U povodu tragičnog događaja u Zadru, gdje je u požaru stradao trogodišnjak, ispituje se odgovornost pojedinaca u sustavu socijalne skrbi pod čijim je nadzorom bila obitelj. Socijalni radnici upozoravaju da se kod ovakvih događaja u pravilu upire prstom na pogreške pojedinaca, a cijeli sustav socijalne skrbi u krizi, stručnjaci pretrpani papirologijom, a uvjeti rada takvi da mladi više uopće ne žele raditi taj posao. Ministra Alena Ružića pozivaju na promjene.
- Kad se dogodi tragičan događaj, sustav socijalne skrbi nađe se pod povećalom javnosti, govori se o propustima, Ministarstvo šalje inspekciju, utvrdi se odgovornost pojedinca ili nekoliko zaposlenika i pronađe se "krivac" na kojeg će se usmjeriti javni interes. Nakon toga slučaj se zatvori, a sustav nastavi funkcionirati na isti način - upozorava Nela Pamuković iz udruge NovisS - nova vizija socijalne skrbi. Pita se što je s odgovornošću Središnje službe Hrvatskog zavoda za socijalni rad i odgovornošću resornog ministarstva na čelu s Ružićem. "Ne možemo govoriti o odgovornosti pojedinca, a istodobno zanemarivati činjenicu da taj pojedinac radi unutar sustava koji je godinama suočen s ozbiljnim problemima. Stručnjaci masovno napuštaju sustav, na natječaje se često nitko ne javlja, a cijeli je sustav 'upregnut' u rješavanje inkluzivnog dodatka, prava koje uopće ne pripada sustavu socijalne skrbi", upozorava Pamuković.
Sustav socijalne skrbi, a osobito sustav zaštite djece i obitelji, suočen je s ozbiljnim kadrovskim, organizacijskim i upravljačkim problemima koji nisu nastali jučer i ne mogu se riješiti jednom inspekcijom, tvrdi. Jedno je od ključnih pitanja imaju li stručnjaci na terenu dovoljno vremena, znanja i resursa za obavljanje složenih poslova koji su im povjereni. Jedan od prvih koraka koje očekuju od ministra Ružića nadogradnja je digitalnog sustava jer oni danas nemaju pristup ažuriranim podacima o slobodnim mjestima kod udomitelja i u dječjim domovima, obiteljskim okolnostima i slično.
- Nemamo pravu sliku stanja. U aplikaciji danas zna pisati da su u udomiteljskoj obitelji smještene dvije osobe, a u stvarnosti ih je četiri - ilustrira Pamuković. Socijalni radnik tada mora kontaktirati centralu i tek onda zna ima li negdje mjesta ili ne. To je promjena koja se može dogoditi vrlo brzo, ali promjene koje očekuju mnogo su šire. Sustav je, kažu, postavljen loše, a stručni je rad potpuno izgubljen u prekomjernoj papirologiji.
- U posljednjih 15, 20 godina naš se posao pretvorio u administrativni rad. Više ne stignemo obilaziti obitelji, najveći dio radnog dana svodi se na dokumentaciju, očitovanja i odgovaranje na prigovore. Ako vam netko nešto u nekom spisu prigovori, to ode na višu instancu, a socijalni radnik mora dodatno obrazlagati svoje postupke. To nam oduzima vrijeme koje bi trebalo biti posvećeno našim korisnicima, procjeni obiteljskih okolnosti i radu na terenu - ilustrira Pamuković. "Zato se ovakve tragedije i događaju", dodaje.
Odlazak u obitelj bio je nekad sastavni dio procjene, socijalni radnik bez neposrednog uvida u okolnosti u kojima osoba živi nije mogao priznati neko pravo. Tada bi se vidjelo i postoje li drugi problemi u toj obitelji. "Danas stižu samo papiri i mi ih obrađujemo. Na teren se juri samo ako je nešto hitno", navodi Pamuković.
Rad na priznavanju inkluzivnog dodatka socijalne je radnike bacio na koljena. Radilo se prekovremeno, došlo je do iscrpljivanja, stresa i povećanog broja bolovanja.
- Kad jedan radnik ode na bolovanje, njegov dio predmeta često preuzima kolega, jer se zamjene za socijalne radnike ne uzimaju. Ljudi su potrošeni - upozorava čelnica NovisS-a. Dugoročno opterećenje stručnjaka administrativnim poslovima dovelo je do toga, svjedoči, da čovjek više ne zna tko mu je socijalni radnik i ne zna kome se obratiti ako ima neki drugi problem.
Od ministra Ružića očekuju da će za sustavne promjene imati više sluha od prethodnika.
- Čini mi se da ministar Ružić to dobro razumije. Bila sam iznenađena na sastanku s njim koliko je u dva, tri mjeseca naučio u sustavu. Sad je samo pitanje koliko će se realizirati. Lijepo je kad nas neko sluša i kad se to zapiše, ali je pitanje što ćemo od toga vidjeti u praksi. Nama ne trebaju kozmetički zahvati, nego potpuno restrukturiranje sustava - zaključuje Pamuković.
- Ne čekajmo novu tragediju da bismo ponovno zaključili kako je sustav potrebno mijenjati. Počnimo ga mijenjati sada - poručuje.