Na društvenim mrežama Dubai je godinama izgledao kao mjesto gdje ratovi i krize ne postoje - grad luksuza, niskih poreza i beskrajnih poslovnih prilika.

Instagram i Tik Tok pretvorili su ga u simbol glamuroznog života: jahte, neboderi, luksuzni hoteli i poslovne prilike bez poreza. Influenceri, investitori i digitalni nomadi promovirali su ga kao moderni raj u kojemu se može živjeti glamurozno i sigurno, daleko od geopolitičkih trvenja koja opterećuju ostatak svijeta.

No kada su krajem veljače i početkom ožujka 2026. iznad njegovih nebodera počeli eksplodirati projektili, digitalna slika savršenog grada sudarila se s brutalnom stvarnošću Bliskog istoka. Rakete i dronovi lansirani iz Irana podsjetili su da ni najbogatija metropola Zaljeva nije izvan dosega regionalnog sukoba.

Prema podacima emiratskog ministarstva obrane, Iran je prema UAE-u ispalio ukupno 189 balističkih projektila i 941 dron, od kojih je velika većina presretnuta, no 71 dron ipak je pao na tlo države.

Krhotine su oštetile objekte u Dubaiju uključujući područja na Otocima palmi i hotela Burdž Al Arab, a izbio je i požar u industrijskom kompleksu Ruvais u Abu Dabiju, dom najveće naftne rafinerije u zemlji.

To je prisililo nacionalnu naftnu kompaniju da privremeno zatvori postrojenje kapaciteta 922.000 barela na dan. Napadi su uzrokovali tri smrtna slučaja i 94 ozljede, među ljudima 18 različitih nacionalnosti, uglavnom stranih radnika.

Emirati primaran cilj

UAE je, prema analizama, bio Iranski primarni cilj u Zaljevu, što je donekle paradoksalno s obzirom na to da je bilateralna trgovina dviju država dosegla 28 milijardi dolara u 2024. godini, čineći UAE Iranskim drugim najvećim trgovinskim partnerom nakon Kine, dok u UAE živi oko pola milijuna iranskih državljana.

Iran je kao opravdanje za napade citirao višedesetljetni strateški savez Abu Dabija s Washingtonom - UAE je prošle godine proglašen "ključnim obrambenim partnerom" SAD-a - kao i Abrahamske sporazume iz 2020. kojima su UAE i Izrael normalizirali odnose. Za Teheran, koji Izrael smatra glavnim regionalnim protivnikom, takvo zbližavanje predstavlja dovoljan razlog da UAE tretira kao dio suprotstavljenog geopolitičkog bloka.

Napadi na UAE nisu izoliran incident nego dio šireg sukoba koji se u roku od svega tjedan dana proširio na cijeli Zaljev. Iranski napadi pogodili su i međunarodne zračne luke u Dubaiju, Abu Dabiju i Kuvajtu, prisiljavajući aviokompanije da obustave letove diljem Bliskog istoka, dok su karte letova prikazivale gotovo potpuno prazni zračni prostor iznad Irana, Iraka, Kuvajta, Izraela i Bahreina. 

Ali Bakir, obrambeni analitičar i profesor na Sveučilištu u Katru, opisao je strateški problem: "Sukob je pokazao strukturalne ranjivosti. Unatoč desetljećima teških obrambenih ulaganja, zaljevske države ostaju visoko izložene raketnom i dronskom ratovanju. Sustavi protuzračne obrane mogu presretati, ali ne u velikom omjeru niti po niskim troškovima. Takozvani napadi zasićenjem, tj. ogromnim brojem letjelica, ozbiljno zabrinjavaju" 

Nezadovoljstvo Amerikancima

Zaljevskim državama sukob stvara iznimno složen politički problem. S jedne strane, sigurnosno ovise o američkoj vojnoj zaštiti, a s druge su godinama ulagale napore u upravljanje odnosima s Iranom kako bi zaštitile svoju energetsku infrastrukturu i gospodarski model. 

