Ljudi i grad koji su obranili Hrvatsku: Sjećanje na hrabrost i 87 dana pakla grada heroja na Dunavu
DRAGANA KORPOŠ
Prijelomni trenutci

Ljudi i grad koji su obranili Hrvatsku: Sjećanje na hrabrost i 87 dana pakla grada heroja na Dunavu

Obrana Vukovara (25. kolovoza – 18. studenoga 1991.) bila je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. Nadljudski otpor u početku samo 1800 - 2000 slabo naoružanih hrvatskih branitelja u samom gradu protiv više desetaka tisuća vojnika JNA i srpskih paravojnih postrojbi trajao je punih 87 dana. Vukovar se nadljudskim naporima branio, od čega 50 dana u potpunom okruženju, sve do 18. studenoga 1991., kad su agresorske snage nakon junačkog otpora vukovarskih branitelja i Vukovaraca okupirale grad. Uslijedila je odmazda i zločin nad braniteljima i stanovnicima Vukovara. Zbog žrtve i stradanja Vukovar ostaje u memoriji hrvatskog naroda kao simbol obrane i dubokog pijeteta za sve što su pretrpjeli u obrani Hrvatske. Tijekom te tromjesečne opsade bilo je više ključnih, prijelomnih trenutaka i osoba zauvijek urezanih u kolektivno sjećanje hrvatskog naroda.

Ljudi i grad koji su obranili Hrvatsku: Sjećanje na hrabrost i 87 dana pakla grada heroja na Dunavu

Početak općeg napada

Iako se to već dulje vrijeme osjećalo u zraku, posebice od zasjede i pokolja hrvatskih policajaca u Borovu Selu početkom svibnja, tek kraj kolovoza 1991. godine donio je svakodnevne, otvorene borbe u gradu na Dunavu. S početkom pravih borbi tamo je već bilo oko 800 pripadnika MUP-a Vukovar i Varaždin, Narodne zaštite Vukovara, 4. bojne 3. "A" brigade ZNG-a, skupina iz 1. "A" brigade ZNG-a, kao i 58 pripadnika HOS-a. Spominje se kako je 24. kolovoza mladi branitelj Luka Andrijanić srušio prvi zrakoplov JNA iznad Borova Sela, koji je napadao položaje hrvatskih snaga na silosu Đerga, a drugi oštetio. Već sljedećeg dana, 25. kolovoza, JNA je pokrenula pripremani opći frontalni napad tenkovima, topništvom i zrakoplovstvom, čime je službeno započela dugotrajna opsada grada i bitka za Vukovar. Kako je oružje braniteljima ipak pritjecalo, tako je i broj branitelja narastao. Već 25. rujna od pripadnika naoružanih postrojbi u Vukovaru ustrojena je 204. brigada Hrvatske vojske. Imala je tada 1803 pripadnika, a tijekom rata kroz njezine je redove prema nekim navodima sudionika vukovarske bitke prošlo oko 3600 branitelja, a neki tvrde i puno više). Unatoč činjenici da su bili malobrojni te slabo naoružani, kao neprijepornim se pokazalo da su vukovarski branitelji bili mnogo bolje motivirani od napadača. Borili su se s više žara i osjećaja kako rade nešto pravedno.

Ljudi i grad koji su obranili Hrvatsku: Sjećanje na hrabrost i 87 dana pakla grada heroja na Dunavu
ARHIVA

Željeli su ubiti grad...

Pretpostavka je kako je broj stalno angažiranih vojnika JNA koji su napadali Vukovar bio oko 30.000, a tome onda treba dodati 1600 tenkova i oklopnih transportera, 980 oruđa zemaljskog topništva, 350 protuzrakoplovnih topova sa 750 cijevi za djelovanje po zemaljskim ciljevima. Ukupan broj neprijateljskih vojnika na širem bojištu prije pada grada tu se procjenjuje čak i na 80.000, iako nije lako reći koliki je doista bio stvaran broj. Za zauzimanje Vukovara JNA je angažirala ukupno 11 brigada operativne vojske, od čega devet oklopno-mehaniziranih, uz postrojbe Teritorijalne obrane Srbije i pobunjenih hrvatskih Srba, te paravojnih dragovoljačkih postrojbi kao što su arkanovci i šešeljevci. Iako su u teoriji bili jači od hrvatskih snaga i bolje opremljeni, u agresorskim snagama moral je bio slab, vodstvo nerijetko problematično, uz česta dezertiranja. Sve je to smanjivalo stvarnu snagu i objektivne mogućnosti njihovih jedinica. Iako je među napadačima bio nemali broj vojnika JNA koji nisu bili Srbi, bilo je među njima mnogo Bošnjaka i kosovskih Albanaca, oni objektivno nikakav motiv za borbu nisu imali – osim da iz ludila u koje su natjerani izvuku živu glavu. Stoga su­ i oni pucali.

