Ne ležaj, nego osoba; profit je neizbježan, ali on ovdje nije u prvom planu; odmah reagirati uz razvijanje kompetencija koje su nam potrebne za svakodnevni rad... Neke su ovo od natuknica koje su se u srijedu, u Čepinu, mogle čuti na konferenciji "Budućnost dugotrajne skrbi: ljudi, kapaciteti i partnerstvo" u organizaciji HUP - Udruge zdravstvene njege, rehabilitacije i socijalne skrbi, te uz domaćinstvo osječkog regionalnog ureda.

Konferencija je bila posvećena ključnim izazovima i budućnosti sustava dugotrajne skrbi u Hrvatskoj.

- Osnovni problem poslodavaca u segmentu dugotrajne skrbi starijih ljudi je nedostatak radne snage. Ako imamo dva posto starijih od 85 godina, to je onda znak za upaljen alarm. Moramo mijenjati strategiju i brigu o starim ljudima. Tu govorimo o više aspekata, jedan od njih je smještaj, drugi je zbrinjavanje izvan institucije. Tu su i njegovateljice, socijalni radnici, fizioterapeturi, pa i duhovnici. Zato kažem kako je ovo poziv u kojemu profit nije u prvom planu, ali jest neizbježan - rekao je Pavo Ćorluka, predsjednik HUP - Koordinacije socijalne skrbi i dopredsjednik HUP - Udruge zdravstvene njege, rehabilitacije i socijalne skrbi.

Imamo li uopće kompetencije za dugotrajnu skrb? Odgovor je kroz prezentaciju pokušala dati dr. sc. Suzana Tomašević, sa Studija socijalnog rada na osječkom Pravnom fakultetu.

- Pitanje kompetencija trebamo promatrati na način što se sada događa u svakodnevnoj praksi i kako socijalni radnici obavljaju svoj svakodnevni rad s osobama starije dobi. Na temelju njihovih spoznaja trebamo razvijati nove metode rada za budućnost. Demografski podaci nam pokazuju kako moramo reagirati akutno i sada - upozorava Tomašević.

Je li rješenje u otvaranju dnevnih boravaka, ​prostora gdje će se stariji moći okupljati i biti zajedno? Je li potrebna rasprostranjenija mreža dostave toplog obroka? Što je s pitanjem samoće?

- Moramo sve ove usluge svesti na mjeru pojedinca. Nije nužno očekivati kako će svaki pojedinac kroz pružanje usluge kod njega doma nužno trebati uslugu više, ona čak može biti i niža, promjerice pomoć prilikom transporta do liječnika ili plaćanja računa. Poslodavci privatnog sektora su u tome promptniji, za razliku od tromog javnog sustava - smatra Ćorluka.