Palestinci su u deliriju. Velika Britanija, Portugal, Australija, Kanada uskoro i Francuska i formalno su priznali palestinsku državu, i to u vrijeme zasjedanja Glavne skupštine Ujedinjenih naroda. Nisu to prva priznanja, do sada je Palestinu kao neovisnu i suverenu državu priznalo 147 zemalja, no ovaj put priznanje dolazi od bitnih i utjecajnih država, članica skupine G7.

No, realno gledajući, taj čin neće ni za mrvicu promijeniti situaciju u kojoj se Palestina danas nalazi, dapače. Priznanje Londona i Pariza moglo bi u nekom trenutku i otežati položaj Palestinaca, posebice na Zapadnoj obali.

Problem terorizma

- Većina svijeta sada deklarativno prihvaća Palestinu, no dok se doista ne riješi i ukloni pitanje terorizma, stvarne promjene na terenu neće biti. Sam formalni čin priznanja ništa ne znači, a dok god sve palestinske frakcije, uključujući Hamas, ne prihvate pravo Izraela na postojanje, promjene nema. Za takvo što šanse su vrlo malene. Rješenje o dvije države je logično i ispravno rješenje, no logična rješenja na Bliskom istoku nerijetko je jako teško provesti. Jedino logično rješenje koje je tamo do sada uspjelo bilo je sporazum Izraela i Egipta, no njega je Sadat na kraju platio glavom - kaže za naše novine povjesničar, dr. Petar Bašić.

Priznanje Palestine nesumnjivo daje palestinskim službenim predstavnicima veću "težinu" na političkoj sceni, no problem je u činjenici da danas službeni predstavnici postoje, i to možda, samo na papiru. Naime, Palestina, u smislu kakvom se danas poznaje, sastoji se od dva odvojena teritorija - Pojasa Gaze, koji leži na obalama Sredozemnog mora, i Zapadne obale, smještene sjeverno i istočno od Jeruzalema. Pojasom Gaze upravlja Hamas, a Zapadnom obalom upravlja Fatah, a te se dvije političke organizacije međusobno ne podnose, osporavajući jedna drugoj pravo da predstavlja Palestinu. Usto, i njihov je legitimitet upitan, ne samo zato što je UN stavio Hamas na popis terorističkih organizacija nego i zbog činjenice da su posljednji izbori u Palestini održani 2005. godine. Što znači da ni jedan Palestinac mlađi od 36 godina nikada u životu nije glasao. Nadalje, za Hamas nije potpuno jasno tko ga u ovome trenutku vodi, a Fatahu je na čelu devedesetogodišnji Mahmoud Abbas, kojemu je mandat odavno istekao.

Uz problem nedostatka legitimne političke strukture i činjenice da se ne zna tko Palestinu kao državu doista vodi ili ima pravo na njezino zastupanje pred međunarodnim tijelima, još jedan element dovodi u pitanje realnost priznanja Palestine. Granice. Prema konvenciji iz Montevidea iz 1933., dokumentu koji u međunarodnom pravu propisuje kriterije za priznavanje pojedinih država, definirane granice jedan su od osnovnih uvjeta. Granice države Palestine, kako Pojasa Gaze tako i Zapadne obale, nisu strogo definirane, nego su, ovoga trenutka, više-manje linija razdvajanja Palestinaca od Izraela, linija duž koje je Izrael izgradio pet metara visok zid sa stražarnicama i kontrolnim točkama. No ta linija nije definirana, nego je, više ili manje, proizvoljno postavljena.

Mogućnost aneksije

- Iako granice nisu definirane, ovo priznanje je snažna simbolična gesta, posebice priznanje koje dolazi iz Velike Britanije, zemlje koja je blisko vezana uz nastanak ideje židovske države. No nekih stvarnih promjena u ovome trenutku još uvijek neće biti. Nema nikakve sumnje da će se politika i dalje, bar kratkoročno, voditi na način kako to bude htio Netanyahu - kaže dr. Tvrtko Jakovina, politički analitičar i profesor s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Politika koju vodi Netanyahu mogla bi se dodatno zaoštriti. Naime, uz već plamteće borbe u Gazi, gdje izraelske postrojbe pokušavaju zauzeti cijeli sjeverni dio enklave da bi, vjerojatno, usmjerile svoje snage prema jugu i kompletno ovladale Pojasom Gaze, Netanyahu je najavio kako u slučaju priznanja, što je sada gotova stvar, namjerava anektirati Zapadnu obalu. Riječ je o desetak puta većem području od Pojasa Gaze, na kojem živi oko 3,5 milijuna Palestinaca i koje je, u odnosu prema Gazi, relativno mirno, bez većih oružanih sukoba.

No to bi se uskoro moglo promijeniti ako izraelske snage doista pokrenu aneksiju Zapadne obale, a posebice žestoke borbe mogle bi se rasplamsati u Hebronu, izraelskom svetom gradu i neuralgičnoj točki, gdje nekoliko stotina ortodoksnih židova živi u središtu staroga grada okruženo s više od stotinu tisuća Palestinaca. Čuva ih nekoliko tisuća izraelskih vojnika. Gradu za koji se, ne bez razloga, već godinama govori kao o buretu baruta s tinjajućim fitiljem.

- Ako Izrael doista anektira Zapadnu obalu, doći će, bez ikakve sumnje, do žestoke reakcije zemalja koje su Palestinu priznale. Izraelu će biti uvedena izolacija, i to izolacija kakva do sada nije viđena, što bi dugoročno bio strahoviti udarac Tel Avivu. Ujedno aneksija bi blokirala i sve sporazume s arapskim zemljama koji se sada naziru, poput sporazuma sa Saudijskom Arabijom. U svakom slučaju, nadam se da do aneksije neće doći - kaže Jakovina.