Ljudi i grad koji su obranili Hrvatsku: Sjećanje na hrabrost i 87 dana pakla grada heroja na Dunavu

Mile Dedaković i Branko Borković

DRAGANA KORPOŠ

Dva Jastreba

Mile Dedaković Jastreb preuzima čelništvo obrane Vukovara 1. rujna od Ivice Arbanasa "Lipog" i postaje zapovjednik zapovjednika svih vojnih postrojbi na području općine Vukovar, čime se uspostavlja Zapovjedništvo obrane Vukovara. Pristupio je Zboru narodne garde (ZNG) nakon napuštanja JNA, a nakon dolaska u Vukovar postao je za mnoge ime utjehe i nade da će naša borba uspjeti, a sam Vukovar izdržati nadljudske napore koje su njegovi branitelji ulagali u obranu grada. Njegovo ime u izvješćima iz Vukovara uvijek je uspijevalo riječ "nada" dići na jednu novu razinu. On, njegov zamjenik Branko Borković - ubrzo poznatiji kao Mladi Jastreb - te Blago Zadro odigrali su ključnu ulogu u smišljanju obrambene taktike koja je dulje vrijeme uspjela zadržati JNA izvan Vukovara. Napravljena je združena zapovjedna struktura koja je stvorila brigadu, sastavljenu od prethodno razdvojenih postrojbi. Taktika vukovarskih branitelja temeljila se na integriranoj obrani koja je uključivala miniranje prilaznih puteva, antitenkovske ekipe, snajpere i dobro utvrđene obrambene položaje. Sve je to imalo za cilj i davalo rezultate u usporavanju i razbijanju napada JNA do onih trenutaka kada bi višestruko nadmoćna vojna sila neprijatelja ipak natjerala branitelje na povlačenje.

Ljudi i grad koji su obranili Hrvatsku: Sjećanje na hrabrost i 87 dana pakla grada heroja na Dunavu
ARHIVA

Groblje tenkova i pogibija Blage Zadre

Trpinjska cesta u Vukovaru (između Borova naselja i Trpinje) jedan je od najvećih simbola hrvatskog otpora u Domovinskom ratu. Naime, JNA je u rujnu pokušala brzim oklopno-mehaniziranim prodorom presjeći grad. Tu je obranu grada vodio legendarni vukovarski zapovjednik Blago Zadro, uz zamjenika Marka Babića te istaknute postrojbe poput "Žutih mrava" i "Pustinjskih štakora". Pod Zadrinim je vodstvom na Trpinjskoj cesti u rujnu uništeno na desetke neprijateljskih tenkova i oklopnih vozila, a nemali broj ih je oštećen. Taj pravac stoga dobiva povijesni naziv "Groblje tenkova", što je drastično podiglo moral branitelja i promijenilo neprijateljsku taktiku u dugotrajno iscrpljivanje. Zadro je najčešće i osobno vodio akcije koje su zaustavljale prodore JNA na Trpinjskoj cesti. Tijekom teških borbi u Borovu naselju 16. listopada taj legendarni vukovarski zapovjednik ubijen je tijekom bitke. Njegova smrt bila je golem emocionalni i taktički udarac za cjelokupnu obranu grada, iako su branitelji pod vodstvom njegova sina Roberta i drugih suboraca na tom dijelu obrane nastavili pružati žestok otpor neprijatelju. Tamo je poslije rata i reintegracije izgrađen Spomen dom hrvatskih branitelja u obliku čvrsto stisnute šake, s uništenim tenkom i bistom Blage Zadre.

Ljudi i grad koji su obranili Hrvatsku: Sjećanje na hrabrost i 87 dana pakla grada heroja na Dunavu

Siniša Glavašević

Ustupljeno

Glas nade - Siniša Glavašević

Jedna od i danas najbolnijih tema bez ikakve je sumnje vezana uz neprežaljeni glas nakon pada Vukovara ubijenog novinara Siniše Glavaševića. Bio je to glas koji je svima nama najtežih ratnih dana toliko značio, noseći poruke nade. Jer, slušajući njegove riječi, koje nikada nisu nudile sumnju da je ono što radimo ispravno i da to mora na kraju donijeti i pobjedu dobroga nad zlim, nemoguće je bilo dopustiti sebi da zastanete i potonete u malodušje, koje vam se stalno nudilo zbog smrti toliko ljudi oko vas i upornog granatiranja brojnih naseljenih mjesta u Slavoniji. Ništa u liku i djelu Siniše Glavaševića nije bilo nepošteno, nije čak niti pucao na one kojima su ubijanje i pljačka bili glavna misija na istoku Hrvatske, a opet je njegov glas svima nama pomogao da ustrajemo. Njegove riječi još odzvanjaju našim mislima uvijek kada se približi druga polovina studenoga, uz svijest da je njegova smrt bila jedna od najvećih nepravdi koju smo doživjeli u našim životima. Nitko više od njega nije zaslužio dočekati onaj prvi vlak slobode u Vukovaru i vidjeti današnji grad, ponovno privlačan kao mjesto za život, čemu svjedoči i sve veći broj mladih u njemu. Ako ću se ikome osjećati nešto dužan u životu, a da ga nikada nisam upoznao, onda je to bez ikakve sumnje – Siniša Glavašević.

