
SAD i EU zaboravili jugoistočnu Europu
U gotovo potpunoj sjeni događaja na svjetskoj sceni u prvih nekoliko tjedana drugog mandata Donalda Trumpa prolaze događaji u hrvatskom susjedstvu. Kao da je s dolaskom nove američke administracije nestala stara sigurnosna arhitektura, a druga još nije uspostavljena. I nitko ne zna kako bi ona mogla izgledati. To je posebno osjetljivo za situaciju u susjednoj BiH, s kojom Hrvatska dijeli više od 1000 kilometara dugu granicu i za čije je približavanje članstvu u EU-u vlada Andreja Plenkovića uložila velike napore snažnom političkom i diplomatskom podrškom.
Radikalne mjere
Međutim, najnoviji razvoj događaja upućuje na dodatne napetosti. Koliki je politički vakuum u toj zemlji pokazuje i činjenica da je dosadašnji američki veleposlanik Michael Murphy, nakon što mu je istekao mandat, napustio BiH a da nije odradio uobičajene oproštajne sastanke s vodećim domaćim političarima i oproštajne intervjue lokalnim medijima. Murphy je davao ritam američkoj politici u BiH, koja je snažno inzistirala na jedinstvenoj državi, te bila vrlo kritična prema postupcima predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, koji već nekoliko godina prijeti secesijom. Srpska strana u BiH očekuje da će se američko stajalište prema BiH radikalno promijeniti, kao što se to dogodilo u slučaju Ukrajine.
U ovom trenutku srpska strana u BiH prijeti "radikalnim mjerama" ako sljedeće srijede Sud BiH proglasi Dodika krivim za nepoštovanje odluka visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH Christiana Schmidta. Vlada Republike Srpske proglasila je zbog toga jučer neku vrstu izvanrednog stanja, najavivši spremnost da poduzme "sve potrebne mjere s ciljem zaštite institucija, imovine i interesa građana RS-a". Vlada tog entiteta izvanredno je zasjedala iza zatvorenih vrata u srijedu navečer, nakon što je iznošenjem završnih riječi obrane i tužiteljstva okončano jednogodišnje suđenje Dodiku. Državni tužitelj zatražio je da se Dodika proglasi krivim i osudi na zatvorsku kaznu "blizu maksimalne", koja iznosi pet godina. Još uvijek nije jasno kakav bi odgovor Banje Luke mogao biti, a nije nemoguća ni odluka o nekoj vrsti uvjetne ili odgođene neovisnosti. To bi moglo dovesti do reakcije središnje BiH vlasti, a sve to u trenutku kada još uvijek nitko točno ne zna kakvo će biti stajalište Trumpove administracije o BiH.
Dok nema američke ruke, u prazan se prostor spremno ubacila susjedna Mađarska, koja već godinama iskače iz politike EU-a i kada je u pitanju BiH i Srbija i kada je u pitanju promicanje srpskih interesa na Balkanu. Tako je ovog tjedna mađarski premijer Viktor Orban u službeni posjet primio ne samo Dodika nego i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Nakon sastanaka Orban je izjavio kao se nada da će "novi vjetrovi" u međunarodnoj politici zaustaviti pritiske na Dodika, a on ga je zauzvrat nazvao vizionarom. Orban je na X-u napisao i da "Mađarska želi stabilnost na Balkanu", te da je Dodik među onima koji tome "najviše pridonosi boreći se za stabilnost i napredak RS-a". Istog je dana primio i Vučića, kojem je tom prilikom dodijeljeno najviše mađarsko odlikovanje - Veliki križ Ordena za zasluge s ogrlicom i zlatnom zvijezdom, jer je "odigrao povijesnu ulogu u približavanju dvaju naroda i vodeću ulogu u izgradnji i jačanju strateškog partnerstva dviju zemalja".
Orbanov utjecaj
Orban je u jako dobrim odnosima s Trumpom, s kojim se u posljednjih nekoliko mjeseci više puta sastajao. To bi moglo značiti da bi mogao imati utjecaj na politiku nove američke administracije prema ovom području, a posebno prema Republici Srpskoj i Srbiji, koje je i dosad snažno podržavao. BiH ne gleda dobro na tu Orbanovu politiku snažnog favoriziranja srpskih stajališta, koja nisu toliko dolazila do izražaja dok je veleposlanik Murphy, kadar administracije Joea Bidena, bio u Sarajevu. I sama Srbija u međuvremenu pojačava svoju aktivnost, pa je tako srpski ministar Marko Đurić u ponedjeljak bio u Moskvi i razgovarao s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovom.
Osim što postoji bojazan od nove američke politike prema Balkanu, koja bi mogla biti pod utjecajem Mađarske, tu je i strah da bi i sam EU zbog svojih problema mogao zanemariti ovo područje. Dodatnu je bojazan izazvala činjenica da na prvi sastanak europskih čelnika, održan u ponedjeljak, nije bio pozvan ni jedan čelnik s ovog područja. To je donekle ublaženo činjenicom što je na drugom sastanku sudjelovao hrvatski premijer Andrej Plenković.