Kada čovjek krene u tuđinu, ponese u sebi blago svoga kraja i o njemu piše
Iz Kupresa smo se uvijek iseljavali, neki zbog političkih razloga, neki trbuhom za kruhom, a neki kako bi se školovali. Kada čovjek krene u tuđinu, ponese u sebi blago svoga kraja i o njemu piše. O susjedima, o sijelima na kojim se pripovijedalo o povijesti, gdje su tugovalo i smijalo, gdje smo se u vremenima kada nije bilo ni struje ni vode zabavljali.
Tako će Ružica Hrnjkaš Živković, Kuprešanka, govoriti o razlozima nastanka knjige sjećanja "Kupreški spomenar", koja je u subotu predstavljena u HNK-u. Predstavljanje knjige, koja je svedočanstvo o korijenima i tradiciji Kupresa, organizirala je Udruga Kuprešaka Slavonije i Baranje. Njezin predsjednik, Marin Rebrina, podsjeća da je udruga osnovana krajem prošle godine kako bi se promicalo zajedništvo Kuprešaka. Nazočne su, također, pozdravili Danko Jurič, načelnik Općine Kupres, i saborska zastupnica Nataša Tramišak.
Kupres, visoravan u BiH na 1200 metara nadmorske visine, kroz povijest uvijek je bio na meti osvajača, od Turaka do Austro-Ugarske, nije pošteđen žrtava ni u Drugom svjetskom ratu, ni političkog progona za Jugoslavije, kao ni stradanja u Domovinskom ratu. Danas je raseljenih Kuprešaka, kažu, više nego domicilnih na Kupresu.
“Najveća glad i patnja bila je u vrijeme Drugog svjetskog rata, 1943. godine Kupres je pao, tko nije pobjegao od muških, svi su pobijeni. Za njima je ostalo 1100 udovica s puno nejačadi. Dio te djece, djece iz kamiona, dovožen je u Slavoniju, gdje su ih, poglavito one starije, seljaci uzimali za rad. Neka od te djece su posvojena, neka od njih su se vratila", prisjeće se i o tom piše u spomenaru autorica.
Uz autoricu, o knjizi su govorili Damir Zorić, potpredsjednik Matice hrvatske, izdavača, i kroničar kupreškog kraja, fra Ćiro Lovrić.
Osječka promocija organizirana je u spomen za Kupres još jedne tužne obljetnice, 10. travnja 1992. i pada Kupresa u Domovinskom ratu. Stoga je nakon promocije za sve Kuprešake poginule u Domovinskom ratu služena misa u konkatedrali sv. Petra i Pavla, a predvodio ju je velečasni Vlatko Poljičak.
