Osamdeset godina od tragedije u Hirošimi svijetu opet prijeti nuklearna katastrofa
Gotovo sve zemlje koje posjeduju nuklearno oružje, u posljednjih nekoliko godina aktivno sudjeluju u nekom od trenutno gorućih ratnih sukoba. Istodobno nitko ne govori o obnovi pregovora kojima bi se smanjio broj nuklearnih bojevih glava
Sirene su oglasile zračnu opasnost, no malo tko se od stanovnika Hiroshime na to obazirao. Već danima su američki zrakoplovi nadiljetali grad, ali nisu bombardirali. Samo su bili u prolazu prema svojim ciljevima u ostatku Japana.
Uostalom, na nebu se nazirao samo jedan zrakoplov, vrlo visoko, puno više nego li su inače letjeli, a to kolovoško jutro bilo je kao stvoreno za šetnju. Iako je bilo ljeto, jutro je bilo prohladno, ni traga žestokim vrućinama koje su već neko vrijeme grijale jug Japana.
A onda bljesak. Užasno jak bljesak koji je trenutno zaslijepio sve koji su tog trenutka gledali u njegovu pravcu. Sekundu ili dvije potom, zaglušujući tutanj eksplozije i strahoviti udarni val koji je ogromnom brzinom rušio sve pred sobom. Kuće su se u trenu urušavale kao kule od pijeska, a zbog vrelog zraka s temperaturom od oko 3.800 Celzija, brončani kipovi na ulicama topili su se.
Devet sila
Prikaz je to prve eksplozije atomske bombe koja je na današnji dan, 6. kolovoza 1945., prije točno 80 godina razorila japansku Hiroshimu. U trenutku je više od 80 tisuća ljudi izgubilo živote, a još su deseci tisuća umrli naknadno od posljedica radijacije i zadobivenih rana. Sam grad, odnosno njegovo šire središte, izbrisan je s lica zemlje.
Danas je, imajući na umu sukobe koji se rasplamsavaju u posljednjih nekoliko godina, globalni rat ponovo moguća, zamisliva realnost. A znajući kako se upravo u posljednje dvije godine odvija najozbiljniji sukob Rusije i zapadnih sila, doduše ne izravan, već kao proxy okršaj u kojemu Ukrajina daje ljudstvo a zapad sve ostalo, vjerojatnost da netko posegne i za nuklearnim arsenalom više nije na razini statističke pogreške. Pogotovo jer je utrka u nuklearnom naoružavanju ponovo uzela maha.
– Broj nuklearnih bojevih glava diljem svijeta nakon Hladnog rata bio je počeo padati, no situacija se sada mijenja. Sve se velike sile ponovo naoružavaju i ojačavaju svoje nuklearne arsenale. Svih devet nuklearnih sila: SAD, Rusija, Velika Britanija, Francuska, Kina, Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja i Izrael, intenzivno rade na modernizaciji svojih nuklearnih programa, a era smanjivanja broja nuklearnih oružja došla je kraju, ustvrdio je prije nekoliko dana Hans Kristensen sa SIPRI – štokholmskog Instituta za proučavanje mira.
Prijetnje Armagedonom
U ovome trenutku procjenjuje se kako nuklearne sile raspolažu sa 12.241 nuklearnom bojevom glavom, od kojih je 9.614 pohranjeno u skladištima, dok je raspoređeno po bazama, nuklearnim silosima i podmornicama, te spremno za trenutačnu uporabu njih 3.912.
Veliku većinu ovih, »spremnih za akciju« nuklearnih projektila posjeduju SAD (1770) i Rusija (1718), dok ostatak kontroliraju Velika Britanija (120), Francuska (280) i Kina (24). Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja i Izrael nemaju trenutačno spremnih nuklearnih glava, već se njihovi arsenali nalaze u skladištima, no to se može promijeniti u samo nekoliko dana.
