Kako bi izbjegla moguće probleme u opskrbi gorivom i naftnim derivatima, Bugarska planira nacionalizirati, a potom prodati rafineriju Burgas, jedinu rafineriju nafte u toj zemlji, koja je trenutno u vlasništvu ruskog Lukoila.

Ruska kompanija pod udarom je američkih sankcija, a njezino zaustavljanje potpuno bi poremetilo bugarsko tržište nafte, ali i ugrozilo dobavu goriva crpkama diljem zemlje. U pripremi je izmjena zakona kojom bi se takav potez vlade dopustio, a prema nacrtu dokumenta koji je dospio u javnost, privremeni upravitelj mogao bi organizirati prodaju trećem kupcu, a sam Lukoil pri tome ne bi imao pravo glasa ni žalbe.

Inače, Lukoil je i sam već ponudio rafineriju Burgas na prodaju, istaknuvši pri tome cijenu od dvije milijarde dolara, no zainteresiranih kupaca, očito, nije bilo.

Bugarski parlament već je uveo i privremene mjere kako bi zaštitio tržište naftnih derivata te je pooštrio kontrolu nad prodajom Lukoilovih podružnica u toj zemlji. Paralelno, Sofija je u neprestanom kontaktu s američkom vladom kako bi se osiguralo da ne budu kršene sankcije koje je SAD uveo ruskim energetskim tvrtkama.

Vlada ističe kako ovdje nije riječ o klasičnom oduzimanju imovine bez naknade, odnosno da Lukoil neće biti oštećen, ali će mu naknada biti isplaćena kada to ne bude značilo kršenje američkih sankcija.

- Nema nikakve sumnje kako će vlada u Sofiji učiniti sve da osigura kontinuitet u proizvodnji i preradi nafte, te opskrbu svoga tržišta učinila sigurnom. Ovdje je možda riječ o radikalnim mjerama, ali nekog drugog izbora službena Sofija u ovome trenutku nema. Posebice sada kada su smanjeni kapaciteti u mađarskoj i rumunjskoj rafineriji, koje su prije nekog vremena gorjele, čime je reduciran njihov kapacitet - kaže za naše novine gruzijski novinar Vazsha Tavberidze, odličan poznavatelj prilika u Rusiji, ali i zemljama istočnog krila NATO-a.

Postavlja se pitanje koliko je nacionalizacija u skladu s međunarodnim pravom, i smije li uopće bugarska vlada takvo što napraviti, bez obzira na to hoće li prilagoditi svoju unutrašnju legislativu ili ne. Prema općim principima, država može nacionalizirati ili prisvojiti strano vlasništvo, no to je vrlo složen pravni i politički potez. Ova mjera zasigurno će dovesti do međunarodnog spora, posebice zato što Bugarska i Rusija imaju bilateralni sporazum iz 1993. kojim se štite interesi ruskih investitora. Bugarska se zbog sankcija može pozvati na izvanredne okolnosti te doktrinu nužnosti, no prilično je sigurno kako će eventualna nacionalizacija za Sofiju biti skupo rješenje.

Bugarska se, uvođenjem sankcija, našla u sličnoj situaciji kao i Srbija, koja je svoju naftnu industriju NIS prodala Gazpromu, čime je, zbog sankcija, zaustavljena doprema nafte preko Janafova naftovoda. Sličnoj, ali ne i potpuno istoj. Naime, Srbija već godinama balansira između Rusije i Europske unije pokušavajući izvući najviše iz igre sjedenja na dvije stolice. No u ovom slučaju to joj se obilo o glavu.