Srbija i Hrvatska i dalje u utrci u naoružavanju
Moguć srpski odgovor na hrvatsku nabavu raketnog sustava zemlja-zemlja
Nakon što je Hrvatska prošlog tjedna odlučila kupiti južnokorejske raketne sustave, očekuje se odgovor Srbije na taj hrvatski odgovor na njezinu nedavnu nabavu supersoničnih kineskih raketa zrak-zemlja, koje su se ovog proljeća prvi put mogle vidjeti na njihovim MiG-ovima 29.
Vlada je nedavno donijela odluku o nabavi 18 južnokorejskih samohodnih višecijevnih raketnih lansera K239 Chunmoo. Vrijednost nabave je 544,05 milijuna eura s PDV-om. Ugovor obuhvaća 18 vozila K239, raketno streljivo i prateću opremu. U nabavi sudjeluju južnokorejska tvrtka Hanwha Aerospace, koja proizvodi sustav Chunmoo, i poljska tvrtka WB Electronics, koja je odgovorna za elektronsku nadogradnju. Rok isporuke je između 24 i 36 mjeseci.
Nabava iz Kine
Prvi sustavi trebali bi biti dopremljeni u tom razdoblju, a završetak isporuke očekuje se najkasnije 2029. godine. Nabava tog raketnog sustava zemlja-zemlja nije izravni odgovor na srpsku nabavu raketa zrak-zemlja, ali definitivno jest još jedan korak u utrci u naoružavanju u kojoj sudjeluju te dvije zemlje, ali i neke druge u našem susjedstvu.
Srbija je od Kine nabavila sustav CM-400AKG, koji se lansira iz borbenih zrakoplova MiG-29 prema ciljevima na zemlji. Srbija je početkom ove godine potvrdila da je od Kine nabavila rakete CM-400AKG, dalekometno zrakoplovno oružje namijenjeno napadima na ciljeve na zemlji. Potvrda je stigla tek nakon što su se početkom ožujka na internetu pojavile fotografije srpskog MiG-a 29 s dvije kineske rakete pod krilima. Predsjednik Aleksandar Vučić 12. ožujka javno je rekao da Srbija raspolaže "značajnim brojem" tih projektila, te da će ih nabaviti još. Time je Srbija postala prva europska država koja je javno potvrđena kao korisnik CM-400AKG. Do tada je jedini poznati strani korisnik bio Pakistan. Kada je točno sklopljen ugovor s Kinom, međutim, nije objavljeno. Beograd nije objavio ni broj naručenih projektila ni ukupnu vrijednost ugovora. Vučić je potvrdio da je Srbija dobila određeni popust, ali je odbio reći koliko je raketa plaćeno i po kojoj cijeni. Zbog toga se danas ne može vjerodostojno navesti pojedinačna cijena ili vrijednost cijelog posla. Domet rakete procjenjuje se na 400 kilometara, uz mogućnost različitih bojnih glava.
Ta je informacija izazvala uzbunu u Hrvatskoj. Propitivalo se tko je odgovoran da Hrvatska nije na vrijeme saznala za tu srpsku akviziciju, ali se ipak doznalo kako su hrvatske službe na vrijeme posjedovale informaciju o namjeri te zemlje da nabavi kinesko oružje.
Optužbe za destabilizaciju
Potom je slijedila rasprava Vlade i predsjednika Republike Zorana Milanovića o tome kako odgovoriti na taj potez Srbije. Još prije toga Vlada je bila pregovarala s Izraelom o nabavi njihova protuzračnog sustava "Davidova praćka", koji je možda i najbolje protuoružje za ovu kinesku raketu. Međutim, bilo kakvom takvom aranžmanu s Izraelom odlučno se bio suprotstavio predsjednik Milanović, i to zbog dva razloga. Prvi je bio taj što se on jako kritično postavio prema načinu na koji Izrael izvodi ratne operacije u Gazi. Naveo je i da Izrael blisko surađuje sa Srbijom kada je u pitanju integracija oružanih sustava koje ta država nabavlja na različitim stranama – i na zapadu - francuske zrakoplove Rafale za 2,7 milijardi eura, spomenute rakete iz Kine, rezervne dijelove za MiG-ove iz Rusije ili raketne sustave iz samog Izraela.
Srbija u posljednje vrijeme snažno optužuje Hrvatsku za destabiliziranje Balkana tako što gradi antisrpski vojni savez s Albanijom i Kosovom. Te tri zemlje potpisale su deklaraciju o suradnji u području obrane i sigurnosti 18. ožujka 2025. u Tirani. Nije ovdje riječ o klasičnom vojnom savezu, s obvezom da jedna država automatski ratuje za drugu. Sama deklaracija izričito kaže da ne stvara nove međunarodne ili međuvladine pravne obveze. Deklaracija otvara prostor za više zajedničkih vježbi, obuke, razmjene informacija, obrambene industrijske projekte i koordinaciju stavova. Međutim, srpska strana smatra da je problem prije svega uključivanje Kosova kao ravnopravnog sudionika. Beograd smatra kako je riječ o osjetljivom sigurnosnom aranžmanu koji izravno utječe na srpsku sigurnost.