SAD je svijet vratio u kameno doba, u vrijeme kada je vrijedio samo zakon jačeg
Trgovinski rat tek je početak eskalacije između dvije zapadne velesile
Na Grenlandu još nije došlo do fizičkog sukoba dviju vojski, europske i američke, no zato se gospodarski i ekonomski rat rasplamsao do krajnjih granica. Nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Donald Trump, objavio kako će uvesti carine od deset posto za europske zemlje koje su na Grenland poslale svoje vojnike, kao i da će te carine od 1. lipnja narasti na 25 posto i potrajati sve dok SAD ne ovlada otokom, Europska unija najavila je prilično žestok odgovor.
Predsjednik europskih pučana Manfred Werner ustvrdio je kako neće biti ratificiran, odnosno bit će poništen, trgovinski sporazum Bruxellesa i Washingtona postignut prije nekoliko mjeseci, kojim se američkoj robi osiguravao slobodan bescarinski izvoz na područje Europske unije. Francuski predsjednik Emmanuel Macron zatražio je od EU-a čak i aktivaciju “protunapadnih instrumenata”, odnosno posebno razvijenog ekonomskog sustava za obranu gospodarstva Unije u slučaju agresivne gospodarske politike stranih država. Taj sustav, koji se opisuje kao “gospodarska bazuka”, nikada do sada nije bio upotrijebljen, a sastoji se od cijelog niza mjera, od carina do zabrana uvoza roba i usluga. I stav gotovo svih europskih lidera je jedinstven – ne popuštamo pritiscima.
Vojna izvidnica
- Nema te prijetnje ili pritiska koji će na nas utjecati. Američko uvođenje carina je neprihvatljivo - poručio je Macron.
Francuski predsjednik posljednjih se tjedana pretvorio u svojevrsnog predvodnika europskog odgovora američkim prijetnjama Danskoj i Grenlandu. Naime, upravo je Pariz inicirao slanje vojnika na Grenland kao vrlo jasan odgovor najavama SAD-a da je spreman zauzeti otok i silom ako treba. Slijedile su ga Velika Britanija, Njemačka, Finska, Nizozemska, Švedska, Norveška i naravno Danska, u čijem se sastavu Grenland nalazi, a Trump je odmah po prispijeću vojnika na otok proglasio uvođenje carina tim zemljama. Svoja dva vojnika na Grenland je poslala i Slovenija, zemlja Trumpove supruge Melanije, no na Sloveniju se, za sada, carine ne odnose.
- Potpuno smo solidarni s Kraljevinom Danskom i narodom Grenlanda, spremni smo uključiti se u dijalog baziran na principu suverenosti i teritorijalnog integriteta, iza kojeg čvrsto stojimo - službeno su poručili lideri europske osmorke, koja je sada vojno prisutna na Grenlandu.
Održan je u nedjelju i hitni sastanak izaslanika europskih zemalja, a danas će se u povodu toga u Bruxellesu sastati ministri vanjskih poslova zemalja EU-a. Broj vojnika koji se nalaze na najvećem otoku nije velik, riječ je o nekoliko desetaka pripadnika oružanih snaga, a ondje su, službeno, u okviru “ad hoc” organizirane vojne vježbe. U stvarnosti, riječ je o svojevrsnoj obavještajno-logističkoj izvidnici i snimanju stanja kako bi se procjenilo što je potrebno za raspoređivanje i dugotrajni boravak većih snaga na Grenlandu.
Europska konfederacija
Jasno je kako je Trump agresivnom politikom i racionalno neobjašnjivom pomamom za teritorijem gotovo dokrajčio postojeću sigurnosnu arhitekturu svijeta i uništio saveze koji su građeni desetljećima.
- Svojom politikom SAD nas je vratio u kameno doba, u vrijeme kada je vrijedio samo zakon jačeg, kada se na sporazume i dogovore više ne možemo osloniti. Europa je već neko vrijeme u trgovinskom ratu s Rusijom i Kinom, a sada se rasplamsava i trgovinski rat sa SAD-om i očito je da savezništva ne postoje. Mislim kako je rješenje u tome da se Europa čvršće poveže u svojevrsnu konfederaciju, u Sjedinjene Europske Države, jer samo tako će moći zaštititi svoje interese. To u ovom trenutku još nije moguće, ali kako vrijeme odmiče, prilično je izgledno da će stvari ići u tom smjeru - kaže za naše novine ekonomski analitičar, dr. Dino Ivo Dogan.
Trgovinski rat SAD-a i EU-a oko Grenlanda očito je tek početak eskalacije između dvije zapadne velesile, a pri tome ne treba smetnuti s uma kako je EU prije nekoliko dana finalizirao i sporazum o slobodnoj trgovini s južnoameričkim blokom Mercosur, čime se otvara mogućnost da dobar dio poljoprivrednih proizvoda koje je SAD isporučivao Europi, poput soje, sada nadomjeste proizvodi iz Brazila i ostalih zemalja Južne Amerike. Pregovori oko tog sprazuma trajali su 25 godina, no posljednjih su mjeseci “ubačeni u višu brzinu”, upravo kako bi se stvorio trgovinski adut u slučaju gospodarskog sukoba s Washingtonom.