Švicarska savezna obavještajna služba objavila je da će otvoriti dugo zapečaćene dokumente o zloglasnom nacističkom ratnom zločincu Josefu Mengeleu, ali nije navela kada će se to dogoditi, prenosi u subotu BBC.

Mengele je pobjegao iz Europe nakon Drugog svjetskog rata, no godinama kruže glasine da je boravio u Švicarskoj, iako je za njim bila raspisana međunarodna potjernica.

Povjesničari traže uvid u te spise, ali švicarske vlasti to su dosad odbijale.

Mengele je bio liječnik koji je služio u njemačkom Waffen SS-u. Bio je raspoređen u logoru smrti Auschwitzu u okupiranoj Poljskoj, gdje je odabirao ljude koji će biti poslani u plinske komore. Procjenjuje se da je ondje umrlo 1,1 milijun ljudi, uključujući oko milijun Židova.

Poznat kao „Anđeo smrti”, također je odabirao zatvorenike, prije svega djecu i blizance, za sadističke medicinske pokuse, prije nego što bi ih također poslao u smrt.

Nakon rata Mengele je, kao i mnogi visoki nacistički dužnosnici, brzo promijenio i odoru i ime.

Uz pomoć lažnog identiteta u švicarskom konzulatu u Genovi, u sjevernoj Italiji, izdani su mu putni dokumenti Crvenog križa, koje je iskoristio za bijeg u Južnu Ameriku.

Crveni križ namijenio je te dokumente tisućama ljudi diljem Europe koji su zbog rata bili raseljeni ili su ostali bez državljanstva, no nacisti koji su pokušavali izbjeći kazneni progon također su ih uspjeli nabaviti, zbog čega se Crveni križ naknadno ispričao.

Veze sa Švicarskom

Iako je pobjegao iz Europe 1949. godine, Mengele je 1956. bio na skijanju u švicarskim Alpama sa svojim sinom Rolfom. Taj je podatak poznat još od 1980-ih. Službeno, nakon toga ostatak života proveo je u Južnoj Americi.

No, švicarska povjesničarka Regula Bochsler oduvijek se pitala je li se Mengele ponovno vratio, što je ključno, nakon što je 1959. godine za njim raspisana međunarodna potjernica.

Bochsler je, istražujući moguću ulogu Švicarske kao tranzitne zemlje za naciste u bijegu, otkrila da je u lipnju 1961. godine austrijska obavještajna služba upozorila Švicarsku da Mengele putuje pod lažnim imenom te da se možda nalazi na švicarskom teritoriju.

U međuvremenu, Mengeleova supruga unajmila je stan u Zürichu i podnijela zahtjev za trajno boravište.

„Čini se da postoje dokazi da je Mengele planirao putovanje u Europu 1959. godine”, izjavila je povjesničarka za BBC. „Zašto je gđa. Mengele unajmila stan u Zürichu?”

Stan se nalazio u skromnom predgrađu, iako je obitelj Mengele imala dovoljno novca za nešto znatno luksuznije. No, bio je blizu međunarodne zračne luke.

Bochsler je uspjela dobiti uvid u spise ciriške policije koji dokazuju da je stan 1961. godine bio pod nadzorom. Policija je čak zabilježila da ona vozi svoj Volkswagen u pratnji nepoznatog muškarca. No, nije poznato je li to bio njezin suprug.

Uhićenje traženog ratnog zločinca, što je Mengele 1961. godine bio, uključivalo bi švicarsku saveznu policiju. Bochsler je 2019. podnijela zahtjev Švicarskom saveznom arhivu kako bi vidjela i njihove dokumente.

Odbijena je. Dokumenti su zapečaćeni do 2071. godine iz razloga nacionalne sigurnosti i radi zaštite šire obitelji.

Bochsler nije bila ni prva ni zadnja koja je odbijena. Godine 2025. njezin kolega povjesničar Gérard Wettstein pokušao je ponovno. I on je odbijen.

Skrivanje dokumentacije potiče teorije zavjere

„Činilo se smiješnim”, rekao je za BBC. „Sve dok su zatvoreni do 2071. godine, to potiče teorije zavjere, svi govore 'sigurno imaju nešto za skrivati'.”

