Poljoprivreda 2050: Vizija hrvatske poljoprivrede - pšenica kao prvi veliki primjer, dokument je u kojem Hrvatska poljoprivredna komora nudi novi model - pet silosa u pet županija čiji su vlasnici proizvođači.

Poruka je to s HPK-ova skupa održanog u petak u okviru 33. Jesenskog međunarodnog bjelovarskog sajma u Gudovcu, s prezentacije tog dokumenta i javne rasprave. Time HPK želi otvoriti širu javnu raspravu i izgraditi potpuno drukčiji model organizacije proizvodnje i otkupa pšenice u Hrvatskoj, gdje bi temelj trebale biti proizvođačke organizacije (PO) koje će investirati u izgradnju vlastitih silosa te samostalno nastupati na tržištu. Cilj je novi model hrvatskog ratarstva, koji će biti jači zato što su ga zajedno oblikovali oni koji na toj zemlji žive i rade. Model je to koji naglasak stavlja na udruživanje proizvođača, kao i posjedovanje vlastitih skladišnih kapaciteta, a sve to jača im pozicije u organiziranju proizvodnje, ali i otkupu, tajmingu prodaje njihovih proizvoda i drugom.

Jača pregovaračka pozicija

- Nakon žetve poljoprivrednik često mora brzo prodati pšenicu jer mu treba novac. Tada je njegova pregovaračka pozicija najslabija, a to je ono što HPK želi da se promijeni. Ne želimo da država određuje cijenu pšenice, nego da poljoprivrednik dobije mogućnost da sam odlučuje kada će i komu prodati svoju pšenicu - ističe predsjednik HPK-a Željko Mihelić.

Modelom se predviđa gradnja pet silosa u pet slavonskih županija gdje se proizvodi najveći udio hrvatske pšenice i ratarskih kultura, a svaka bi imala silos od 50.000 tona, ukupno 250.000 tona skladišnog prostora. Otvorena je mogućnost gradnje i u drugim županijama ako za to postoji potreba i kapaciteti proizvodnje.

- Ne želimo samo graditi silose nego i novu tržišnu snagu hrvatskih poljoprivrednika. Silos bi bio u vlasništvu PO-a koji mora dokazati da njegovi članovi mogu osigurati najmanje 50 posto kapaciteta silosa iz vlastite proizvodnje da bi mogao sudjelovati u projektu. Kod silosa od 50.000 tona to je najmanje 25.000 tona pšenice članova. Uz prosječan prinos od 6,25 tona po hektaru, to je oko 4000 hektara. To znači da silos nije nečija tuđa infrastruktura, nego infrastruktura proizvođača - objasnio je predsjednik Odbora za ratarstvo HPK-a Ivan Valentić.

U Komori ističu kako sam poljoprivrednik, bez obzira na veličinu gospodarstva, nema istu pregovaračku snagu kao nekoliko tisuća hektara zajedno, zbog čega je važno da se udruže.

- Proizvođačka organizacija ne treba samo čuvati pšenicu nego i članovima pomoći da jeftinije proizvode. Za oko 4000 hektara može se zajedno nabavljati sjeme, mineralno gnojivo, zaštita, plavi dizel i drugo. Kad kupuješ za 4000 hektara, dobavljaču ne dolaziš kao mali kupac, nego s velikom količinom. Tada se više dobavljača može natjecati za posao, a PO može pregovarati o cijeni i uvjetima, što može znatno smanjiti trošak proizvodnje. Cilj je jasan - proizvođaču treba ostati više novaca po hektaru - kazao je zamjenik predsjednika Odbora Ivica Baranašić.

Prema predloženom modelu, silosi bi se gradili tako da 65 posto potpore bude iz odgovarajućih mjera ruralnog razvoja, 15 posto kroz predloženi HBOR-podržano financijski model s mogućim otpisom dijela glavnice te uz 20 posto vlastitog sudjelovanja proizvođačke organizacije. Prije provedbe model se mora uskladiti s pravilima Europske unije, nacionalnim pravilima potpora i konkretnim financijskim instrumentima.

Skladišnica

Ideja je da proizvođači budu vlasnici silosa, a njima i poslovanjem upravlja profesionalni tim menadžera koji vodi nabavu, skladištenje, financiranje, logistiku, prodaju, izvoz te odgovara proizvođačima za rezultat. Tako bi on imao jeftiniju i organiziraniju nabavu repromaterijala, mogućnost skladištenja vlastite pšenice, dobivanja kredita na temelju uskladištene robe, nema potrebe za prisilnom prodajom odmah nakon žetve, imao bi više potencijalnih kupaca, mogućnost izvoza i veću pregovaračku snagu. S druge strane, Hrvatska bi dobila jaču domaću proizvodnju, sigurniju opskrbu, strateške zalihe, jaču proizvođačku organizaciju, veći izvozni potencijal, profesionalnije tržište i konkurentniju poljoprivredu. Država ne treba upravljati silosima, nego stvoriti uvjete da ih proizvođači mogu izgraditi i uspješno se njima koristiti.

Prijedlog modela koji je predstavio HPK predviđa financiranja preko skladišnice do devet mjeseci i sufinanciranja dijela kamate de minimis potporama. Taj bi se prijedlog dodatno trebao razraditi s financijskim institucijama i nadležnim tijelima te uskladiti s pravilima državnih potpora. Prijedlog zakupa do 20 posto kapaciteta za državne robne rezerve također je prijedlog za razradu s nadležnim državnim tijelima. U Komori ističu da bi se izvozna strategija, uključujući nastup prema tržištima Bliskog istoka, arapskim zemljama i Sjevernoj Africi, trebala temeljiti na konkretnim tržišnim analizama, zahtjevima kupaca, kvaliteti proizvoda, logistici i uvjetima trgovine.

Iz Hrvatske poljoprivredne komore napominju kako je ovaj dokument podloga za javnu raspravu hrvatskih poljoprivrednika i stručnjaka, ne znanstveni rad ni investicijska studija. Kalkulacije troškova čine radni model i služe kao podloga za raspravu, a model od najmanje 4000 hektara PO-a i silosa kapaciteta 50.000 tona početni je strateški prijedlog. Proizvođački centri nisu gotovi investicijski projekti, a nakon javne rasprave za svaki pojedini centar treba utvrditi proizvodnu bazu, lokaciju, logistiku, kapacitet, investicijsku vrijednost, vlasnički model, izvore financiranja i poslovnu održivost.