Cijene plina snažno su porasle nakon što je Iran u odgovoru na izraelski napad na plinsko polje Južni Pars napao energetska postrojenja u zemljama uz Perzijski zaljev, oštetivši plinski kompleks u velikom izvozniku Kataru. Megavatsat plina s rokom isporuke u travnju stajao je u četvrtak oko podneva na referentnoj nizozemskoj digitalnoj burzi TTF 63,50 eura i bio je skuplji otprilike 16 posto nego na zatvaranju trgovine u srijedu. U odnosu prema posljednjem danu trgovanja u veljači, prije američko‑izraelskog napada na Iran, cijene plina trenutno su dvostruko više.

Kada su izraelski i američki zrakoplovi raketirali Južni Pars, iranski dio plinskog nalazišta koji ova zemlja dijeli s Katarom, otvorili su Pandorinu kutiju. Raketiranje i paljenje plinskih i naftnih nalazišta vjerojatno je najteži oblik eskalacije sukoba na Bliskom istoku od kojega je teža samo eventualna uporaba nuklearnog oružja. Jednom zapaljena nalazišta najčešće gore mjesecima, a vatru koja se diže stotinama metara uvis izuzetno je teško ugasiti i staviti pod kontrolu. Posljednji put naftne izvore palio je tijekom Pustinjske oluje 1991. Irak, dok se povlačio iz Kuvajta. Desetci nalazišta dugo su vremena bili potpuno neupotrebljivi, a požari su uz globalni ekonomski šok prouzročili i ekološku katastrofu. Plinske izvore koji su sada gađani još je teže gasiti, što znači da bi, u najcrnjem scenariju, za ponovno pokretanje proizvodnje na većim plinskim izvorima trebalo i do nekoliko godina.

S udarom prvih raketa na Južni Pars otvorena je eskalacija bez jasne granice. Iran je samo nekoliko sati potom raketirao i zapalio jedan od izvora na katarskom plinskom polju Ras Laffan, a ciljani su, i pogođeni, plinski izvori i u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Iranski dronovi u Kuvajtu su pogodili i teško oštetili dvije rafinerije. Rat plinskih, a možda uskoro i naftnih polja, dobio je svoju prvu epizodu.

Osim što je znatno porasla cijena plina na svjetskim tržištima, cijena nafte je otišla na više od 116 dolara po barelu.

AFP

U prvoj reakciji nakon iranskog napada na plinska polja i infrastrukturu u zemljama Zaljeva, američki predsjednik Donald Trump zaprijetio je totalnim uništenjem, poručivši Iranu kako će raznijeti cijelo plinsko nalazište Južni Pars, inače najveće na svijetu, ako Teheran nastavi s udarima. No ni pola sata kasnije ponovno je promijenio retoriku, upozoravajući nesvjesno na kaos koji je zavladao u Bijeloj kući. Poručio je sada kako novih napada na iranska plinska polja neće biti te kako ih ni Izraelci neće raketirati. Uz to je ustvrdio kako o prvom napadu na Južni Pars nije bio obaviješten, te da je u tom udaru djelovalo samo izraelsko zrakoplovstvo.

Teheran je na sve to zaprijetio potpunim uništenjem zaljevske energetske infrastrukture, ako njegova nalazišta i rafinerije budu samo još jednom napadnuti.

- Ako se ovo ponovi, napadi na energetsku infrastrukturu neprijatelja i njegovih saveznika neće biti zaustavljeni dok god ciljevi ne budu potpuno uništeni. Naš odgovor bit će puno žešći i ozbiljniji nego dosadašnji napadi - izjavio je glasnogovornik Iranske revolucionarne garde u Teheranu.

Ovakav razvoj događaja upravo je ono čega su se zemlje Zaljeva najviše bojale. Dok su primarni ciljevi koje je Iran raketirao bile američke baze u regiji, zračne luke, pa čak i sami gradovi, zemlje Zaljeva su tolerirale bez pogovora sve američke akcije. No plinska i naftna polja te energetski objekti poput rafinerija nešto su drugo. Upravo uz pomoć ovih resursa, nafte, plina i petrokemijskih proizvoda zemlje Zaljeva su stvorile svoje bogatstvo i prerasle iz pustinjskih siromašnih država u najbogatije zemlje svijeta. Baš zbog toga cijeli niz zemalja Zaljeva pokušava kod SAD-a ishoditi smanjenje korištenja njihova teritorija pri udarima na Iran, pa čak i smanjenje intenziteta napada kako bi same trpjele što manje udara iz Irana.

- Zemlje Zaljeva sada pokušavaju koristiti tihu diplomaciju, ne samo da bi preživjele nego i da bi osigurale kako se odnosi s Iranom mogu koliko-toliko sačuvati ako nešto pođe po zlu. Na primjer, ako SAD odluči proglasiti rat gotovim i povuče se iz Zaljeva, ostavljajući arapske saveznike u teškom položaju, kaže Elizabeth Dent s Instituta za bliskoistočnu politiku u Washingtonu.

Arapske zemlje na zapadnoj obali Perzijskog zaljeva u cijeloj ovoj situaciji zasigurno ne ohrabruje ni procjena Nacionalne obavještajne službe SAD-a kako je Iranska strateška pozicija znatno oslabljena, no i kako je Iranski režim stabilan, gotovo netaknut. Ustvrdila je to pred senatskom komisijom čelnica službe, Tulsi Gabbard.

- Ako iranski režim preživi, sasvim je izvjesno kako ponovno početi dugogodišnju obnovu svojih vojnih raketnih i dronskih kapaciteta - rekla je Gabbard.

I dok svi sa strahom promatraju hoće li se rat plinskih polja razbuktati, Iran je najavio kako u budućnosti planira uvesti naplatu brodarina za svako plovilo koje prolazi kroz Hormuški tjesnac. Predstavnik Mejlisa, odnosno iranskog parlamenta Somajeh Rafiei, objavio je kako će u parlamentarnu proceduru uskoro biti pušten prijedlog zakona kojim bi se brodarima naplaćivale pristojbe za prolaz.

- Ova bitka završit će iranskom pobjedom, ali prolaz Hormuškim tjesnacem i dalje će ostati izazovan za naše neprijatelje - rekao je Rafei.

Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte smatra da se spor između američkog predsjednika Donalda Trumpa i europskih saveznika glede Hormuškog tjesnaca može riješiti.

- Uvjeren sam da će saveznici, kao i uvijek, učiniti sve kako bi podržali zajedničke interese - rekao je Rutte. Trump je rekao u nedjelju da NATO možda čeka vrlo loša budućnost ako saveznici ne budu pomogli osigurati siguran protok komercijalnih brodova kroz tjesnac. Međutim, europski saveznici su brzo isključili sudjelovanje u potencijalnoj vojnoj operaciji za osiguranje isporuka goriva. Blokada tjesnaca izazvala je nagli porast cijena energenata.

- Svi se slažu da ovaj tjesnac ne može ostati zatvoren. Mora se ponovno otvoriti što je prije moguće. To je ključno za svjetsko gospodarstvo - rekao je Rutte.