Izmjenama Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, o kojem je u četvrtak počela saborska rasprava, uvodi se nova kategorija asistenata zaposlenih na projektima, s bitno manjim pravima od redovnih asistenata. Projektni asistent tako će biti zaposlen na određeno, samo za vrijeme trajanja projekta, i to kroz više od tri uzastopna ugovora na određeno vrijeme kroz maksimalno deset godina, a država mu neće financirati doktorski studij.

Kadrovska devastacija

Ovakvo rješenje, upozoravaju iz sindikata, kadrovski će devastirati sustav visokog obrazovanja, a mogao bi dovesti do pada kvalitete nastave na fakultetima. Uvođenje kategorije projektnih asistenata moglo bi dodatno pogoršati položaj mladih znanstvenika, upozorava Matija Kroflin, glavni tajnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (NSZVO), jer se otvara prostor za dugotrajni rad na određeno vrijeme.

- Nije bilo potrebe za uvođenje novog projektnog asistentskog radnog mjesta jer već imamo projektnog suradnika. Sada imamo dvije kategorije, a pritom ni samo projektno radno mjesto suradnika nije dovoljno definirano. Nema jasno određen koeficijent, osnovicu ni jasne kriterije - upozorava Kroflin.

Najveći je problem, dodaje, u tome što se mladim ljudima koji tek ulaze u znanstveni sustav ne nudi predvidljiv karijerni put, nego mogućnost dugogodišnjeg rada u nesigurnom statusu. Projektni asistent, naime, teoretski može raditi po deset ili više uzastopnih ugovora o radu, kroz čak deset godina.

- Netko može biti zaposlen šest mjeseci, pa ponovno šest mjeseci, i tako godinama. To znači da mladi znanstvenik može deset godina ostati u situaciji u kojoj nema sigurnost da će sutra imati posao, ne može podići kredit niti planirati život - ilustrira Kroflin. Radi se, kaže, o evidentnom obliku prekarizacije.

Ignorirane kritike

“Ne znam postoji li u ovom trenutku drugi sustav koji zakonom regulira ovako prekarnu vrstu rada. Cijela europska radnopravna politika posljednjih desetljeća išla je prema smanjivanju broja ugovora na određeno, naš Zakon o radu predviđa tri uzastopna ugovora na određeno, u pravilu unutar tri godine. Ovdje za jednu skupinu mladih znanstvenika praktički uvodimo mogućnost desetogodišnje nesigurnosti, a time i negativne selekcije pri zapošljavanju”, upozorava.

Najgori bi scenarij bio da se projektna radna mjesta počnu koristiti kao zamjena za klasična asistentska mjesta. Asistent ima ograničeno vrijeme u kojem treba završiti doktorski studij, priprema se za nastavu i razvija prema budućem znanstveno-nastavnom radu. I s više fakulteta zato su se izjasnili protiv uvođenja nove vrste asistenata. FER je, na primjer, u javnom savjetovanju bio protiv toga da se klasično asistentsko radno mjesto razgrađuje. Na tom je fakultetu velik broj projektnih radnih mjesta, ali im zato, kažu, treba mogućnost zapošljavanja na projektima, a ne promjena instituta asistenta.

Dodatnu opasnost Kroflin vidi u mogućnosti da se projektni asistenti koriste za izvođenje nastave, iako pritom neće imati isti položaj i zaštitu kao klasični asistenti. “Klasičnog asistenta štite pravila i kolektivni ugovor, upravo zato da mu se ne može natovariti previše nastave i da mu ostane dovoljno vremena za doktorat. Ovdje se otvara prostor za potpuno drukčiji odnos te mladi čovjek može biti prepušten na milost i nemilost poslodavcu”, upozorava sindikalac.
Akademska je zajednica u javnoj raspravi uputila niz kritika na ovakav zakon, ali su one redom ignorirane od resornog ministarstva.