prijevoz nepokretnih također putovala u Rim. Osječki je hodočasnički put prema Rimu trajao gotovo dvadeset sati, a pri ukrcavanju kolica u autobus pomagali su vozači i pokretni suputnici. Tijekom putovanja molilo se, pjevalo, upoznavalo, pomagalo, učilo jedni od drugih, ukratko, živjelo se zajedništvo s drugim i drukčijim - inkluzivnost - te doživjela "škola ljubavi" u prihvaćanju novih prijateljstava jer "svaka je osoba dragocjen dar i blagoslov drugomu čovjeku". Naime, osobe s invaliditetom (različita tjelesna i razvojna oštećenja, tjelesne i intelektualne teškoće, slijepi, gluhi...) bile su hodočasnici nade: djeca s kojom su putovale samohrane mame i roditelji, stariji uz asistenta, volontera ili prijatelja Zajednice ViS.

Retfalčani sreli nekadašnjeg kapelana

Da radost i evangelizacija budu potpuni, pobrinula se duhovna pratnja svećenika. Hodočasnici su moleći, pjevajući i upoznajući jedni druge putovali autobusima i manjim vozilima opremljenim posebnim dizalima i smještajnim prostorom za osobe s invaliditetom u kolicima, a tijekom hodočašća pomagali su im volonteri.

Prvoga dana programa (27. travnja) pokretni su hodočasnici pohodili Kalikstove katakombe i spustivši se na jedanaest metara dubine, uz stručno vodstvo salezijanca Domagoja, razgledali grobove kršćanskih mučenika, freske. U radosnom, raspjevanom euharistijskom zajedništvu uz prostor katakomba u kapelici sv. Cecilije proslavljena je Nedjelja Božjega milosrđa. Misno je slavlje predvodio vlč. Danijel Tigandžin, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije i duhovni pratitelj Zajednice ViS, a suslavio vlč. Dragutin Goričanec, svećenik Zagrebačke nadbiskupije i utemeljitelj Udruge "Job". Te se druge vazmene nedjelje u prigodi Jubileja adolescenata trebala održati kanonizacija bl. Carla Acutisa na Trgu sv. Petra u Vatikanu tijekom svečane mise, ali je otkazana zbog smrti rimskog prvosvećenika Franje. Ta je vijest promijenila plan hrvatskoga hodočašća, ali i učvrstila molitvu na koju je uputio Papa teško bolestan: "Budimo jedni za druge svijetli znakovi nade i nastavimo moliti za mir."

Molitvena je nakana ostvarena. Hodočasnici nade prošli su kroz (prva od četiriju svetih vrata u Rimu) sveta vrata bazilike sv. Petra u Vatikanu, molili ispred groba sv. Ivana Pavla II. (na osobne i nakane Rimokatoličke Crkve), zajednički molili za oprost (oprosna godina od vremenitih kazni) te je duhovno okrijepljena Zajednica ViS nastavila druženje u Domu hrvatskih hodočasnika "Bl. Ivan Merz".

Hodočasnici su tijekom hodočašća prošli kroz sveta vrata "majke i glave svih crkava grada i svijeta", papinske bazilike sv. Ivana Lateranskog u Vječnom Gradu, razgledali brojne kršćanske i rimske znamenitosti uz vodstvo Marijete Peršić, volonterke Udruge "Job"; klečeći u tišini molili na Svetim stubama, u bazilici sv. Križa Jeruzalemskog, i na poseban, milosni način među tisućama vjernika iz svijeta molili ispred grobnice pape Franje u bazilici sv. Marije Velike. Prije ulaska u baziliku svaki je hodočasnik darivan vatikanskim dnevnim listom L'Osservatore Romano (26. travnja 2025.), s naslovnicom "Hvala, Franjo!". Kakvo iznenađenje! A po izlasku iz bazilike zbio se susret sa skupinom biskupa koji su invalide iz Hrvatske srdačno pozdravili i s njima se pojedinačno fotografirali.

