Tek je nešto više od mjesec dana prošlo od trenutka kada su predsjednika Nicolasa Madura iz njegove vile u Caracasu oteli američki specijalci, i trenutka kada je Venezuela, pod američkim pritiskom, obustavila isporuku nafte svojim dojučerašnjim saveznicima, a Kuba počinje pokazivati ozbiljne znakove gospodarskog kolapsa.

Havana je, naime, upozorila međunarodne aviokompanije da više neće imati goriva za zrakoplove. Nestašica će trajati od 10. veljače do 11. ožujka, objavila je lokalna agencija za avijaciju.

Naftni spremnici na najvećem karipskom otoku, koji je godinama pod sankcijama SAD-a, gotovo su ispražnjeni. Kuba godinama ovisi o isporukama nafte od Venezuele po žestoko subvencioniranim cijenama, na temelju koje je uspijevala koliko-toliko održavati glavu iznad vode. Uklanjanjem Madurova režima ta je "životna linija" prekinuta, a Havana se u proteklih mjesec dana održavala s rezervama koje su joj bile na raspolaganju. No, i one su bile tanke. Unatoč svim mogućim racionalizacijama potrošnje goriva, ograničavanjem količina dizelskih i benzinskih goriva koje su Kubanci mogli kupiti u slobodnoj prodaji, rezerve su već neko vrijeme "u crvenom". Havana se ne može pouzdati ni da će naftu nabaviti iz drugih izvora. Ne samo da Kubi kronično nedostaje novca kojim bi mogla kupiti sirovu naftu ili naftne prerađevine, već je i Bijela kuća krajem sječnja zaprijetila uvođenjem sankcija i dodatnih carina svakoj zemlji koja se drzne Havani prodati naftu, a taj rizik si niti jedna zemlja ne želi priuštiti.

Strane zrakoplovne kompanije najavljuju preraspored letova, a manji broj letova znači i manji broj turističkih dolazaka. Nestašica goriva na otoku prouzročit će i velike poremećaje u opskrbnim lancima, dobavi roba, a procjenjuje se kako će već prisutne nestašice struje biti sve češće. Nestanci struje neće mimoići ni hotele. Drugim riječima, nestašica goriva počela je urušavati i industriju turizma, što će izazvati domino efekt u cijelom gospodarstvu.

Sljedeći mjeseci donijet će vjerojatno najteže iskušenje s kojim se Havana suočila još od invazije na Zaljev svinja kada je CIA silom, uz pomoć kubanskih izbjeglica, bezuspješno pokušala srušiti režim Fidela Castra. Sadašnji udar je drukčiji, manje nasilan, ali vjerojatno bolniji. Washington računa da će životne teškoće probiti vrlo visoki prag izdržljivosti kubanskog naroda, i da će Kubanci riješiti stvar iznutra, odnosno da će pritisnuti neimaštinom i bijedom svrgnuti postojeći režim.

No, ni ovaj plan nije bez opasnosti po SAD, iako oni tamo nemaju vojnike na terenu. Opasnost je masovna migracija. Ako u relativno kratkom vremenu vlast u Havani ne popusti i uspije, koliko-toliko, kontrolirati sigurnosnu situaciju, vrlo je izgledno kako će tisuće Kubanaca potražiti spas izvan granica, a najbliža im je 135 kilometara udaljena Florida. Nije nerealno očekivati kako bi se tisuće brodica mogle upustiti u prelazak karipskog mora noseći na sebi desetke tisuća imigranata koje će američka mornarica, gotovo je izvjesno, pokušati zaustaviti i vratiti na otok. Uostalom, takvi veliki izbjeglički valovi već su se pojavljivali nekoliko puta tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća.

No, ovog puta situacija je drukčija. Na imigrante Trumpova Bijela kuća i njen ICE gledaju drukčije nego George Bush i Bill Clinton, i ovo će se vidjeti kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti Sjedinjenim Državama. Stoga ne treba sumnjati kako je gospodarska kriza, ubrzana nestašicom goriva, samo katalizator revolucije koja bi uskoro mogla biti malo “pogurana” obavještajnim službama.