Tramvaj dio osječkog identiteta. Današnji dan bit će zapisan u povijesti: Stiže prvi niskopodni!
Povijest tramvajskog prijevoza u Osijeku duga je 141 godinu. Prošle su 43 godine od posljednje kupnje novih tramvaja
Iako vjerojatno neće izazvati senzaciju jednakih razmjera kao svojedobno prvi tramvaj ne samo u Osijeku nego i u ovom dijelu Europe, kada su kola na konjsku vuču bila premalena da bi u njih stalo sve oduševljeno građanstvo koje je pohrlilo provozati se tada revolucionarnim prijevoznim sredstvom, današnji dolazak modernog niskopodnog Končareva tramvaja, prvog od planiranih deset koji će u naš grad stići do kraja godine, bez sumnje je velika prekretnica kada govorimo u usluzi javnog prijevoza u gradu koji je identitetski određen i tramvajima.
Na dvije labudice
Nema Osječanina koji "treskom" nije putovao na posao, u školu ili na sastanke s dragim ljudima. Poznata su nam i "kešanja" po tzv. pulferima na kojima su se mnogi pokušavali prošvercati ne plaćajući vožnju. Nije tramvaju 2016. godine za posjeta Osijeku odolio ni tadašnji princ, a današnji kralj Velike Britanije Charles III. Tramvaj je kao prijevozno sredstvo duboko utkan ne samo u identitet grada nego i svih njegovih stanovnika.
Dugi 21 metar, sa 135 mjesta, od čega 44 sjedeća i 90 stajaćih, potpuno klimatiziran i prilagođen osobama s invaliditetom, novi tramvaji dolaze u godini kada će završiti i temeljita modernizacija tramvajske infrastrukture, koja je bila preduvjet za dolazak ovih najsuvremenijih vozila, pa će 2025. biti zapamćena kao jedna od najvažnijih godina u povijesti tvrtke Gradski prijevoz putnika, ali i Grada Osijeka u cjelini.
Sam prijevoz novog tramvaja iz Zagreba bio je pravi logistički izazov. Dopremljen je u četvrtak transportnim vozilom s dvije labudice. Na jednoj je bio tramvaj, a na drugoj skela kojom je spušten na gradske tračnice. Ovaj su mali konvoj činila još dva vozila u pratnji, pa vjerujemo kako je privlačio pozornost cijelim putem.
Sve se ovo događa samo nekoliko mjeseci nakon što je obilježeno 140 godina od početka prometovanja prvog osječkog tramvaja. U tekstu naslovljenom Prvi hrvatski tramvaj u časopisu Hrvatska revija osječka povjesničarka Zlata Živaković-Kerže piše kako je najstariji tramvaj u Hrvatskoj počeo prometovati 1884. u Osijeku, a sve do 1926., kada je elektrificiran, bio je to tramvaj na konjsku vuču.
1879.
U Osijeku je organiziran prvi javni gradski prijevoz putnika konjskim omnibusima, i to od Gornjega grada preko Tvrđe do Donjega grada i obratno.
1884.
Osječki je konjski tramvaj predan u promet 10. rujna 1884. i prije dogovorenog roka, jer su prije toga članovi gradskog zastupstva pregledali prugu. Osijek je prvi grad u Hrvatskoj, a među prvima u srednjoj i jugoistočnoj Europi, koji je imao (onodobno) najmodernije gradsko prijevozno sredstvo.
1926.
Paralelno s elektrifikacijom grada počeo je prometovati i prvi električni tramvaj.
2006.
Ugovoreno je obnavljanje i moderniziranje 16 tramvaja proizvedenih 1968. i 1972.
2009.
Puštena je u promet nova linija Trg Ante Starčevića - Bikara - Trg Ante Starčevića.
2015.
Produžena je tramvajska pruga kroz Višnjevac.
2025.
