Štićenik Hrvoje
Hrvoje: Dignem glavu, stisnem, ne dam se negativi. Uzvraćam zajednici volontiranjem
Do 50. želi doktorirati i stvoriti obitelj. Trenutno
mu je glavni fokus na pronalaženju posla u IT sektoru
Najbolji primjer uključivanja u zajednicu i pokazatelj kolika odskočna daska može biti Centar "Ja kao i ti" jest Hrvoje. Već šest mjeseci živi sam na jednoj od lokacija Centra, a prije toga imao je cimera koji je uspio izići iz programa i nastaviti samostalno graditi svoj život. Hrvoje je postao korisnik prije dvije i pol godine, a promjene u njegovu životu otada su velike. Govori nam da nikada nije kvalitetnije živio. Inače je iz Vinkovaca, a u Osijek je došao jer je čuo da je ovaj sustav najbolji u Hrvatskoj. Otkrio nam je da dolazi iz disfunkcionalne obitelji te da je u djetinjstvu bio zlostavljan. Nedostajala mu je ta podrška koju sada napokon ima i koja mu omogućava dostojanstven i kvalitetan život.
Mir i sigurnost
Kao korisnik Centra ne plaća režije ni stanarinu, a baš kao i drugi korisnici, dobiva određeni budžet na trošenje. Zato se ne mora, primjerice, brinuti o skupoći plina i najma stana. "To je taj dio gdje dobiješ neki mir i sigurnost. Druga stvar koju nam omogućavaju je kvalitetniji život. Uključuju nas u život s udrugama, klubovima, institucijama, svatko si može naći nešto što voli i preferira. Tako sam stekao krug prijatelja i poznanstava u Osijeku, a i volontiram u DKolektivu", govori Hrvoje. K njemu asistenti dolaze po potrebi, a na raspolaganju su u bilo koje doba dana ili noći. Sve kućanske poslove obavlja uglavnom sam.
Najbolje od svega je što je Hrvoje uz pomoć Centra završio i fakultet. Iako je imao srednju stručnu spremu i završio školu za konobara, uspio je postati prvostupnik informatike na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu. Na taj se pothvat odlučio i prije nego što je postao korisnik Centra, no fakultet, posao, podstanarstvo i dijagnoza shizofrenije bili su previše za njega. Centar mu je pomogao u svemu, od instrukcija, laptopa i obuka pa do prijevoza u Varaždin. Odlučio se nastaviti dalje obrazovati, pa je na istom fakultetu upisao i diplomski studij programskog inženjerstva. S obzirom na to da voli biti aktivan u zajednici, već je držao radionice informatike za ranjive skupine poput osoba s invaliditetom i autizmom te umirovljenike. Kad imaš ovako dobru podršku, govori, možeš ići samo u dobrom smjeru.
Posebno ističe trud Centra i svih zaposlenih da integriraju svoje korisnike u društvu, a svoje napore ulažu i na destigmatizaciju bolesti. Bore se za njihovo dostojanstvo, zdravlje, a pomažu i s pravne strane. Hrvoje bi volio, baš kao i Martina i Mario, da nestanu predrasude kako su ljudi koji piju tablete luđaci. "Puno sam puta radio na sezoni kao konobar i voditelj restorana i trpio svakakve poglede. Ljudi imaju stereotipe kad čuju da čovjek ima dijagnozu. Ipak, posljednjih godina stvari idu nabolje", smatra Hrvoje.
Centar ih stalno uključuje u društveni život grada, pa idu po raznim događajima i manifestacijama u sferama sporta, umjetnosti, kulture i drugoga. "To pomaže da nas ljudi prihvate, nije dovoljna samo ta egzistencijalna sigurnost jer mi, ljudi, socijalna smo bića prije svega." Pohvalio je i ekipu sa Zavoda za zapošljavanje, koja im redovno pomaže i informira ih.
Umjetnička duša
Centar je jako velik, ima puno odjela, a svaki im na neki način pomaže. "Ako imaš kvar na kompjutoru, odeš k informatičaru. Ako se pokvari perilica, odeš k tehničkoj službi. Ako nam je teško, uvijek se možemo obratiti psiholozima, asistentima, zastupnicima. Čak i k ravnateljici možemo ući bez kucanja", otkriva.
Glavna formula za borbu protiv loših dana po njemu je stalna aktivnost. "Digni glavu i stisni, ne prepusti se tom valu negative. Ako ti je teško emocionalno, nađi neku formulu da okreneš na pozitivu. Ako je riječ o fizičkim teškoćama, daj tijelu odmora", savjetuje Hrvoje.
Hrvoje je inače umjetnička duša, pa često u slobodno vrijeme posjećuje večeri poezije, Kulturni centar te kazalište. I sam je napisao dvije knjige - roman Napušteni brodovi te zbirku poezije Stopama čežnje, stazama beskraja. U budućnosti bi htio napisati još nekoliko knjiga, a do 50. godine držati i doktorat u rukama te stvoriti obitelj. Trenutno mu je glavni fokus na pronalaženju posla u IT sektoru. Smatra da će se time dodatno osamostaliti, a onda s vremenom i odletjeti iz, kako kaže, gnijezda Centra "Ja kao i ti".