Plaćamo danak evoluciji! Tako bih, najkraće, mogao odgovoriti na pitanje zašto je danas velika gužva kod ortopeda. Ljudi su nekad živjeli puno kraće, prije samo 150 godina prosječna je dob bila 50 godina. Danas živimo, prosječno, puno duže, a u toj tzv. trećoj životnoj dobi tijelo plaća degenerativnim promjenama, artrozama i različitim drugim stanjima. Drugi su razlog sportovi - nikad se prije ljudi nisu u tolikom broju bavili sportom, a posljedično tome nikad nije bilo više sportskih ozljeda. To su, dakle, naši najbrojniji pacijenti - sportska populacija i populacija treće životne dobi, otkriva na početku razgovora Marko Džapo, dr. med., spec. ortopedije i subspecijalist traumatologije lokomotornog sustava, koji je nedavno u rodnom Osijeku, u Cesarićevoj ulici 4, otvorio Hallux ortopediju, prvu privatnu specijalističku ustanovu sve do Zagreba posvećenu isključivo dijagnostici i liječenju bolesti i ozljeda lokomotornog sustava.

Ortopedija traži žrtvovanje

Današnja će djeca i adolescenti, zbog sjedilačkog načina života i pogrbljenosti pred ekranima, u ranijoj dobi odlaziti k ortopedima nego njihovi bake i djedovi. Na laičko opažanje kako se primjećuje paradoks da tijelo plaća danak i zbog premalo i zbog previše kretanja, dr. Džapo odgovara kako priroda voli sredinu, tj. optimalno. "Profesionalnom je sportašu neizbježno da se ozlijedi, s razlikom u tome hoće li mu to definirati karijeru ili ne, a druga krajnost koja je vezana uz izostanak ili premalo kretanja također nosi posljedice, jer ljudi su 'dizajnirani' da se kreću. Pritom nisu u pravu oni koji kažu da određena aktivnost jest ili nije za neku dob. Primjerice, pogrešne su tvrdnje da trčanje nije preporučljivo nakon četrdesete. Naime, nije riječ o tome da se ne bavite nekom aktivnosti u određenoj dobi, nego da se ona provodi, ako se može, i u 80-ima ili 90-ima, ali modificirano, u skladu s dobi. Znači da tjelovježba nekoga od 45 neće biti jednaka tjelovježbi nekoga sa 60 i nekoga sa 85. Ako ste u 80-ima, nećete raditi zgibove jer su vam tada mišići ramena atrofirani, ali su moguće druge vježbe, pješačenje, plivanje...", pojašnjava dr. Džapo.

BRUNO JOBST

Ortopeda nema dovoljno po cijeloj Hrvatskoj. U vukovarskoj ih je bolnici šest i svi imaju mnogo pacijenata. Neko je vrijeme ortopedija bila popularna pri izboru specijalizacije, no danas, smatra dr. Džapo, nije među najpopularnijima jer je i fizički teška s obzirom na to da je i operativna. "Sve kirurške specijalizacije posljednjih godina padaju u drugi plan, jer podrazumijevaju veliko žrtvovanje. Kad sam prije petnaestak godina odlučivao što bih specijalizirao, tadašnja ortopedija nije bila ono što je danas. Prije se uglavnom bavila naručenim pacijentima, a trauma, u smislu hitnosti, bila je samo desetak posto. Danas je već pola - pola!" otkriva trendove dr. Džapo.

Vukovarska škola ortopedije

Iako u Hrvatskoj ne postoji podjela kao u Americi, gdje se timovi bave samo određenim zglobovima, dr. Džapo svojom užom specijalnosti smatra stopalo i gležanj. Ne čudi stoga, zaključujemo, što je privatnoj ordinaciji nadjenuo ime po - palcu (stopala).

Četrdesetgodišnji je ortoped sin poznatog osječkog stomatologa. I on ima sina, Šimuna, kojim se ponosi. Gimnazijsko je školovanje završio u "Gaudeamusu", a diplomu doktora medicine stekao 2010. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera. Izdanak je tzv. Vukovarske škole ortopedije, koju je proslavio dr. Zoran Aleksijević. Specijalizaciju iz ortopedije i traumatologije prošao je u OŽB-u Vukovar, KBC-u Osijek i Klinici za ortopediju i traumatologiju Lovran, te posljednjih deset godina radi kao specijalist ortopedije u Općoj županijskoj bolnici Vukovar. Dodatno se educirao u Hrvatskoj i inozemstvu, primjerice u Švicarskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Portugalu i Njemačkoj.

