Najave globalnog trgovinskog rata carinama, bitno smanjivanje američke vanjske pomoći raznim međunarodnim organizacijama i državama, omalovažavanje saveznika u NATO-u, osobito europskih, prihvaćanje dijela ruske naracije o razlozima invazije na Ukrajinu, najave aneksije Grenlanda, ponovnog preuzimanja Panamskog kanala i pretvaranja Kanade u 51. saveznu američku državu, samo je najzvučniji dio poteza i izjava koje je u prvih 100 dana povratka na vlast u SAD-u povukao ili izrekao Donald Trump.

Kaotično razdoblje

Najnovija istraživanja pokazuju kako je u SAD-u Trumpova popularnost pala i podrška mu je niža nego bilo kojem prethodnom predsjedniku na 100-dnevnoj prekretnici u prvom ili drugom mandatu. Međutim, novinaru časopisa The Atlantic o svojih prvih sto dana Trump je rekao kako "vodi zemlju i svijet" i pritom se "odlično zabavlja".

U prilično kaotičnom razdoblju Trump je vodio vrlo nepredvidljivu politiku, koja je u svijet unijela neizvjesnost. Od svojih obećanja nije ispunio ono o brzom okončanju rata u Ukrajini, ali je zato krenuo u žestok obračun s migrantima u SAD-u.

Ispitujući granice predsjedničkih ovlasti, dosad je potpisao više od 140 izvršnih uredbi. Njima je doveo u pitanje pravo stjecanja državljanstva po pravu rođenja na teritoriju SAD-u, napadao sveučilišta i odvjetničke urede, poništio politike za zaštitu okoliša, Elonu Musku povjerio smanjenje savezne birokracije i započeo protekcionističku politiku, koju je potom djelomično zaustavio. Mnoge od uredbi blokirali su suci s kojima je izvršna grana vlasti ušla u neviđeni sukob.

- Meni se čini da je prvih 100 dana administracije predsjednika Trumpa pokazalo dvije stvari - prvo da je ono što je govorio u predizbornoj kampanji doista i namjeravao učiniti, a drugo - da ono što je namjeravao nije ostvarivo na način na koji je on to činio - kaže politički analitičar Davor Gjenero. Vjerojatno treba očekivati da će se prema kraju mandata njegova strategija više mijenjati. Smatra da će Trumpu prvi veliki ispit biti, kada je riječ o domaćoj politici, američki izbori na sredini mandata, kada ćemo vidjeti hoće li održati većinu u oba doma kongresa.

- Trump je sastavio administraciju onako kako je on želio i zasad nema naznaka da bi u tome bio bitno sputavan. Tvrdo je zaigrao na odustajanju od "Pax Americane" (razdoblje koje karakterizira nepostojanje većih oružanih sukoba i/li dugotrajna politička stabilnost u zapadnoj hemisferi ili cijelom svijetu, kao posljedica hegemonije SAD-a nad drugima, nap. a.). Pokazalo se da to ipak nije moguće provesti tako brzo i s tako malo troškova kao što je Trump očekivao. On je u prvih 100 dana doveo u pitanje cijeli sustav međunarodne trgovine i ugovora. Vidjet ćemo do koje će mjere tu morati odustajati, jer se pokazalo da je nakon ozbiljnih problema na burzi i signala da bi mogao imati problema sa svojim financijerima bitno usporio retoriku, iako još ni od čega nije posve odustao. U odnosu između Rusije i Ukrajine pokazalo se kako je njegova inicijalna percepcija bila naivna, te se blago počeo mijenjati odnos prema ruskom, autoritarnom vladaru Vladimir Putinu. Vidimo, međutim, da, kako god ta priča s Rusijom završila, nema govora o tome da bi Trump radio na tome da se Rusiji otvori onaj tip utjecaja na Europu koji je imala prije rata u Ukrajini, a taj utjecaj proizilazio je iz energetske ovisnosti Europe o Rusiji. Taj će rat morati stati, jer čini mi se da ni Rusija nema beskonačno resursa za njegovo vođenje - ističe Gjenero, dodajući kako Trump doduše i dalje nastoji ignorirati Europu kao relevantnog političkog partnera, ali isto tako i kako se Europa do neke mjere konsolidirala.