Wettstein je osporio tu odluku pokrenuvši sudski postupak protiv švicarskih vlasti, što je skup proces za koji je tražio grupno financiranje. „Prikupili smo 18.000 švicarskih franaka u samo nekoliko dana.”

I upravo je tada Švicarska savezna obavještajna služba napokon promijenila mišljenje.

U ovomjesečnom priopćenju, koje daje naslutiti da bi potpuna transparentnost ipak mogla potrajati, navodi se: „Podnositelju zahtjeva odobrit će se uvid u spis, uz uvjete i zahtjeve koji tek trebaju biti definirani.”

Nisu svi sigurni da će dokumenti otkriti mnogo o samom Mengeleu.

Sacha Zala, predsjednik Švicarskog povijesnog društva, „potpuno je siguran da nema ničega važnog o Mengeleu”, ali smatra da bi moglo biti poveznica sa stranom obavještajnom službom ili stranim doušnikom.

Do kasnih 1950-ih izraelski Mossad aktivno je pratio odbjegle nacističke ratne zločince, a Zala sumnja da su možda bili u kontaktu sa Švicarcima. To bi švicarskim vlastima dalo povoda da dokumente drže zapečaćenima, budući da se povjerljivi podaci koji se odnose na strane obavještajne agencije često zacrnjuju.

Drugi povjesničari, poput Jakoba Tannera, kažu da tajnovitost u vezi dokumenata otkriva više o Švicarskoj nego što će oni ikada otkriti o Mengeleu. „To je sukob između nacionalne sigurnosti i povijesne transparentnosti, a u Švicarskoj često pobjeđuje ovo prvo.”

Tanner je tijekom 1990-ih bio član Bergierova povjerenstva koje je istraživalo odnose neutralne Švicarske s nacističkom Njemačkom, a posebice ulogu švicarskih banaka.

Vrlo mu je dobro poznata švicarska osjetljivost, i sram, zbog njezine uloge u Drugom svjetskom ratu, kada su židovske izbjeglice vraćane s granice, dok su švicarske banke zadržavale novac židovskih obitelji koje su poslije umrle u nacističkim koncentracijskim logorima. „Za demokratsku državu predstavlja problem to što su ti dokumenti još uvijek zatvoreni”, tvrdi Tanner.

Ipak, smatra kako je vjerojatno da je Mengele bio u Švicarskoj 1961. godine, a postoje dokazi da su i drugi nacisti koji su pobjegli u Južnu Ameriku smatrali da bi Europa mogla biti sigurnija, posebno nakon uhićenja Adolfa Eichmanna u Argentini 1960.

U kojoj mjeri će dokumenti biti zacrnjeni?

U međuvremenu, datum objave dokumenata nije utvrđen, a izjava obavještajne službe o „uvjetima i zahtjevima” Wettsteinu zvuči zloslutno. „Pribojavam se da ćemo dobiti spis koji je više crn nego transparentan”, rekao je.

Bochsler se također boji da će dokumenti biti uvelike zacrnjeni. „Uopće ne vjerujem vlastima. Bojim se da će izgledati poput dokumenata o Epsteinu. Zašto su ti Mengeleovi dokumenti tako dugo zatvoreni?”

Mengele je desetljećima predmet misterija, glasina i zavjera.

Nikada nije bio uhićen, a kamoli osuđen za svoje strašne zločine. Kada je umro u Brazilu 1979. godine, pokopan je pod lažnim imenom.

No, glasine su se nastavile širiti. Njegovo je tijelo ekshumirano 1985. godine, da bi napokon 1992. DNK analiza potvrdila da je riječ o njemu.

No ostaju pitanja je li ikada bio u Švicarskoj, jesu li ga Švicarci jednostavno previdjeli ili su zažmirili na potencijalno neugodnu prisutnost kako bi izbjegli neželjenu pozornost koju bi uhićenje izazvalo. Ili je moguće, kao i toliko toga u vezi s Mengeleom, da je sve to samo glasina.

„Možda nikada nećemo doći do prave istine”,  rekao je Wettstein.