Nabava deset novih, niskopodnih tramvaja tvrtke Končar i dovršetak modernizacije tramvajske infrastrukture, ukupno vrijedne 45 milijuna eura, koja uključuje 9,5 kilometara nove tramvajske mreže, kao i 23 nove postaje, prilagođene osobama s invaliditetom.
“Konjski tramvaj, glavna atrakcija u Osijeku, gradu s više od 18.000 tadašnjih stanovnika, promijenio je uobičajeni tijek života na glavnim osječkim ulicama. Razumljivo je bilo zadovoljstvo i ponos Osječana zbog uvođenja tramvajskog prometa. Osijek je prvi grad u Hrvatskoj, a među prvima u srednjoj i jugoistočnoj Europi, koji je imao (onodobno) najmodernije gradsko prijevozno sredstvo. Toga, 10. rujna 1884., kao i potonjih dana, navala građana na konjski tramvaj bila je golema. Mnogi su morali samo gledati jer nisu stali u tramvajska kola u kojima je bilo 16 sjedala. Tramvajski se vozni park sastojao od nekoliko zatvorenih i otvorenih (ljetnih) kola. Svaka tramvajska kola imala su svoj broj, a vukla su ih dva konja. Samo iznimno, gdje je cesta bila strmija, uprezao se i treći konj. Konja je bilo otprilike dva puta više nego kola, a svaki je konj prevalio 15 km na dan", piše prof. Živaković-Kerže.
Kako je vrijeme odmicalo, sve snažnija modernizacija i industrijalizacija tražile su promjene i u gradskome javnom prijevozu putnika. Stoga je Osječko d. d. za konjsku željeznicu potkraj 1898. poslalo Gradskom poglavarstvu zamolbu vezanu uz preuređenje, tj. modernizaciju tramvaja i prijelaz na električni pogon, međutim, na elektrifikaciju grada i na električni tramvaj valjalo je pričekati još 28 godina.
BRUNO JOBST
S konja na - struju
Škodini su električni tramvaji pušteni u promet u nedjelju, 12. prosinca 1926. godine, a dotadašnja je trasa tramvajske pruge izmijenjena uvođenjem električnog tramvaja, pa on više nije prolazio Tvrđom, nego je išao od Gornjeg grada do Donjeg grada i natrag trasom koja se koristi i danas, kada Grad Osijek ima 30 kilometara pruge te ukupno 25 tramvaja u službi javnog prijevoza. Samo Zagreb i Osijek u Hrvatskoj imaju organiziran tramvajski promet, s tim da je Osijek jedan od najmanjih gradova u svijetu čiji građani imaju prilvilegij svakodnevno koristiti ovaj iznimno ekološki prihvatljiv oblik javnog prijevoza.
Nakon spomenutih Škodinih tramvaja, 1962. godine dolaze prvi tramvaji Đure Đakovića, a šest godina poslije iz čehoslovačke je tvornice ČKD Praha kupljeno deset novih tramvaja tipa T-3. Godine 1972. došlo je do modernizacije te je kupljeno deset novih tramvaja tipa T-3, a 1982. također novi T-3 tramvaji s prikolicama tipa T3-B3. Iako je 1995. iz Njemačke nabavljeno pet zglobnih tramvaja Duewag GT-6, proizvedenih 1960. godine, spomenuti T-3 tramvaji ostaju posljednji novi tramvaji koje je kupio GPP prije niskopodnih Končarevih. Dakle, prošle su čak 43 godine od posljednje kupnje novih tramvaja. U međuvremenu je zbog lošeg stanja voznog parka tek modernizirano 16 tramvaja proizvedenih 1968. i 1972., koji i danas voze osječkim ulicama.
Tijekom 2009. godine proširena je tramvajska mreža novom linijom od Trga Ante Starčevića do Bikare, a 2015. godine tramvajska linija T1 produžena je do središta Višnjevca.
U drugom kvartalu ove godine završit će projekt modernizacije tramvajske infrastrukture vrijedan više od 45 milijuna eura, a uz planiranu nabavu novih električnih autobusa i preseljenje remize riječ je o najvećim ulaganjima u javni prijevoz u posljednjih 30-ak godina.
