Crne amalgamske plombe od 1. srpnja ušle su u povijest, osim ako doktor dentalne medicine procijeni da je takva plomba nužna zbog zdravstvenih potreba pacijenta. Tu mjeru uvedenu u naše zubarske ordinacije na temelju EU uredbe građani su dočekali s odobravanjem. Umjesto takozvanih crnih plombi najavljena je ugradnja bijelih plombi o trošku HZZO-a, čak i kad one nisu na prednjim zubima.

U praksi je, međutim, stvar nešto drukčija: korištenje bijele plombe i dalje se plaća ako pacijent želi bijelu kompozitnu plombu kakvu će, prema pravilima HZZO-a, dobiti besplatno na prednjim zubima. Zubar vam najčešće neće ponuditi izbor, već staviti kompozitnu plombu i onda je naplatiti. Onaj tko želi besplatnu bijelu plombu mora to zatražiti, ali se prethodno i informirati, jer svaki od materijala koji se koriste imaju svoje karakteristike. Dobili smo informaciju da besplatna bijela plomba vizualno potpuno odudara od zubne podloge i izgleda "kao cement".

Riječ je o stakleno-ionomernim i hibridnim stakleno-ionomernim cementima, koji imaju dobre karakteristike za zamjenu nekadašnjih amalgamskih plombi, ali ne mogu parirati kompozitnim bijelim plombama. Istraživanja u europskim zemljama gdje se ovi materijali koriste već 20-ak godina pokazuju da su nedostaci stakleno-ionomera češća otkrhnuća, ograničena otpornost na abraziju i eroziju te čvrstoća ispod vrijednosti za kompozit. Osobe kojima su ugrađene takve plombe imale su veću stopu fraktura i abrazija plombi nego kod kompozitnih te odstupanja boje.

- Ključni je problem činjenica da bijeli ispuni ne pokrivaju sve indikacije u kojima se može koristiti amalgam - ističe Irma Šavorić, predsjednica Udruge ugovornih doktora dentalne medicine MODDUS HR. To znači da izbor materijala ne bi trebao biti samo pitanje estetike nego i konkretne kliničke situacije.

- Indikacije su ključne, a problemi obično nastaju kada nešto nije u određenoj indikaciji - navodi Šavorić. Pacijenti im, kaže, u pravilu ne dolaze sa zahtjevom za određenom vrstom plombe, nego odluku donose u razgovoru sa stomatologom. Pritom ekonomski status, odnosno kupovna moć pacijenta može igrati ulogu, osobito kada postoji izbor između ispuna koji pokriva osiguranje i onoga koji zahtijeva dodatno plaćanje. To što je određeni materijal skuplji, ne znači automatski da je prikladniji za svaku situaciju, objašnjava ova doktorica dentalne medicine.

- Materijali imaju različite karakteristike i ograničenja, pa bi izbor prvenstveno trebao ovisiti o indikaciji, zaključuje.

Cijena od 30 do 80 eura po zubu znatnom dijelu građana bit će bitna pri odlučivanju između dvije vrste bijele plombe.