Ryan Bohl, viši analitičar za Bliski istok pri RANE Networku, upozorio je da bi "ako se iranski napadi nastave, moglo očekivati da će zaljevske arapske države eventualno sudjelovati u protunapadima".  

Napetosti postoje i unutar samog saveza s Washingtonom. Diplomatski izvori tvrde da neke zaljevske države smatraju kako ih SAD nije dovoljno upozorio na moguće posljedice napada na Iran. 

Mina Al-Oraibi, urednica emiratskog lista The National, opisala je brzu promjenu raspoloženja u javnosti: "Jutro kada je rat počeo, razgovarali ste s ljudima koji su bili stvarno uzrujani zbog toga što su Izrael i SAD krenuli vojnom opcijom... ali vrlo brzo, kada je Iran počeo udarati UAE i druge države, bijes i osjećaj nepravde okrenuli su se prema Americi." 

Uz sigurnosnu dimenziju, sukob ima i teške gospodarske posljedice za državu čiji je cijeli ekonomski model utemeljen na percepciji stabilnosti i sigurnosti.

Zabrinutost je najviše istaknuo Halif Al Habtura, jedan od najbogatijih poslovnih ljudi u Dubaiju i osnivača konglomerata koji je jedan od arhitekata modernog Dubaija. U otvorenom pismu upućenom Trumpu na platformi X 5. ožujka 2026., Al Habtur je postavio izravno pitanje: "Tko ti je dao ovlast da uvučeš našu regiju u rat s Iranom? Tko ti je dao dozvolu da našu regiju pretvoriš u bojišnicu?"

"Naše ekonomije, naša sigurnost i stabilnost naših naroda nisu arene za obračune velikih sila. Mi smo zagovornici stabilnosti i mira, i nismo odabrali biti dio ove konfrontacije. Pa ipak, plaćamo cijenu eskalacije koju nismo stvorili", naglasio je. 

Pismo je privuklo gotovo tri milijuna pregleda i pokrenulo rijetku javnu raspravu o granicama emiratske lojalnosti prema Washingtonu.

Influenceri i dalje snimaju

Dok se političari bave strategijom, diplomacijom i vojnim odgovorima, društvene mreže nude potpuno drugačiju perspektivu. Influenceri koji su godinama promovirali Dubai kao savršenu destinaciju sada objavljuju snimke presretanja raketa iznad nebodera ili pokušavaju uvjeriti pratitelje da život u gradu i dalje funkcionira normalno.

Za mnoge od njih situacija je bila neugodno otrežnjenje. Grad koji je na Instagramu izgledao kao izolirani otok luksuza odjednom se našao u središtu jedne od najopasnijih regionalnih kriza od Zaljevskog rata naovamo.

Kontrast između digitalnog glamura i geopolitičke stvarnosti nikada nije bio oštriji. Godinama je Dubai bio predstavljan kao sigurna oaza za kapital i luksuz, mjesto gdje globalne elite mogu živjeti izvan političkih turbulencija.

Projektili koji su udarili u Burdž Al Arab i zapalili luke pokazali su nešto drugo: u svijetu sukobljenih velikih sila i dubokih regionalnih rivalstava, čak ni najblještaviji gradovi ne mogu pobjeći geopolitici. 

Okoliš - još jedna žrtva rata na Bliskom istoku

Od mlaznog goriva koje se koristi u bombarderima do otrovnog dima iz zapaljenih skladišta nafte, sukob na Bliskom istoku nanosi znatnu štetu prirodi i klimi.

AFP je intervjuirao stručnjake o ekološkim troškovima rata koji često prolaze ispod radara.

Bombarderi i ratni brodovi

Američki i izraelski zrakoplovi troše znatnu količinu goriva dolaskom do Perzijskog zaljeva i preletima iznad Irana, rekao je Benjamin Neimark sa Sveučilišta kraljice Marije u Londonu.

Neprekidno korištenje tihih bombardera i borbenih zrakoplova jako pridodaje emisiji stakleničkih plinova koji zagrijavaju planet. 

"Američka mornarica također ima popriličnu flotu u blizini", rekao je Neimark za AFP.

