Veliki sukobi koji su u nedjelju navečer izbili ispred zgrade Skupštine Srbije u Beogradu - gdje su se kamenjem, letvama i stolicama koje su bacali jedni na druge - obračunali pristaše i protivnici režima Aleksandra Vučića, novo je poglavlje u zbivanjima koji Srbiju potresaju već godinu dana.

To je prvi put da se masovni skup praćen fizičkim obračunima dviju strana, koje je razdvajao policijski kordon, događa spontano, bez pripremljene organizacije, što je zateklo ne samo policiju nego i televizijske ekipe, kojima je trebalo neko vrijeme da se organiziraju i počnu prenositi zbivanja iz središta glavnog grada Srbije. I sve češće se spominje kako je situacija u Srbiji na rubu pucanja, slična situaciji kakva je bila 5. listopada 2000., u vrijeme kada je s vlasti svrgnut Slobodan Milošević.

Nedefinirana opozicija

- Koliko god se činilo sličnim, današnja situacija nema nikakve veze s 5. listopada 2000. godine, svaka je usporedba pogrešna. Prije svega, 2000. godine radilo se o obrani izbornih rezultata, a ovdje je riječ o mogućem nasilnom svrgavanju vlasti, bez izbora. Nadalje, stanje u društvu znatno je drukčije nego prije 25 godina. U to vrijeme opozicija je imala na raspolaganju cijeli niz lokalnih medija kojima je mogla prenositi svoje ideje i komunicirati s javnosti. Danas postoji samo jedna doista nezavisna medijska kuća, televizija KTV iz Zrenjanina - kaže za naše novine Nenad Čanak, političar iz Novog Sada.

Još je jedna bitna razlika između političke situacije u Srbiji danas i prije četvrt stoljeća. U to vrijeme postojala je jasno definirana opozicija, a danas okosnicu borbe protiv SNS-a i Aleksandra Vučića čine studentski i građanski pokret, koji nemaju jasnu strukturu ni pojedince koji mogu precizno definirati politiku koju zastupaju.

- Politički program nije samo svrgavanje vlasti, jer ljudi trebaju znati tko bi na vlast potom došao i za kakve ideje se zauzima. Sama ideja borbe protiv korupcije nije politički program. Borba protiv korupcije, kao i ekologija, stvar je kojom se trebaju baviti policija, tužiteljstvo i inspekcije, i to je nešto što se podrazumijeva, ma tko god na vlasti bio - kaže Čanak.

Tri scenarija

Prema analitičarima, tri su moguća scenarija koji Srbiju čekaju u sljedeća tri mjeseca. Prvi, i trenutno najizgledniji, scenarij jest smirivanje prosvjeda, koji su ionako u posljednje vrijeme izgubili na zamahu. To bi donijelo stabilizaciju vladavine Aleksandra Vučića, koji na to očito i računa. Mogućnost prijevremenih izbora, kojima se poigravao prije nekoliko mjeseci, u vrijeme dok je Srbija bila protkana gotovo svakodnevnim prosvjedima u maltene svim gradovima, sada se gotovo ne spominje. Prema političkim analitičarima, takav scenarij ima 50-60 posto izgleda za ostvarenje.

Drugi mogući razvoj događaja jest dodatni rast napetosti između dviju frakcija u društvu, što bi ponovo otvorilo masovne prosvjede u svim većim gradovima Srbije. Prosvjedi bi mogli biti potaknuti i rastom cijena ili inflacijom, no imajući na umu da studentski i građanski bunt traje već punih godinu dana, sasvim je izvjesno kako se dobar dio tenzija već “ispuhao”. Za nove velike prosvjede trebao bi snažan povod, do kojega će jako teško doći. Analize govore kako je takav scenarij izgledan s tridesetak posto.

Treći pak scenarij kojim se barata jest mogućnost neočekivanog pada vladavine Aleksandra Vučića, no vjerojatnost za takvo što gotovo je simbolična. Za takav rasplet događaja trebao bi se dogoditi neki neočekivani lom velikih razmjera na političkoj sceni, lom koji bi mogao iz temelja uzdrmati sustav građen na vjernosti dijela građana SNS-u i samom Vučiću. Za to je mogućnost, samo u teoriji, oko pet posto.

- Na žalost, sada postoji još jedna vrlo izgledna opcija, a to je stvarni fizički sukob dviju grupacija u Srbiji. Ove tenzije su toliko visoke, situacija je toliko užarena da je samo pitanje kada će, na jednoj ili na drugoj strani, pasti krv, kada će neko smrtno stradati. To će otvoriti Pandorinu kutiju, pa ne isključujem čak ni građanski rat. Nije moguće imati toliko ljudi na ulicama, s tako velikim tenzijama, da u jednom trenutku sve ne pukne - zaključuje Čanak.