Ni jedna druga lokacija na svijetu ne zaslužuje naziv “usko grlo” više od Hormuškog tjesnaca, i to ne samo zbog nafte, u koju su sada usmjereni pogledi cijelog svijeta. Velika je vjerojatnost da se iza blokade tog prolaza valja i golema prehrambena kriza, koja će, ako pomorski promet ostane duže blokiran, u ekstremnom scenariju dovesti do globalnog sloma sustava prehrane u svijetu. Hormuški tjesnac, naime, nije samo ventil za naftu, on je i kritična arterija za proizvodnju gnojiva, a time i za fizički opstanak milijuna ljudi.

Ključni element u proizvodnji gnojiva je prirodni plin, a zemlje Perzijskog zaljeva poput Katara i Saudijske Arabije koriste se svojim ogromnim rezervama plina za proizvodnju amonijaka i uree. Riječ je o dvije temeljne komponente za proizvodnju dušičnih gnojiva bez kojih bi prinosi najvažnijih svjetskih kultura, od pšenice preko kukuruza do riže, pali za 40 do 50 %.

Kržljave biljke

- Ako se gnojivo ne aplicira na vrijeme po poljima, urodi padaju. Biljke se ne razvijaju kako bi trebale, ostaju kržljave, a prinosi se prepolove. Gnojivo je, uz sjeme i vodu, temeljni uvjet suvremene ratarske proizvodnje, a ne smijemo ni zamisliti što bi se dogodilo kada bi ga nestalo na tržištu - prinosi bi bili kao prije stotinjak godina. Umjesto pet do osam tona pšenice po hektaru skidali bismo, bez umjetnih gnojiva, samo jednu ili dvije tone. To je katastrofalan scenarij - kaže agronom Saša Karić.

Zemlje Zaljeva do prije dva su mjeseca bile vodeći proizvođači amonijaka i uree, odakle je dolazilo oko 50 % globalne proizvodnje tih sirovina nužnih za suvremenu poljoprivredu. Već je iranskim udarom na katarsku plinsku infrastrukturu ta proizvodnja smanjena za oko 17 %, no blokada Tjesnaca prijeti ostaviti niz petrokemijskih tvrtki svijeta bez osnovne sirovine. Da se to dogodi, kriza bi se odvijala na dvije razine. U siromašnijim dijelovima svijeta i zemljama koje uvoze žitarice za temeljnu prehranu ljudi s vremenom bi nestalo hrane. Zemlje poput Etiopije ili Somalije ne bi mogle nabaviti dovoljno žitarica za prehranu, ne samo zbog cijene nego i zbog smanjene raspoloživosti ratarskih proizvoda na svjetskom tržištu. Bogatije zemlje poput europskih mogle bi to kupiti, no po višestruko višim cijenama i bitno bi poskupjeli proizvodi poput kruha ili tjestenine.

Važnost Brazila

No nije u opasnosti samo ratarstvo. Procjenjuje se da bi blokada izvoza amonijaka i uree posredno ugrozila i stočarstvo. I to prvenstveno zbog Brazila kao glavnog proizvođača soje u svijetu, a sojina sačma temelj je modernog stočarstva. Riječ je o ostatku nakon ekstrahiranja ulja iz zrna soje, koji se potom termički obrađuje i brodovima šalje kupcima.

- Sojina sačma glavni je izvor proteina u hranidbi stoke, od peradarstva, svinjogojstva do govedarstva. Kada bismo izbacili sačmu iz hranidbe stoke, svinje bismo umjesto tri mjeseca tovili duže od godinu dana, kao prije stotinjak godina - kaže Karić.

Naime, Brazil visoku proizvodnju soje temelji na toploj klimi, ali i velikim količinama dušičnih gnojiva u proizvodnji, bez kojih bi prinosi na tom relativno slabo plodnom tlu bili znatno manji. Brazil uvozi oko 80 % mineralnih gnojiva za poljoprivrednu proizvodnju, a velik dio upravo iz - zemalja Zaljeva.