Trčanje s bikovima u Pamploni tijekom San Fermin festivala počelo je još u 17. stoljeću. Iako danas brojne udruge za zaštitu životinja pokušavaju tu trku zaustaviti, broj trkača raste iz godine u godinu. Unatoč činjenici da hitne službe "krpaju" u svakoj utrci po nekoliko ljudi, adrenalin u trkača je jači i mnogi se, većinom turisti, žele okušati u dvominutnoj utrci s bikovima. Trkači većinom stradaju od pada te zadobiju kontuzije po glavi i tijelu i prijelome ekstremiteta. Ipak, pojedinci završavaju s ubodnim ranama od rogova bikova, što može završiti i tragično.

Tako je, primjerice, u utorak jedan od trkača proboden rogom ispod pazuha. Nakon što je stampedo od ljudi i bikova prošao uskom ulicom Pamplone, ozlijeđenog mladića djelatnici hitne pomoći prevezli su u bolnicu, gdje je operiran i nalazi se u stabilnom stanju. Trčanje se nastavilo i u srijedu, i opet je bilo desetak ozlijeđenih, ovaj put samo od pada ili udarca tijelom u zid ili ogradu.

U ovaj put cilj utrke bio je u areni za bikove, Plaza de Toros de Pamplona, gdje se odvijaju borbe. Arena, izgrađena davne 1922. godine, u srijedu je bila popunjena, 19.720 gledatelja, svi s prepoznatljivim crvenim šalovima, stisnulo se kako bi gledalo borbe s bikovima. Festival, koji je postao međunarodno poznat zbog romana Ernesta Hemingwayja "A sunce izlazi" (The Sun Also Rises) iz 1926., traje tjedan dana početkom srpnja.

Sudionici povremeno budu nabodeni na stotinama takvih utrka koje se svake godine održavaju u Španjolskoj. Druge ozljede su češće. Najmanje 16 trkača izgubilo je život na festivalu u Pamploni tijekom godina, a posljednji 2009.