U povodu Svjetskog dana bolesnika, koji se obilježava svake godine 11. veljače u mnogim zemljama diljem svijeta, a utemeljio ga je papa Ivan Pavao II. 1992. godine kako bi skrenuo pozornost na one koji su bolesni te njihove probleme, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit, mons. dr. sc. Đuro Hranić posjetio je u utorak u KBC-u Osijek pacijente na Zavodu na abdominalnu kirurgiju, a prethodno je održao i kraći sastanak s vodećim ljudima ove bolnice.

Kao i svih prijašnjih godina nadbiskup je zahvalio medicinskom osoblju KBC-a za sav trud, brigu i skrb koje ulažu u liječenje bolesnika.

- Možemo biti ponosni na naš Klinički bolnički centar u Osijeku, jer on doista ide ukorak sa svjetskom medicinom. Po odjelima često možemo čuti riječi hvale za liječnike i medicinske sestre zbog ljudskog pristupa pacijentima. Dok im oni pružaju sve najbolje sa svoje strane, mi nastojimo bolesnicima biti moralna i duhovna podrška - rekao je Hranić.

- U trenucima kada se čovjek razboli, on osjeti svoje tjelesne, psihičke i duhovne granice, no istodobno, dok osjeća kako je krhak, u njemu se bude temeljna religiozna pitanja o smislu vlastitog života. Ako je ranije u životu dobio religioznu dimenziju, ona će se tada probuditi. Probudit će se svijest o tome da smo svi stvorenja Božje ljubavi. Kod nas kršćana, bez obzira na to jesmo li katolici, pravoslavci ili protestanti, živimo li ili umiremo, mi smo Gospodinovi, kako kaže sveti Pavao. I glad i bolest, sve nedaće koje dođu, u svemu tome nadmoćni smo jer smo zajedno s Isusom Kristom i on je zajedno s nama", poručio je Hranić.

Ravnatelj KBC-a Osijek, doc. dr. sc. Krunoslav Šego, dr. med., naglasio je kako KBC postoji zbog pacijenata koji su liječnicima i drugom medicinskom osoblju uvijek u prvom planu.

“Katkad se napravi nekakav pogrešan korak, nešto ne ispadne dobro, ali vjerujte da uvijek dajemo sve od sebe ne bi li njihov boravak ovdje prošao na najbolji mogući način. Da bi to bilo tako, mora postojati suradnja između bolesnika i medicinskog osoblja, a kako bi ona bila dobra, mora postojati nada u uspjeh, bez koje bi naš trud sigurno bio neuspješan. Ta je nada često tanka, često je u magli, a ovakvi posjeti nama daju nadu i pouzdanje da šira zajednica kojoj služimo, a Crkva jako dobro reprezentira tu širu zajednicu, ima vjeru u nas. Kada je tako, to znači da radimo dobar posao", rekao je Šego.