Potpredsjednik Europske središnje banke Boris Vujčić održao je govor o važnosti kvalitetnog istraživanja očekivanja kućanstava za donošenje monetarnih odluka. U svom govoru, koji je u cijelosti objavljen na web-u ECB-a, Vujčić otprilike tumači da je važno da središnje banke imaju uvid, ne samo u podatke nego i u očekivanja kućanstava jer ona znatno utječu na ono što će se stvarno i dogoditi. Primjerice, ako postoje visoka inflatorna očekivanja, izgledno je da će inflaciju još i pogurati. Očekivanja su svojevrsni pogled u budućnost. Zato je važna komunikacija ECB-a i ljudi, da regulator zna što misle.

Pokazalo se, naveo je, i da rizik geopolitičkih šokova i velike neizvjesnosti i nesigurnosti itekako utječe na razinu buduće potrošnje kućanstva. Odluke građana nisu uvijek racionalne. Stoga, umjesto da odluke donosi "samo" na temelju podataka i onoga što se već dogodilo, što ga stavlja u poziciju da reagira naknadno, ECB mora imati uvid i u to kako kućanstva razmišljaju o budućnosti, jer mu to omogućava da "presretne", anticipira buduća ponašanja i na temelju toga donosi bolje odluke o visini - recimo - ključnih stopa.

Makroekonomski agregati i dalje su baza, ali informacije o očekivanjima govore o budućem ponašanju kućanstava i mogu biti izvrsna dopuna za nositelje ekonomskih odluka, rekao je Vujčić. Kao posebno važnu, tu je naveo ECB-ovu mjesečnu anketu o očekivanjima kućanstava u eurozoni jer ona ECB-u daje uvid i znači alat. To je anketa koja se mjesečno provodi online, ali - kako sudeći prema onome što piše na stranicama ECB-a - ne provodi se u svim zemljama eurozone. Prema informacijama s ECB-ova weba, Hrvatska, odnosno hrvatski građani, u toj anketi uopće ne sudjeluje. Prvo su, navodi se, kada je anketa 2020. krenula, u nju bili uključeni sudionici iz šest zemalja eurozone, i to Belgije, Njemačke, Španjolske, Francuske, Italije i Nizozemske. U 2022. se počelo prikupljati podatke iz još pet zemalja: Irske, Grčke, Austrije, Portugala i Finske. Rezultati tih anketa redovno se objavljuju i obuhvaćaju očekivanja građana tih zemalja o raznim ekonomskim pitanjima, a ECB-u služe kao svojevrsni putokaz. S obzirom na to da je mahom riječ o većim zemljama eurozone, odnosno zemljama s većim brojem stanovnika, očekivanja čijih građana vjerojatno i jače utječu na ukupna ekonomska kretanja, logično je da ECB zanima njihovo mišljenje. Hrvatska je u eurozonu ušla 2023., no očito nije jedina "isključena". Možda će nas s vremenom i uključiti. No činjenica je da ECB odluke donosi na temelju prosjeka. Tako se formira politika "one size fits all" ili jedna politika za svih. Kako na prosjeke više utječu veliki, onda je očito i monetarna politika prilagođenija njima.

“Doprinos" male zemlje poput Hrvatske de facto je na razini statističke greške. Uglavnom, ne pita nas se što očekujemo - bar ne zasad.