U Bukureštu je, u 95. godini života umro Ion Iliescu, prvi i treći rumunjski predsjednik, čime je sa svjetske scene otišao i jedan od posljednjih političara iz plejade postkomunističkih predsjednika zemalja nekadašnjeg istočnog bloka koji su svoje zemlje vodili u tranziciji iz komunizma k demokraciji i kapitalističkom sustavu.

- Neki su ga voljeli, no isto tako je velik broj Rumunja koji ga ne mogu smisliti. Bio je tijekom svoje vladavine autokrat, krvavo se obračunavao s prosvjednicima koji su na ulicama glavnog grada prosvjedovali protiv njegove vladavine... Nitko u Rumunjskoj prema njemu nije ravnodušan, bez obzira na to bilo mišljenje pozitivno ili negativno - kaže za naš list rumunjska novinarka Adriana Cojocaru.

Političku karijeru Iliescu je počeo još tijekom sedamdesetih godina, nakon povratka iz Moskve, gdje je studirao strojarstvo. Priključio se Rumunjskoj komunističkoj partiji, jedinoj postojećoj stranci u vrijeme vladavine Ceausescua, gdje je, zbog svojih prilično zapaljivih nastupa sasvim u skladu s politikom KP-a, ubrzo privukao pozornost javnosti. Mladi inženjer, ujedno i odličan govornik, postao je miljenik komunističkih dužnosnika srednjeg ranga, no državni vrh okupljen oko Ceausescua nije ga mogao tako lako ni primiti ni probaviti. Ne samo da je naglo i previše brzo gradio ime u partijskim strukturama već je rumunjski vrh vjerovao kako je tijekom studija u Rusiji Iliescu postao čovjek KGB-a. Upravo zbog toga Iliescu nije fizički eliminiran, već je samo uklonjen s političke scene početkom 80-ih.

Veliki povratak na političku scenu Iliescu je doživio tijekom Rumunjske revolucije, kada se u dvanaestak dana Ceausescuov režim urušio, a sam je diktator, zajedno sa suprugom, strijeljan pred zidom jedne vojne baze nakon dvosatnog suđenja bez odvjetnika i prava žalbe. Iliescu je, kao osoba koju su ljudi znali i prepoznavali kao disidenta, stao na čelo Fronte nacionalnog spasa (FSN), spontano stvorene narodne milicije koja se počela obračunavati s pripadnicima Ceausescuova režima i agentima Securitatea, zloglasne tajne policije.

Iliescu je kao kandidat FSN-a, koji je u međuvremenu registriran kao politička stranka, na prvim demokratskim izborima osvojio čak 85 posto glasova birača. Nezadovoljni vladavinom Iliescua, kojeg su ipak vidjeli kao komunističkog aparatčika, nekoliko tisuća prosvjednika, mahom studenata, sredinom 1990. okupilo se na središnjem trgu u Bukureštu zahtijevajući stvarnu lustraciju. Iliescu je povukao nezapamćen potez - pozvao je rudare da se obračunaju s prosvjednicima i, kako je tada rekao, sačuvaju mladu demokraciju. Policija je kamionima dovezla rudare oboružane lopatama u Bukurešt i doslovno ih pustila na prosvjednike. U sukobima rudara i studenata koji su trajali puna dva dana nekoliko je ljudi poginulo, a prosvjedi su ugušeni.

Tijekom 1996. na predsjedničkim izborima Iliescu je tražio reizbor, no bez uspjeha. Njegov protukandidat Emil Constantinescu nadmoćno je pobijedio.

Aktualna vlada proglasila je dvodnevnu žalost, no dobar dio opozicijskih stranaka u parlamentu smatra kako Iliescu takvu žalost ne zaslužuje i ne želi u njoj sudjelovati.