+

BRUNO JOBST

U čemu je tajna uspjeha Vukovarske škole ortopedije? "Nema tajne! Mislim da smo se, jednostavno, grupno gurali entuzijazmom. Naime, kako nas je dr. Aleksijević primao na specijalizaciju, tako smo redom poticali jedan drugoga da se više trudimo. Imali smo izvrsnog mentora i, što je odlično, mogućnost da svatko radi onaj sektor koji je želio. Nije bilo problema s egom, koji inače nije rezerviran samo za medicinu. Kod nas se, u vukovarskoj bolnici, nije događalo da stariji mentor ne da mlađem da se razvija. Mi, srećom, nismo imali tu kočnicu. Zahvalan sam na tome. Osim toga odjel je dobro opremljen, mislim, bez pretjerivanja, da smo među dvije ili tri najbolje ustanove u Hrvatskoj. Zato nam i dolaze pacijenti iz cijele Hrvatske", govori o bolnici u kojoj je zaposlen dr. Džapo.

Prednosti privatne ordinacije

Privatnu je ordinaciju smatrao logičnom u karijeri, zamislio ju je kao platformu koja zaokružuje ortopediju i fizikalnu terapiju, jer one jedna bez druge ne mogu. "Svakodnevno surađujem s dokazano kompetentnim stručnjacima iz osječkog Kaizen centra. Ondje mjere uspjeh fizikalne terapije kroz dane, primjerice snagu mišića, količinu odraza, elasticitet tetiva... Ništa se ne pretpostavlja. Pokrenuli smo zajedno i jednu novu priču u našoj regiji vezanu uz personalizirane ortopedske uloške. To je samo naizgled trivijalno! Ulošci će biti potpuno individualni, printat će se 3D printerom od poliuretana", otkriva dr. Džapo.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

U privatnoj ordinaciji ne može operirati, no pruža širok spektar drugih usluga. "U privatnom zdravstvenom sektoru postoji fina granica između operativnog segmenta ortopedije i konzervativnog liječenja. Primjerice, u privatnom sektoru nudimo kod bolnih stanja ili ozljeda aplikacije hijaluronskih preparata u zglobove i hrskavice, "blokade", PRP (liječenje hrskavice vlastitom plazmom). Moj suradnik, dr. Mitrović, radi, pod UZV-om, precizno ispiranje kalcifikata, tzv. barbotage. To je uistinu funkcionalno, pacijent se, doslovno, nakon toga ne mora operirati", spominje neke od usluga dr. Džapo. Detaljan popis, pojašnjenja i cijene možete pronaći na mrežnoj stranici https://ortopedija-hallux.com/, raspitati se telefonski, mailom ili osobno u ordinaciji.

U Halluxu posjeduju najnoviji model ultrazvučnog aparata, za kojim radi Osječanin Andrej Mitrović, dr. med., specijalist radiologije i subspecijalist ultrazvuka, inače također zaposlen u vukovarskoj bolnici. Na komentar da je dr. Mitrović na glasu kao vrstan stručnjak dr. Džapo odgovara: "Točno! Da dr. Mitrović nije tako velik lokalpatriot kao što jest, odavno bi radio negdje u Europi, jer već je imao atraktivnih ponuda. S obojicom radi medicinska sestra Barbara Horvatić, mag. med. techn., koja uz znanja iz područja sestrinske skrbi i provođenja medicinsko-tehničkih zahvata i postupaka njege, posjeduje izvrsne komunikacijske vještina prema članovima medicinskog tima i pacijenatima", hvali tim dr. Džapo.

Novi je trend, kaže dr. Džapo, da su pacijenti ranije mobilni nakon rješavanja poteškoća, no to mora pratiti pravodobna odgovarajuća fizikalna terapija i liječnički nadzor sve dok pacijent ne iziđe iz rizika. "U Halluxu je svaku uslugu moguće dobiti u istom tjednu, rijetko tjedan poslije. Pacijenti plaćaju nadstandard i nema smisla da čekaju mjesec ili dva", odlučan je dr. Džapo.

O njemu i njegovu timu ovisi hoće li mu pacijenti i u privatnoj praksi dati - palac gore.