Ljudi i grad koji su obranili Hrvatsku: Sjećanje na hrabrost i 87 dana pakla grada heroja na Dunavu
ARHIVA

Potpuno okruženje

Posljednje ozbiljne količine oružja braniteljima u Vukovar su stigle 29. rujna - četiri haubice i četiri kamiona streljiva, iz osvojene vojarne u Varaždinu. Prvog dana listopada agresor je zauzeo selo Petrovce, koji se nisu ni branili jer nisu imali čime, nakon čega je napadnuta prometnica Marinci - Bogdanovci - Vukovar i selo Marinci. Padom Marinaca JNA i ostale snage napadača uspostavile su liniju duž pravca Mirkovci - Marinci - Bršadin, blokiravši tako neko vrijeme spasonosni "kukuruzni put" (jedinu makadamsku vezu Vukovara s ostatkom Hrvatske preko Bogdanovaca), pa su i Bogdanovci okruženi, a istoga dana napadnut je i Cerić. Zauzimanjem tih mjesta Vukovar i njegovi branitelji pali su u potpunu blokadu. No i tijekom sljedećih 50 dana branitelji i više od 15.000 civila u gradu na Dunavu izdržali su bez struje, vode, lijekova i dotoka novog naoružanja, zadržavajući velike neprijateljske snage i time dajući toliko nužno vrijeme ostatku Hrvatske da se dodatno naoruža i ustroji, što će se u daljnjem tijeku rata pokazati i presudnim.

Ljudi i grad koji su obranili Hrvatsku: Sjećanje na hrabrost i 87 dana pakla grada heroja na Dunavu
BRUNO JOBST

Bolnica nade i Vesna Bosanac

Tijekom opsade 1991. godine vukovarska je bolnica nesumnjivo bila srce obrane grada. Ondje je uz neopisiv trud osoblja koje je ostalo u gradu liječeno i zbrinuto tisuće ranjenika i civila. Stoga ne čudi da je za mnoge bila i ostala jedan od najpoznatijih simbola stradanja Vukovara i njegovih stanovnika iz vremena oružane velikosrpske agresije. Višegodišnja ravnateljica bolnice od doba Domovinskoga rata bila je pokojna dr. Vesna Bosanac, koja je također zapamćena kao neslomljivi stup od iznimne važnosti za život u Vukovaru tih dana i uvelike zaslužna za njezinu obnovu nakon rata. Tijekom napada na Vukovar poginulo je 12 zaposlenika bolnice, a nakon 20. studenoga te 1991. iz nje je planski odvedeno 200 ranjenika, bolesnika, među kojima je bilo i 20 djelatnika bolnice, te pogubljeno na Ovčari. Ostali djelatnici bolnice nesrpske nacionalnosti nakon tortura su prognani u slobodne dijelove Hrvatske. Bolnica je 2022. godine preimenovana u Nacionalnu memorijalnu bolnicu "Dr. Juraj Njavro", u čast također danas pokojnom zapovjedniku ratnog saniteta općine Vukovar, kojega je rat zatekao na mjestu šefa vaskularne kirurgije vukovarske bolnice. Tijekom opsade grada, uz kirurške zahvate, radio je na zbrinjavanju i njezi ranjenika u bolnici. Kad je Vukovar okupiran, uhićen je i odveden u logor u Sremsku Mitrovicu, gdje je bio oko tri tjedna do velike razmjene zarobljenika. Potom je u Zagrebu radio kao kirurg, postao i saborski zastupnik, ministar zdravstva, a poslije i ministar za branitelje Domovinskog rata.