"To znači da značajan broj američkih vojnika treba neprestano hraniti i pružati im smještaj. Svim tim plutajućim gradovima potrebna je energija", napominje Neimark. 

To je dijelom omogućeno dizelskim generatorima, čak i ako je većina nosača zrakoplova na nuklearni pogon, što je izvor energije koji proizvodi daleko manje štetnih emisija od fosilnih goriva.

Mnogi stručnjaci pri procjeni ukupnog utjecaja sukoba na okoliš uzimaju u obzir sve, od proizvodnje oružja i eksploziva do poslijeratnih napora za obnovu.

Prema studiji objavljenoj u recenziranom časopisu One Earth, rat u Gazi generirao je oko 33 milijuna tona ekvivalenta ugljikovog dioksida - količinu usporedivu sa 7,6 milijuna automobila na benzin ili godišnjim emisijama manje zemlje poput Jordana.

Prema procjeni Inicijative za obračunavanje emisija stakleničkih plinova u ratu, rat u Ukrajini uzrokovao je više od 300 milijuna tona dodatnih emisija, što je usporedivo s godišnjom proizvodnjom Francuske.

Klimatski troškovi

Sukob se prelio i na Hormuški tjesnac, ključnu arteriju za prolaz nafte i plina do globalnih tržišta ovisnih o energiji iz Perzijskog zaljeva.

Brodovi koji prevoze ova lako zapaljiva goriva kroz uski plovni put, zajedno s rafinerijama nafte i plina i skladištima u regiji, bili su "meta" u ovom ratu, rekao je Neimark.

"Ovaj sukob je očito drugačiji", rekao je. 

"Značajan broj rafinerija već je bio meta. Te su buktinje toksične i imaju ozbiljne klimatske posljedice", upozorava Neimark. 

Naftne bušotine zapaljene u Kuvajtu 1990-ih tijekom prvog Zaljevskog rata gasile su se mjesecima, a ispustile su procijenjenih 130 do 400 milijuna tona ekvivalenta ugljikovog dioksida.

Lančana reakcija

Sukob je izbio 28. veljače, a doveo je do naglog porasta cijena nafte i obnovio pozornost na globalni prijelaz na čišće i klimatski prihvatljivije oblike energije.

Andreas Rudinger s Instituta za održivi razvoj i međunarodne odnose rekao je da su ekonomske posljedice rata stavile političare "pod pritisak da smanje teret cijena nauštrb klime".

Bruxelles je suočen s pritiskom da ublaži svoja pravila trgovanja emisijama kao odgovor na nagli porast cijena energije, dok su druge vlade poduzele korake kako bi pomogle vozačima s cijenama goriva. 

Ali tu je i "perspektiva polupune čaše", rekao je Rudinger.

"S čisto ekonomskog stajališta... rast cijena fosilnih goriva čine rješenja za dekarbonizaciju i elektrifikaciju privlačnijima", rekao je.

Rizici onečišćenja

Napadi na energetsku infrastrukturu, tankere za naftu i vojne ciljeve zagađuju okolni zrak i vodu te šire toksične kemikalije, kažu stručnjaci.

Otrovni crni oblaci dima dizali su se iz zapaljenih naftnih postrojenja u Teheranu prošlog vikenda nakon što su napadnuta skladišta goriva. 

Mathilde Jourde s Instituta za međunarodne i strateške odnose (IRIS) rekla je da ciljanje nuklearnih, vojnih i energetskih objekata ima "izuzetno zagađujuće" posljedice za zrak, vodu i tlo.

"Tek smo zagrebali površinu, ali već možemo vidjeti da postoje stotine oštećenih postrojenja u Iranu i susjednim zemljama koja predstavljaju rizik od onečišćenja za ljude i okoliš“, rekao je AFP-u Doug Weir iz Opservatorija za sukobe i okoliš (CEOBS).

"Posebno smo zabrinuti zbog oštećene naftne infrastrukture, vojnih objekata i osjetljivog morskog okoliša Perzijskog zaljeva", dodao je.