Siniša Durgel - vozač tramvaja
BRUNO JOBST
Siniša Durgel
PAMTIM VEĆU GUŽVU I ŠVERCERE NA PULFERU
l Vozač tramvaja Siniša Durgel u GPP-u radi od 1993. godine. Počeo je, kao i mnogi tada, na ČKD-u, ili tzv. Tatri, koji se proizvodio u Pragu, a iz tog razdoblja pamti veliku gužvu u tramvajima.
“Tada su još radile mnoge osječke tvornice. Vozili smo svake četiri minute, a tramvaji su bili uvijek puni. Nije bilo toliko automobila kao danas, bilo je to posvema drukčije vrijeme, s jedne strane teže zbog većeg broja putnika i lošijih tehničkih rješenja na tramvajima i njihove dotrajalosti, kada često nismo mogli zatvoroiti vrata, a s druge strane lakše jer je cestovni promet u odnosu prema današnjem bio znatno rjeđi”, otkrio nam je Siniša, koji se sjeća i fakina koji su se pokušavali prošvercati na pulferu.
“To je bilo zaista opasno, no, eto, mnogi su se švercali na taj način, ne toliko zbog neplaćanja karte koliko zbog tradicije i frajerisanja”, kaže.
Karijeru je, kako smo već rekli, započeo na Tatri, zatim je vozio GT-6, tzv. Genšer, a danas, kao i drugi kolege, vozi restaurirane T-3. Novom se Končarovu tramvaju, priznao nam je, jako raduje.
“Čujte, za dobar i kvalitetan prijevoz bitno je da je vozač zadovoljan, a s novim tramvajima to će sigurno biti tako, s obzirom na to da će oni donijeti znatno poboljšanje uvjeta rada, prije svega klimatizaciju, koja nam je sve veći problem ljeti. Kao i svakog drugog stanovnika Osijeka, raduje me što će ulicama našeg grada voziti najsuvremeniji tramvaji”, rekao nam je Siniša Durgel, nakon čega je srknuo kavu i pojurio u svoju smjenu.
Darijan Rudan - direktor GPP
BRUNO JOBST
Darijan Rudan
SIMBOL UPISAN I U NAŠ GENETSKI KOD
l Direktor GPP-a Darijan Rudan otkrio nam je kako je dolazak prvog od deset novih Končarovih tramvaja za njega vrlo emotivan trenutak, napomenuvši kako je posljednji novi tramvaj kupljen daleke 1982. godine, kada je on rođen.
“Uz pješački most, Kopiku i konkatedralu, tramvaj je sigurno jedan od najvećih simbola grada Osijeka. Dobili smo ga 1884., među prvima u Europi, i danas, 141 godinu poslije, on je usađen u genetski kod svakog Osječanina”, mišljenja je Rudan.
Njegove će riječi potkrijepiti i činjenica da svaka vijest vezana uz tramvaj, pozitivna ili negativna, izaziva stotine komentara naših sugrađana na društvenim mrežama, što potvrđuje koliko su vezani uz to prijevozno sredstvo.
“Dolazak novog, niskopodnog tramvaja povijesni je dan za Osijek, ali i za GPP i sve njegove djelatnike, a osobito za sve građane Grada Osijeka. O svemu dovoljno govori podatak da su od posljednje nabave novog tramvaja prošle 43 godine. Sada nam dolaze novi, niskopodni, moderni tramvaji, koji će promijeniti vizuru Osijeka”, ističe Rudan te dodaje kako će do kraja godine stići i preostali od deset naručenih tramvaja, no s njima neće stati modernizacija prijevoza.
