Andrea Zlatar Violić, nekadašnja ministrica kulture u Vladi premijera Zorana Milanovića te teoretičarka književnosti, preminula je u 66. godini. Ministrica kulture bila je od 2011. do 2015. godine. Bila je redovita profesorica na Katedri za opću povijest književnosti Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Rođena je 13. travnja 1961. godine u Zagrebu, gdje je polazila osnovnu i srednju školu (klasična gimnazija). Studirala je komparativnu književnost, filozofiju i klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dobitnica je Rektorove nagrade i boravila je na kraćim stručnim stipendijama u inozemstvu. Godine 1988. magistrirala je iz područja književnosti (tema Marulićeva »Davidijada«), a 1992. obranila je doktorsku disertaciju (tema »Modeli srednjovjekovne autobiografije: ispovijest i životopis«). Radila je na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 1986. godine, u svojstvu redovite profesorice, gdje je bila uključena u nastavnu i znanstvenu djelatnost (projekti istraživanja suvremene hrvatske književnosti u europskom kontekstu). Redovito je sudjelovala u radu znanstvenih skupova iz područja povijesti i teorije književnosti.

Usporedno sa znanstvenonastavnom djelatnošću, Andrea Zlatar Violić bavila se od početka osamdesetih godina uredničkim i novinskim poslovima (Omladinski radio, Studentski list, Gordogan, Vijenac, Zarez). Uz znanstvene radove objavljivala je i esejistiku (knjiga »Veliko spremanje. Dnevnik učene domaćice«, 1995.)

Interesno područje njezina znanstvenog bavljenja bili su autobiografija i oblikovanje autobiografskog/fikcionalnog/ biografskog identiteta u tekstovima moderne književnosti te istraživanje kulturalnog identiteta u zemljama u tranziciji kroz forme tekstualnog oblikovanja. Autorica je knjiga »Istinito, lažno, izmišljeno. Ogledi o fikcionalnosti« (1989.),

Marulićeva »Davidijada« (1991.), »Autobiografija u Hrvatskoj« (1998.), »Ispovijest i životopis« (2000.), »Tijelo, tekst, trauma« (2004.), »Prostor grada, prostor kulture« (2008.).

Andrea Zlatar Violić paralelno je razvijala i političku karijeru – 2005. bila je potpredsjednica GO HNS Zagreb, a od

2001. do 2005. bila je članica Gradskog poglavarstva grada Zagreba zadužena za područje kulture. Bila je i predsjednica Interesnog odbora za kulturu HNS-a.

Bila je članica Društva hrvatskih pisaca i Hrvatskog P.E.N.-a. Dobitnica je Ordena viteza književnosti i umjetnosti Francuske vlade 2004. godine.

Obuljen Koržinek: Zlatar Violić ostavila je snažan trag u hrvatskoj kulturi

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek uputila je u ponedjeljak izraze sućuti u povodu smrti sveučilišne profesorice i bivše ministrice Andree Zlatar Violić, ističući kako je ona svojim javnim djelovanjem ostavila snažan trag u hrvatskoj kulturi.

Izniman je znanstveni doprinos hrvatskoj znanosti o književnosti, koji je od svojih najranijih znanstvenih pothvata i otkrića tijekom dugogodišnjeg rada kao redovita profesorica na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu ostvarila Andrea Zlatar Violić, stoji u sućuti.

Impresivan je popis njezinih objavljenih znanstvenih radova, eseja, poezije i brojnih članaka u stručnim publikacijama. Posebnu pozornost usmjeravala je istraživanju suvremene hrvatske književnosti u europskom kontekstu, a njezin najraniji znanstveni interes obilježili su proučavanje „Davidijade“ - najsloženijeg antičkog epa biblijskog sadržaja Marka Marulića,  kao i istraživanje djela europske medijavalistike, posebice autobiografskih tekstova. 

Od Marulićeve „Davidijade“ do Prustovih djela, njezini su znanstveni radovi nadilazili uže krugove hrvatske komparatistike i širili se kako interdisciplinarno u druga humanistička područja, tako i na međunarodnoj razini. Usmjerivši svoj znanstveni interes u područje autobiografije, memoaristike i povijesti privatnog života, nastavila ga je produbljivati i kroz čitanja ključnih djela suvremene književnosti. Njezina fascinacija djelom Marcela Prousta kojeg je tumačila kroz radikalnu redefiniciju sjećanja i subjektivnosti, prenijela je na mnoge sadašnje, a vjerujemo i buduće čitatelje, ističe u sućuti Obuljen Koržinek. 

Bila je omiljena profesorica koju će mnoge generacije studenata komparativne književnosti pamtiti po njenoj iznimnoj erudiciji nikada ograničenoj obrazovnim standardima, jasnoći i strasti kojom je prenosila ne samo svoje veliko znanje već i promišljanje kulture i umjetnosti. 

Njezina velika radna energija i znanje, omogućili su joj da usporedo sa znanstvenom i nastavnom djelatnošću ostvari i sjajnu publicističku, izdavačku i uredničku karijeru. Važna je bila i njezina uloga kao urednice kulture u Studentskom listu i Radiju 101, a posebno je velik njezin doprinos hrvatskoj kulturnoj sceni kojeg je ostvarila kao urednica časopisa Gordogan, Vijenac i Zarez prenoseći pritom akademsku teoriju u zonu kritičke publicistike.