Ljudi i grad koji su obranili Hrvatsku: Sjećanje na hrabrost i 87 dana pakla grada heroja na Dunavu
ARHIVA

Kako im je bilo

Tada je bio pokrenut i najsnažniji napad na Vukovar zajedničkim snagama vojske JNA, pobunjenih Srba, Teritorijalne obrane Vojvodine i Srbije i srbijanskih paravojnih postrojbi. Najžešće borbe vodile su se za Mitnicu, Sajmište i Trpinjsku cestu, a branitelji, unatoč svim poteškoćama i sve slabijim oružanim kapacitetima, još zaustavljaju i prodor neprijatelja prema Borovu naselju. Neprijatelj nakon deset dana napada s ciljem okupacije Vukovara još pojačava topničke udare po gradu, vidjevši da je već njegov veliki dio pretvoren u ruševine te uvjeren kako u takvom ambijentu, bez dotoka novog naoružanja i s desetak puta slabijim snagama, branitelji ne mogu još dugo izdržati. Najžešće udare s dodatnim pojačanjima pokrenuli su prema Mitnici, koja je postala i ostala zauvijek kao primjer obrane možda i mitskih razmjera. Uz svijest o tome da su izgubili neke od svojih najhrabrijih ljudi, nemogućnost da im se tada u opkoljeni Vukovar dostavi bilo što i posve neizvjestan rasplet koji im je budućnost nosila - nemoguće je i pretpostaviti kako je braniteljima tada bilo. No tadašnji intenzitet sukoba nije im dao vremena da zastanu i o tome razmišljaju. Uz Mitnicu žestoke napade trpe i branitelji Sajmišta, a napadi na grad od 16. do 18. listopada sve se više pojačavaju. Od tih dana Bitka za Vukovar prerasta u borbu za svaku ulicu i kuću. Posljednji dani listopada označavaju i postupno napredovanje agresorskih snaga prema Vukovaru.

Pad Lušca i Bogdanovaca, presječene linije

Padom prigradskog naselja Lužac 2. studenoga neprijateljske snage uspjele su izbiti na Dunav i fizički razdvojiti obranu Vukovara na dva dijela - izoliravši Borovo naselje od samog središta Vukovara. Nakon ovoga pad grada nažalost je postao vojno neizbježan zbog nemogućnosti koordinacije i preraspodjele ionako posve iscrpljenih braniteljskih snaga, čega u drugim dijelovima Hrvatske ljudi još nisu bili svjesni i svima nam se činilo, ili smo to bar toliko jako željeli, kao da će vukovarski branitelji izdržati vječno. Padom Bogdanovaca 10. studenoga, posljednjeg obrambenog bastiona od Nuštra prema Vukovaru, objektivno je ugašena svaka još tinjajuća nada u proboj hrvatskih snaga iz smjera Vinkovaca radi deblokade Vukovara. Usporedno s tim žrtve branitelja iz dana u dan postaju sve veće. Neprijatelj je u nastavku napada ovladao silosom na Dunavu i dalje nastavio svoja djelovanja prema Vodotornju.

Ljudi i grad koji su obranili Hrvatsku: Sjećanje na hrabrost i 87 dana pakla grada heroja na Dunavu
Ustupljeno

Slom obrane i pad grada

Nakon što je ponestalo streljiva, a linije obrane bile posve rascjepkane, došlo je do organiziranog sloma obrane. Dio branitelja krenuo je u riskantan proboj kroz minska polja prema slobodnom teritoriju, a ostatak je bio prisiljen na predaju, nakon čega je uslijedio ulazak onih koji su "ubili grad" - u Vukovar. Kroz cijeli će nas život vjerojatno pratiti slike te kolone nemoćnih, djece i napaćenih civila, uz istodobni ulazak okupatorske vojske, među kojima su bile i povampirene četničke postrojbe (uz pjesmu "Bit će mesa, klat ćemo Hrvate", što je uz potpunu nesposobnost "zapovjednika" srpskih snaga - odsluženog ratnog zločinca Veselina Šljivančanina, dovelo do odvajanja jednog autobusa sa zarobljenim braniteljima i ljudima koji nekome nisu bili po volji. Uslijedili su masovni ratni zločini na Ovčari i vukovarskom području. Nemali broj srpskih ratnih zločinaca krenuo je u svoj krvavi pir, za što nažalost mnogi od njih neće nikada odgovarati. Među onima koji su posljednji put viđeni u snimkama iz vukovarske bolnice, a tijelo im je pronađeno tek puno godina poslije, bio je i neprežaljeni branitelj iz Francuske Jean Pierre Nicolier, po kome se danas zove most preko Vuke u središtu grada. Iako je ta bitka završila vojnim porazom, tromjesečna herojska obrana Vukovara vezala je goleme neprijateljske snage, nanijela im teške gubitke i kupila ključno vrijeme ostatku Hrvatske da ustroji, naoruža i pripremi vojsku za obranu zemlje. Uz to je u drugim krajevima Hrvatske stvorila nekakvu svijest o tome da je dužnost svakoga od nas učiniti sve da među braniteljima, kao i u cijelom narodu, nikako ne prevlada atmosfera beznađa zbog tog pada Vukovara, nego probudi obvezu da Vukovarcima jednog dana omogućimo da se vrate na te obale Dunava i s ponosom šetaju svojim gradom. Bez obzira na žrtve koje bilo tko od nas u tome morao podnijeti.