Podsjeća na angažiranu akciju talijanske premijerke Giorge Meloni i ozbiljnu akciju poljskog premijera Donalda Tuska.

- Oblikuje se jedan broj država unutar EU-a koje Trumpova administracija doživljava kao one s kojima se mora surađivati - Poljska tu polako preuzima važno značenje, što mi se čini da je za Europu izrazito dobro i korisno. Vidimo da je Trump otvoreno Europi ponudio da se trgovinski disbalans riješi europskim kupovanjem energenata iz SAD-a, kao i da postoje planovi o tome da se relevantna plinska skladišta izgrade u Ukrajini, u suradnji SAD-a i tamošnjih vlasti. Također, da se iskoristi infrastruktura koja postoji za dobavu plina Europi preko Ukrajine - kaže Gjenero, dodajući kako to znači da će se nešto događati i u vezi s ruskom naftom. To je važna priča i za nas s obzirom na Janaf, smatra.

Zaostajanje SAD-a

- Tako s jedne strane možemo reći kako to što se s Trumpom događa i nije tako tragično kao što se dio europskih lidera bojao. Na kraju, SAD jest demokratska država, njihov ustav je prvi ozbiljan, demokratski ustav koji je izgrađen na načelu da mora sprečavati da se jedan uzurpator, bila to stranka, frakcija ili osoba, nametne državi i ovlada svim. Taj sustav još uvijek funkcionira i postoje suprotne ambicije koje trebaju ograničiti Trumpovu moć. Te sile su slabije kada on kontrolira oba doma kongresa, no vidjet ćemo kako će to izgledati za dvije godine. Tako da je priča kako bi on počeo pretvarati Ameriku iz demokracije u despociju daleko pretjerana i nerealna. Izrazito je važno to što projekt Elona Muska staje i što će tu vjerojatno morati doći do koraka unatrag. Vrlo je važno da se očuva temeljna autonomija javne uprave kao četvrtog stupa vlasti - zaključuje Gjenero.

- Trumpov je problem manjak društvenog obrazovanja, on misli kako je upravljanje u javnom sektoru posve istovjetno onom u privatnom. Zato se tako i ponaša u pregovorima, naoko naglo mijenja ciljeve, a u pregovarački proces ulazi s nemogućim i neostvarivim zahtjevima - da bi ostvario optimum. I po stilu i po potezima to je vrlo iznenađujuće - to u prvom mandatu nije tako otvoreno radio, iako je bilo naznaka. I to je zapravo njegov glavni problem, gdje će se morati povući. On razumije mikroekonomiju, ali ne i makroekonomiju, da u pregovorima pobjeđuje onaj koji si stvori bolju alternativu uspjehu pregovora, pa onda može u tim pregovorima "ići do kraja". No držim kako će sve više osjećati da ipak treba razmišljati o političkom sustavu i javnom interesu te granicama koje iz toga proizlaze - ističe Gjenero.

Posljedica će, naravno biti, smatra.

- No isto se tako pričalo da će "reganomika" razoriti demokratsku Ameriku. Pokazalo se da baš i nije bilo tako. Istina, Ronald Reagan imao je puno osmišljeniji, pragmatičniji i politički čvršći projekt nego Trump. Kod njega je bilo manje populizma, osim na deklaratornoj razini, a više ekspertnog znanja. Meni se čini da će, kako će mandat ići dalje, Trump morati otpuštati ove ljude koji su u administraciju unijeli populizam, poput Muska, a okruživati se s onima koji razumiju politički sustav. Njegov sukob sa znanstvenom i socijalnom elitom ne može za njega završiti dobro. Nakon prvih poteza ove vlasti dosta se toga činilo strašnim, no ne vjerujem da će to završiti katastrofom. Završit će s ograničenjima za njega ili dovesti do dramatičnog zaostajanja SAD-a, a to bi onda dovelo do pomicanja klatna prema - demokratima - tumači Gjenero.