Kada se vide zastave imperijalnog Irana koje nose pojedini prosvjednici na ulicama Teherana, čini kako je, u slučaju pada režima ajatolaha Alija Hamneija, Reza Pahlavi logičan izbor za novog lidera Irana, situacija nije baš toliko "čista" i pitanje je koliko Iranaca doista želi ponovnu uspostavu monarhije i povratak dinastije Pahlavi na vlast. Razloga za skepsu doista ima napretek.

Iako je Rezin otac, tadašnji šah Mohammed Reza Pahlavi, u jesen 1971. organizirao u Persopolisu, starom gradu ruševini smještenom usred pustinje, veliku proslavu 2500. obljetnice Perzijskog Carstva, ova dva i pol tisućljeća stara monarhija nema nikakve veze s obitelji Pahlavi. Tadašnji šah Mohammed Reza priredio je, za oko stotinjak najutjecajnijih ljudi svijeta tog vremena, od američkog predsjednika Nixona preko kralja Hailea Selassija, princa od Monaka i njegove supruge Grace Kelly do Josipa Broza, sovjetskog predsjednika prezidija Podgornija, zabavu kakva, po luksuzu, raskoši i trošku, nikada nije viđena. U Persopolisu, kako tamo nema stvarnog grada ni hotela, podignuto je kraljevsko šatorsko naselje, a šatore su osmislili i izradili pariški dizajneri, posađene su tisuće stabala i sadnica cvijeća, iz Europe je uvezeno 50.000 pjevica koje su svojim cvrkutanjem budile goste, a jela za bankete dopremana su zrakoplovom izravno iz pariškog Maxima... No to nije promijenilo činjenicu kako je sama dinastija Pahlavi stara tek nekoliko desetljeća te kako je legitimitet samog Mohammeda Reze Pahlavija vrlo diskutabilan jer su ga na čelo zemlje pučem u organizaciji CIA-e postavili Amerikanci.

Apsolutni vladar

Sama dinastija osnovana je 1925. kada je njezin osnivač i djed današnjeg pretendenta na lidersku ulogu u Iranu Reza Pahlavi kao pukovnik perzijske kozačke garde svrgnuo dotadašnjeg monarha i uspostavio novu dinastiju. Počeo je s nekim osnovnim reformama u dotadašnjem vrlo zaostalom Iranu, koji je do tada izgledao otprilike onako kako danas izgleda Afganistan. Reza Pahlavi dopustio je ženama samostalni izlazak iz kuće, ali i počeo infrastrukturne projekte poput izgradnje cesta, transiranske željeznice, izgradnje tvornica i uspostavu banaka. U vrijeme njegove vladavine pronađene su u Iranu i velike zalihe nafte, čime je to područje odmah postalo puno zanimljivije i privlačnije stranim silama. U osvit Drugog svjetskog rata, kako bi osigurali sigurnu opskrbu naftom, Iran su zauzele Velika Britanija i Sovjetski Savez, bez ikakve objave rata. Šah je svrgnut i poslan u progonstvo na Mauriciusu, a Britanci su odlučili na čelo zemlje postaviti njegova sina, Mohammada Rezu Pahlavija, kojim su mogli upravljati po volji.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata Britanci i Sovjeti se povlače, ali na čelu zemlje i dalje ostaje Mohammad Reza Pahlavi. No nedugo nakon toga vrlo popularni iranski premijer Mohammed Mosadekh nacionalizira naftne kompanije koje su do tada bile u britanskom i američkom vlasništvu. Uskoro se aktivira CIA i pod vodstvom Kermita Roosevelta, glavnog operativca CIA-e za Bliski istok i unuka bivšeg predsjednika Theodorea Roosevelta, svrgava Mosadekha i šaha Mohammeda Rezu Pahlavija postavljaju kao apsolutnog vladara Irana, pri čemu je parlament imao samo savjetodavnu ulogu. Šah je bio lutka na koncu američke administracije, koja je posjedovala gotovo cjelokupnu naftnu industriju, no počeo je s "bijelom revolucijom", velikom modernizacijom iranskog društva. Građene su škole, tvornice, islamski je radikalizam bio suzbijan na svakom koraku. Smatra se kako je Iran u to vrijeme, po razvoju, preskočio najmanje tri generacije, a država je prerasla u glavnog američkog, ali i izraelskog saveznika u tom dijelu svijeta. Koliko je povjerenje Washington imao u šaha govori i podatak kako je Iran jedina zemlja kojoj su prodani i isporučeni tada ultramoderni zrakoplovi F-14 Tomcat.

Rane nisu zacijeljele

Aktualni pretendent na lidersko mjesto Reza Pahlavi mlađi sin je Mohammed Reze, a odrastao je, nakon bijega iz zemlje, u SAD, gdje je, uz teške muke, završio komunikacijske studije. No ne može mu se osporiti da je odličan pilot jer je završio i zrakoplovnu školu američke vojske, a inače prvi je samostalni let obavio još kao desetogodišnjak.

Reza Pahlavi proglasio se još osamdesetih godina prošlog stoljeća kraljem Irana, odmah nakon smrti svoga oca, no veliko je pitanje koliku on uistinu potporu ima među prosvjednicima koji se danas nalaze na ulicama iranskih gradova. Problem je što stvarna opozicija ne postoji, a mladi prosvjednici Rezu Pahlavija vide kao dio tradicije. No stariji Iranci, koji pamte strahovladu SAVAK-a i degradirani položaj koji su imali u vrijeme vladavine njegova oca, svakako ne žele vidjeti Iran ponovo pod vodstvom dinastije Pahlavi.