Gotovo sve ove zemlje u posljednjih nekoliko godina aktivno sudjeluju u nekom od trenutno gorućih sukoba. Rusija je aktivna u Ukrajini, baš kao i SAD koji je tamo prisutan sa svojom opremom, ali donedavno i sa »savjetnicima« na terenu.
Indija i Pakistan prije mjesec ili dva kratkotrajno ali vrlo žestoko sukobili su se na području Kašmira.
Kina uvijek jednim okom mjerka Tajvan koji se Washington obvezao braniti. A Izrael ne treba ni spominjati. On ne samo da ratuje s Palestincima na području Gaze, nešto manje na području Zapadne obale, on ratuje i u Libanonu, udara po Siriji, napada Iran.
Posebice je zabrinjavajuća i činjenica kako se mogućom uporabom nuklearnog oružja sada već otvoreno i javno prijeti, što već neko vrijeme čini bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev.
Doduše, njegove prijetnje danas više nitko ne uzima pretjerano ozbiljno, no ipak je riječ o čovjeku koji ima otvorena vrata u Kremlju.
A tako nešto nije se događalo ni u najtežim trenucima Hladnog rata, s izuzetkom trinaestodnevne Kubanske krize. Imajući sve to na umu, mogućnost da neka od sila posegne za nuklearnom bombom, makar i »malog i ograničenog djelovanja«, ne može se isključiti.
Posebni uvjeti
Svaka nuklearna sila danas nastoji spriječiti bilo kakvu mogućnost da njima nenaklonjene zemlje razviju svoju nuklearnu bombu, a u tom kontekstu treba promatrati i nedavne napade Izraela na Iran, gdje je Tel Aviv pokušao uništiti iranska postrojenja za obogaćivanje urana.
S upitnim uspjehom, jer ako su postrojenja i djelomično onesposobljena, ona se mogu popraviti, a što je još bitnije, do sada već obogaćeni uran odavno je sklonjen na tajne lokacije diljem Irana. Iranski nuklearni program je usporen, ali ne i uništen, i gotovo da nema sumnje kako će Teheran, prije ili kasnije, doći do svoje nuklearne bombe.
Baš kao što je do nje svojedobno došla i sjeverna Koreja koja je, pod svaku cijenu, pa i po cijenu gladovanja vlastitih stanovnika, tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća razvila vlastiti nuklearni arsenal.
Koji je, posljedično, omogućio dinastiji Kim da se do danas održi na vlasti. Broj nuklearnih projektila raste, a gotovo ispod radara prolazi činjenica da nekada gotovo uobičajenih sporazuma o ograničavanju i kontroli nuklearnih oružja, gotovo i nema.
– Novi START sporazum je posljednji dokument koji ograničava ruske i američke strateške nuklearne snage, no on istječe početkom 2026. godine, a u ovome trenutku nema nikakvih naznaka, a kamoli pregovora o njegovom obnavljanju ili nekom novom sporazumu. Američki predsjednik Trump i tijekom svog prvog mandata, baš kao i sada, inzistira da bi novi sporazum tog tipa morao obuhvatititi i Kinu, što bi dodatno otežalo ionako složene pregovore, ustvrdio je Dan Smith, direktor SIPRI-ja.
Jeftine i opasne »prljave bombe«
Nažalost, danas nuklearna prijetnja nije ograničena samo na klasične nuklearne bombe. Nekoliko zemalja na svijetu ima mogućnost izgradnje »prljave bombe«, odnosno izvođenja nuklearnog napada bez nuklearne eksplozije.
Pojednostavljeno, riječ je o klasičnoj bombi oko koje je postavljen radioaktivni materijal. Njezinom detonacijom ne dolazi do nuklearne eksplozije i trenutačnog uništenja velikih razmjera, ali se radioaktivni materijal rasipa po okolici.
A kakav bi učinak bio da se takva prljava bomba detonira u gusto naseljenom gradu poput Londona, Pariza, New Yorka ili Tokija, možete samo zamisliti.
Broj žrtava brojao bi se, kroz nekoliko mjeseci, u stotinama, ali psihološki učinak osjetio bi se diljem svijeta.
