Nepunih devedeset minuta prije isteka ultimatuma Iranu američki predsjednik Donald Trump objavio je kako je s Teheranom postignut dogovor o dvotjednom primirju, a cijeli svijet, koji je bio na rubu općeg rata, odahnuo je.

Svi pobjednici

Dvotjedna pauza u borbama trebala bi, prema planu pakistanskih posrednika koji su isposlovali primirje, biti iskorištena za definiranje čvršćeg sporazuma koji bi donio trajni prekid neprijateljstava između zaraćenih strana. U ovome trenutku mnogo je nedorečenosti i proizvoljnih tumačenja trenutačnog sporazuma, no četiri stvari, koje su potvrdili i Washington i Teheran, potpuno su jasne. Prekid međusobnih napada, otvaranje Hormuškog tjesnaca za sav promet, obustava sukoba na sekundarnim bojištima, uključujući Libanon, te početak dvotjednih pregovora u Islamabadu.

AFP

No veliko je pitanje sada tko je iz tog jednomjesečnog sukoba izišao kao pobjednik. Odgovor ovisi s čije se strane sukob promatra. Gledajući iz iranske perspektive, sporazum se slavi kao velika pobjeda Teherana nad “zapadnim imperijalistima”. Prvo, isti teokratski režim koji je vladao Iranom i dalje je na čelu države. Drugo, Teheran još uvijek raspolaže s približno 460 kilograma obogaćenog uranija koji je bio prvi izgovor Trumpu za napad na Iran. Treće, Iran je prvi put u praksi pokazao da može kontrolirati Hormuški tjesnac, što je bila opcija koja se godinama razmatrala i analizirala, ali nitko nije bio siguran kako bi se stvari mogle razvijati. Sada je potpuno jasno. Ako želi, Teheran može zatvoriti tjesnac. I to je novo oružje ili geopolitička alatka na koju sada svi računaju.

AFP

S druge strane, i američka administracija tvrdi kako je iz sukoba izišla kao čisti pobjednik, i to na temelju triju činjenica. Prvo, pogođene su i uništene tisuće ciljeva diljem Irana, čime je njihova vojska znatno oslabljena. Drugo, smaknut je gotovo cijeli dosadašnji iranski politički i vojni vrh. I treće, doista je otvoren Hormuški tjesnac, što je bio osnovni Trumpov cilj u posljednjih desetak dana sukoba. Pri tome treba imati na umu kako su neki osnovni američki ciljevi koji su bili aktualni na početku rata ostali neispunjeni. Promjena režima nije uspjela, o bezuvjetnoj iranskoj predaji koju je Trump postavio kao uvjet za prekid sukoba nema ni govora, a pozivi iranskoj oporbi da iziđu na ulice i svrgnu vlast ostali su samo pusta želja Washingtona.

SAD protiv saveznika

Ipak, tridesetosmodnevni rat na Bliskom istoku definitivno je nešto srušio. Američke odnose sa saveznicima. Europski NATO partneri doživjeli su od Trumpa salve uvreda, nazivani su kukavicama i oportunistima jer se nisu htjeli uključiti u rat s kojim ništa nemaju. Ujedno, američki saveznici u Zaljevu imaju sada osnove preispitati ugovore po kojima im SAD jamči sigurnost. Ne samo jer su ciljevi u Kataru, UAE, Saudijskoj Arabiji, Bahreinu nemilice ciljani i pogađani, već i zato što sada svoj izvoz nafte i plina brodovima kroz Hormuški tjesnac moraju koordinirati s Iranom. To je nešto na što nitko do prije mjesec dana nije ni pomišljao.

- Iran je potrvrdio da su na Bliskom istoku neke zemlje trajne. Pokazao je da je izdržljiv i sposoban opstati unatoč užasnim udarcima koje je primao tijekom četrdeset dana sukoba. Ovdje se odvijao rat SAD-a kao najjače zemlje svijeta i Izraela, najsofisticiranije sile Bliskog istoka s jedne, i Irana s druge strane, i Iran je opstao. To ne izgleda kao američka pobjeda. Iran je užasno puno stradao, ali nije izgubio - kaže dr. Tvrtko Jakovina, profesor sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

S druge strane, ako se itko protivio, makar ne pretjerano glasno, mirovnom sporazumu i prekidu neprijateljstava, onda je to Izrael. Vlada Benjamina Netanyahua četrdesetodnevni rat vidjela je kao povjesnu priliku da oslabi svoje dugogodišnje neprijatelje na svaki mogući način, a na meti su im, osim Irana, bili i iranski saveznici poput Hezbollaha u Libanonu. Uostalom, sam je Netanyahu ustvrdio kako se sporazum ne odnosi na Hezbolah i da će se napadi nastaviti, no odmah mu je poručeno da se petnaestodnevno primirje odnosi na cijelo bliskoistočno ratište, uključujući i Libanon. Unatoč tomu, Izrael je u srijedu raketirao Tir i Nabatiju na jugu Libanona, dva grada pod kontrolom Hezbolaha. Može se očekivati kako će tijekom dvotjednih pregovora koji počinju u Pakistanu Izraelu biti definitivno naloženo da se suzdrži od bilo kakvih napada, ne samo na Iran već i njegove saveznike, uključujući i Hezbolah.

AFP

Ništa nije gotovo

Nekoliko arapskih država pohvalilo je sporazum o prekidu vatre i otvaranje Hormuškog tjesnaca. Omanski ministar vanjskih poslova rekao je da Muscat “potvrđuje važnost intenziviranja napora kako bi se sada pronašla rješenja koja mogu okončati krizu u njezinom korijenu”. Egipatsko ministarstvo vanjskih poslova priopćilo je da obustava američkih vojnih operacija predstavlja važnu priliku za stvaranje prostora za diplomaciju i konstruktivan dijalog. Raspoloženje je bilo slavljeničko u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje je predsjednički savjetnik Anwar Gargash rekao da je zemlja “trijumfirala” u ratu. UAE je bio izložen stalnim napadima Irana tijekom sukoba, koji je započeo velikim američkim i izraelskim napadima na Teheran 28. veljače.

Rusija je pozdravila dvotjedno primirje dogovoreno između Sjedinjenih Država i Irana, a glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je kako se Rusija nada da će SAD sada imati vremena i prostora za nastavak trostranih mirovnih pregovora o Ukrajini.

Petnaestodnevno primirje koje je stupilo na snagu nije kraj rata. Desantni brod USS Tripoli s nekoliko tisuća marinaca i dalje je u okolici Hormuškog tjesnaca, u regiju uskoro stiže i američki nosač zrakolova “George Bush” koji treba popuniti poziciju nosača “Gerald Ford”, koji je nakon požara povučen prvo na Kretu, a potom u Split. Situacija na cijelom Bliskom istoku još uvijek je vrlo napeta, pa i najmanji incident može ponovo rasplamsati sukobe punom snagom. No jasno je da Trumpu ovaj rat, za koji sigurno nije očekivao da će biti toliko težak i neuspješan, ne treba. Prije midterm izbora za Kongres i Senat Trump definitivno želi da sukob s Iranom bude prošlost, a možda će prije toga potražiti i novi, jednostavniji i lakši cilj kako bi si podignuo popularnost među glasačima. Cilj koji će bez previše muke osvojiti. Cilj kao, recimo, Kuba.