“U iduća dva mjeseca očekujemo potpisivanje ugovora za još deset tramvaja, kojima bi potrebe grada Osijeka bile i više nego zadovoljene, a uskoro počinje i nabava 19 novih autobusa, koji stanovnike Osijeka neće koštati ništa, jer će se sve financirati iz EU fondova”, najavljuje Rudan
Ivica Barić; Denis Barić - otac i sin; održavanje tramvaja
BRUNO JOBST
Ivica i Denis Barić
SADAŠNJI SU KAO GOLF 3, NOVI KAO BMW
l Dan uoči dolaska prvog novog, niskopodnog Končarova tramvaja posjetili smo tvrtku GPP, gdje smo razgovarali s njezinim sadašnjim i umirovljenim djelatnicima. Ivica i Denis Barić, otac i sin, do u najsitnije detalje poznaju tehničke karakteristike tramvaja koji su kroz povijest prometovali ili još uvijek prometuju Osijekom, a dolazak novih neizmjerno ih veseli.
Ivica je danas u mirovini, a u GPP-u je proveo cijeli radni vijek. Radio je sa svim tipovima tramvaja koje je u voznom parku imala ta tvrtka, najprije kao učenik, zatim kao majstor pa predradnik, poslovođa, šef odjela održavanja te, u konačnici, kao tehnolog, koji je bio spona između direktora i šefa održavanja. Ističe kako u gradu Osijeku trenutno ne prometuje tramvaj koji on nije dopremio ili pak odradio na njemu neke tehničke detalje. Zbog tramvaja je, kaže, proputovao pola svijeta.
“Ovi koji danas voze napravili su milijun kilometara, ali vjerujem da bi mogli još toliko, bez ikakvih problema", započinje Ivica Barić.
“Toliko su vjerovali u mene da sam već 1979. godine kompletno razvalio jedan češki tramvaj i napravio novu instalaciju, što tada nitko u državi nije radio. Na prvom tramvaju, Škodi iz 1926., dvaput sam do Domovinskog rata mijenjao električnu instalaciju. U ratu je taj tramvaj pogođen granatom, pa sam ga restaurirao do nasitnijeg detalja i vratio u vozno stanje", pohvalio nam se Ivica, napomenuvši kako je zahvalan svim kolegama s kojima je surađivao i ostvario sjajne rezultate.
Sjeća se i nekih anegdota.
“Imali smo 70-ih starijeg kontrolora koji je sa sušenom volovskom žilom skrivečki čekao pojedince koji bi se vješali za tramvaj. Kad bi tramvaj krenuo, opleo bi po njima, no jednom se dogodilo da je tranzitni vlak kod remize istovarao teret, zbog čega se tramvaj morao zaustaviti, što su njegove 'žrtve' iskoristile da bi ga namlatile kao vola", svjedočanstvo je ispričano uz glasan smijeh.
Sin Denis u GPP-u radi posljednjih 29 godina, također na održavanju, a prije zaposlenja u toj je tvrtki četiri godine pohađao i praksu. No i prije prakse, još od malih nogu, ondje se "muvao" oko oca, pa je na neki način bio predodređen za GPP.
“Tramvaji su velika, zanimljiva vozila, koja nekako zvone, a kada si dijete, sve te to jako privlači i fascinira, tako da je odluka da upišem školu za elektrotehničara, a potom i ostanem u GPP-u bila nekako prirodna", govori Denis, koji je jedan od šefova na održavanju vozila. I on je radio na T3, GT6, staroj Škodi i moderniziranim T3 tramvajima. Ističe kako je dolazak novog, niskopodnog tramvaja velik iskorak za tvrtku.
“Ljudima koji ne znaju puno o tramvajima volim to objasniti usporedbom s automobilima. Recimo da su naši postojeći tramvaji Golf 3 ili 4, a novi je tramvaj BMW 3 ili 5. Znači, riječ je o ogromnom skoku. Novi će tramvaji, pogotovo nakon što stignu svi, promijeniti vizuru grada. Imamo veliku sreću što kao manji grad imamo tramvaj, jer u gradovima ispod 500.000 stanovnika oni obično nisu isplativi. Tramvaji su brend našeg grada, a ovi će novi biti pojava koja će dodatno pridonijeti njegovoj privlačnosti”, rekao je Denis Barić.
