Europska komisija u srijedu je predložila izmjenu propisa o klimi, kojom se utvrđuje klimatski cilj EU-a za 2040. - smanjenje netoemisija stakleničkih plinova za 90 posto u odnosu prema razini iz 1990. EK smatra da će se tako pružiti sigurnost ulagačima, inovacijama, ojačati vodeći položaj poduzeća u industriji i povećati energetska sigurnost Europe.

U obrazloženju ciljeva navode se i rezultati najnovijeg Eurobarometra, koji su pokazali snažnu potporu građana djelovanju EU-a u području klime.

Najnoviji prijedlog temelji se na pravno obvezujućem cilju EU-a da se netoemisije stakleničkih plinova smanje za najmanje 55 posto do 2030., te se njime utvrđuje pragmatičniji i fleksibilniji način za postizanje tog cilja u svrhu dekarboniziranog europskog gospodarstva do 2050. Jedan od središnjih elemenata fleksibilnosti koju će Komisija razmotriti pri osmišljavanju budućih zakonodavnih instrumenata za postizanje tog klimatskog cilja za 2040. jest ograničena uloga visokokvalitetnih međunarodnih jedinica, počevši od 2036., upotreba domaćih trajnih uklanjanja u sustavu EU-a za trgovanje emisijama (ETS EU-a) i veća fleksibilnost među sektorima kako bi se pridonijelo postizanju ciljeva na troškovno učinkovit i socijalno pravedan način. Konkretno, time bi se državi članici mogla pružiti mogućnost da sektoru korištenja zemljištem, koji se suočava s teškoćama, nadoknadi prekomjerne rezultate u smanjenju emisija iz otpada i prometa.

U Komisijinu prijedlogu naglašava se važnost ubrzavanja i jačanja odgovarajućih uvjeta koji omogućuju provedbu kako bi se podržao cilj od 90 posto. Među njima su konkurentna europska industrija, pravedna tranzicija u kojoj nitko nije zapostavljen i ravnopravnost uvjeta s međunarodnim partnerima. Prijedlogom se utvrđuje okvir za zakonodavstvo u području klime i energetike nakon 2030. U obzir će se uzeti nacionalne posebnosti, troškovna učinkovitost, jednostavnost i učinkovitost.

Starija stručna suradnica Društva za oblikovanje održivog razvoja (DOOR) Maja Bratko podsjeća da je najnoviji prijedlog EK-a srednjoročni cilj, jer smo prije imali cilj smanjenje do 55 posto do 2030. i cilj do 2050., kada više uopće ne bi bilo emisija stakleničkih plinova, što znači da bi Europa bila emisijski neutralni kontinent.

- Na temelju tih izmjena zakona svaka će zemlja članica morati prilagoditi i svoje ciljeve, s tim da će EK dati prijedloge i preporuke tijekom jeseni koliko bi iznosili ti doprinosi svake zemlje članice - kaže Bratko.

Prije donošenja najnovijeg prijedloga stav Njemačke bio je da se do tri postotna boda cilja za 2040. godinu može ostvariti kupnjom ugljikovih kredita iz drugih zemalja preko tržišta koje podupire UN. Time bi se smanjio napor koji domaće industrije moraju uložiti u smanjenje emisija, navodilo se tada i najavljivalo kako bi se ugljikovi krediti uveli postupno od 2036., a EU bi planirao donošenje zakonodavstva koje bi uspostavilo stroge i vjerodostojne kriterije te uvjete o podrijetlu, vremenu i upotrebi takvih kredita. Na upit što taj prijedlog znači, Bratko objašnjava da će se, ako se taj cilj neće moći postići internim doprinosima na razini kontinenta, Europe i zemalja članica EU-a, iskoristiti dodatni doprinosi onih zemalja koje nisu u sklopu EU-a i Europe kao kontinenta.

- Dakle, kupit će se ta razlika ako će biti potrebno, iskoristit će se i ta mogućnost - pojasnila je.

Domaći stručnjaci i aktivisti izražavaju skepticizam ili otvoreno protivljenje, smatrajući da je prijedlog politički kompromis koji bi mogao oslabiti zelenu tranziciju. Naša sugovornica tvrdi kako shvaća zbog čega postoji skepsa, s obzirom na to da imamo neke ciljeve iz Pariškog sporazum, gdje se želi ograničiti rast temperature na 1,5 posto u odnosu prema predindustrijskom razdoblju.- Već sada imamo rast temperature iznad tog ograničenja. S obzirom na to koliko se ulaže u klimatske i energetske projekte i koliko se na nekim razinama lobira protiv takvih projekata, promjena i tranzicije, shvaćam skepticizam, ali postoje i različita istraživanja koja pokazuju da bi, ako bismo ulagali u projekte s pomoću kojih bi se klimatske promjene zaustavile odnosno regulirale, bilo generalno isplativije za cijelo gospodarstvo EU-a - poručuje Bratko, dodajući da svaki euro uložen u aktivnosti zaustavljanja klimatskih promjena donosi povrat od dva eura na razini Europe.