Tijekom boravka u Rimu slavljene su mise u kapelici Doma hrvatskih hodočasnika (četiri je klupe vlastoručno izradio bl. Alojzije Stepinac tijekom studija teologije u Rimu), zatim misa u bazilici sv. Pavla (izvan zidina), koju je, među desetcima biskupa i svećenika, suslavio D. Tigandžin, te misa u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima, koju je suslavio vlč. Florijan Zagorščak, nekadašnji retfalački župni vikar, a sada student crkvene povijesti na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Osječane Zajednice ViS "Plamen ljubavi" i retfalačke župljane posebno je razveselio susret i šetnja s njim do Španjolskih stuba te pojedinačno razgledanje Gregoriane, velebne crkve sv. Ignacija i pohod grobu sv. Katarine Sijenske, djev. (zaštitnice Europe i suzaštitnice Rima) na svetičin blagdan, blizu Panteona, unutar glavnog oltara bazilike Santa Maria Sopra Minerva, jedine crkve u Rimu s gotičkim interijerom, u kojoj su u 15. stoljeću održane dvije papinske konklave.

Međunarodni susret Vjere i Svjetla

Svečanim je euharistijskim slavljem (uz prevođenje na znakovni jezik) u bazilici sv. Pavla otvoren Jubilej osoba s invaliditetom - posebnost hodočašća. I Rim je tih dana bio napučen kolonama invalidskih kolica. Naposljetku održan je međunarodni susret osoba s invaliditetom Vjere i Svjetla.

“Posljednji smo se dan hodočašća susreli s predstavnicima ostalih zajednica i država ViS-a (Poljske, Tajlanda, Italije i sa Sicilije, Francuske, Hong Konga, Meksika, Sejšelskih otoka, Španjolske i dr.) te s Angelom Grassi, međunarodnom dokoordinatoricom, koja prati Hrvatsku provinciju ViS), a s nama su bili don Marco Bove, međunarodni duhovnik ViS-a, i Raul Izquierdo Garcia, međunarodni koordinator ViS-a u Župi San Policarpo, gdje smo imali molitvu i slavlje za članove ViS-a. Imali smo veliku čast oživljavati Evanđelje po Mateju - prispodobu o talentima, te smo pridonijeli susretu", ističu organizatorice hodočašća Kristina Reba (Zajednica ViS Osijek) i Dora Dežmić (Zajednica ViS Slavonski Brod). Slavljenički je susret završen molitvom, duhovnim pjesmama, oživljenima znakovnim pokretima i gostoprimstvom s druženjem uz trpezu.

Posljednje večeri u Domu hrvatskih hodočasnika Danijel Tigandžin predvodio je misu, a ministrirali su članovi ViS. Voditeljice Kristina i Dora uz pomoć troipolgodišnje Tene podijelile su potvrdnice o sudjelovanju u međunarodnom susretu i završila je "igra anđela" uzajamnim darivanjem i novim prijateljstvima.

Povratak u Hrvatsku na početku svibnja tekao je u molitvi, pjesmi, priči. Dugotrajno putovanje skratila je "kateheza na kotačima" za svakog pojedinačno, jer je vlč. Danijel na pristupačan način promišljao o biblijskim događajima koje su predložili suputnici kao posebno dojmljive ili nejasne. Razgovaralo se i o dojmovima. Jubilej u Rimu događa se svakih 25 godina i zato je svima, posebice onima koji su prvi put bili u tom gradu, to milosno hodočašće za pamćenje. Da nema zajedništva pokretnih te posebnih autobusa, put ne bi bio ostvariv!

Svi smo pred Bogom isti

“Malo je bilo naporno, ali uspjeli smo s Božjom pomoći. Isus i papa Franjo mi jako puno znače. Papa je bio smiren, dobar čovjek i sada je na boljem mjestu, u nebeskoj Crkvi. Kad sam u Zagrebu na zajedničkim susretima Zajednice, onda na misi pomažem, ministriram. Jako mi puno znače susreti jer shvaćam da sam prihvaćen i voljen. Jednostavno, svi ljudi ne mogu se staviti u naše cipele. Kako prepoznajem Isusa u drugoj osobi? Po vjeri, ako je nečija vjera mlaka - teško, i po ljubavi se prepoznaje. Za nas imam poruku: da se vratimo domovima ohrabreni svim što smo čuli na svetim misama i budimo jaki nakon ovog hodočašća", kaže Artur Chersan Szabo iz zagrebačke Zajednice ViS "Sv. Jeronim", kojeg je pratila mama Suzana Szabo. Artur je, kao i svi invalidi, pokazao kako svojim srcem biti svjetlo drugima.

Prolazak kroz sveta vrata dojmio se Virovitičanke Nikoline Jurić i kćeri Ivane (27 godina), te majka Nikolina ističe: "Bilo je jako emocionalno, osjetilo se puno milosti. To znači razumijevanje, veliko olakšanje, nadu da će mi dolazak na sveta mjesta u budućnosti još više otvoriti srce u vjeri i da sve više u Zajednici rastemo u vjeri, ljubavi i zajedništvu. Dojmio me se i pohod grobnici pape Franje, ta velika milost u crkvi pred tolikom masom ljudi, roditelja i djece koji imaju iste teškoće kao mi i koliko se oni utječu duhovnoj snazi, pohodima, molitvi i zajedništvu. Osjetila sam veliku ljubav. Najviše me ganulo kad su Anđela i Raul, dok su predstavljali zemlje iz kojih smo došli, rekli - Hrvatska, digla sam zastavu, emocije su navrle, suze tekle. Ivana je bila jako sretna zbog sudjelovanja u oživljavanju evanđelja kojim smo se predstavili Zajednicama ViS, a među njima su bili iz Hong Konga, s Novog Zelanda, koji su, kao i mi, dugo putovali. Tu se osjetilo da smo svi pred Bogom isti, nema veze jesmo li žuti ili crni, niski ili visoki, bolesni ili zdravi, i to me posebno ispunilo radošću, milošću. Naša ViS 'Marijine iskrice' slavi u svibnju 25. rođendan. Zajednica mi puno pomaže rasti u vjeri, u duhovnosti."

“Doživio sam prekrasne trenutke. Najveća je vrijednost duhovnost Rima i što smo se međusobno lijepo družili, kao i nova poznanstva. S vjerom i nadom u Gospodina našega sve pozdravljam", kaže Robert Valenčak iz Slavonskog Broda, koji je sa suprugom Renatom pomagao osobama s invaliditetom, nosio kolica s vjernicima uz stube u kapelicu na misu, nosio prtljagu drugima, fotografirao...

I Osječani među hodočasnicima

Lucija Magdalenić iz Zadra putovala je s mamom Marianom i sretna se vraća zbog svega što je vidjela i molila na misama za mamu, tatu, didu i pok. papu Franju. Kristina Terihaj (ViS "Kapljice dobrote") iz Slavonskog Broda putovala je sjedeći u invalidskim kolicima u pratnji asistentice Nevenke Orlović i kaže kako je molila na obiteljske nakane i plakala prolazeći kroz sveta vrata: "Osjetila sam da mi srce jako udara, a posebno sam se rasplakala ispred grobnice sv. Ivana Pavla II., zato što je on moj sveti zaštitnik koji mi je pomogao pri teškoj operaciji. Tužna sam bila uz grobnicu pape Franje jer sam prije godinu dana bila u Rimu i baš je prošao pokraj mene. Vidjela sam ga dva puta i bio je drag papa, ponizan, skroman, posebno me se dojmio kad je na jedan Veliki četvrtak prao noge osobama s invaliditetom. Posebno sam ga voljela i zato što je molio za mir u svijetu. Mislim, imamo sveca budućeg. Naporno je bilo, ali uz Božju pomoć i uz Nevenku sve se može izdržati, i kad je teško sjetim se da je Isusu na križu bilo još teže. Prelijepo je bilo na susretu ViS, posebno zato što smo Zajednicu ViS u Sl. Brodu prije deset godina osnovale moja prijateljica Nikolina Šarić i ja, a to je baš svjedočanstvo da su dugogodišnje molitve s. Rastislave iz Đakova ostvarene. I na susretu sam bila presretna što je Gospodin imao plan da se osnuje Zajednica i mi dođemo na ovaj susret u Rim." Radosno zajedništvo s mnogo grljenja i osmijeha s ostalima podijelili su Osječani Zlatko Bareš, Goran Đukić, Gordana i sin Hrvoje Sertić, Zajednica ViS "Plamen ljubavi", obitelj Marije Popek iz Ćelija, koja je brižno pratila sina Dejana, obitelji Špoljarić i Polančec te Denis Bacani iz Koprivnice, obitelj Petani iz Zadra... Najveća je dragocjenost koju iz Rima ponesoše hodočasnici biti skupa u Božjoj blizini na svetim mjestima, doživjeti "milosrđe na kotačima" u radosti zajedništva do nekog novoga susreta.