Dugo ekstremno sušno razdoblje ne jenjava ni početkom rujna, a ratari, povrtlari, voćari, vinogradari i drugi proizvođači hrane pod vedrim nebom zbrajaju sve veće štete, sa zebnjom se pitajući što donosi iduća godina s obzirom na to da su najave kako će 2026., ma koliko bila vrela, zapravo biti, uvjetno rečeno, najhladnija u odnosu prema godinama koje tek slijede. Za razliku od proljetnih kultura, jesenske kulture dobro su prošle – imali smo milijunsku žetvu pšenice koju smo jesenas usprkos stagnaciji njezinih cijena već četvrtu sezonu zaredom zasijali na 10 % više površina nego 2024., a dobro je prošao i ječam. Prema posljednjoj kotaciji cijena Žita od 28. kolovoza, treća klasa pšenice ide od 147,50 do 154,50 eura za tonu, a ječam za 145 eura. Potvrđuje to da se ratari zbog posljednjih sušnih godina sve više okreću jesenskoj sjetvi, dok su proljetne kulture neotpornije, pa su prve procjene da su štete na kukuruzu približno 50 %, pa i više.

IVICA GETTO

- Ostvare li se takve procjene, mogli bismo imati povijesno niske rezultate – ispod milijun tona. Lani ga je, naime, obrano 1,7 milijuna tona, 2024. godine 2,06 milijuna, a 2023. gotovo 2 milijuna tona. U godini korone, 2020., imali smo ga 2,5 milijuna tona. Tijekom godina smanjuju se i površine pod kukuruzom; prve procjene govore da je proljetos zasijan na 260.000 hektara, što je 0,8 % manje nego 2025. Svi ti silazni trendovi posljedica su suše jer kukuruz, očito, nije otporan na nju. Ratari se okreću otpornijim kulturama - kaže direktorica Žitozajednice Nada Barišić.

Prema posljednjoj kotaciji, za isporuku kolovoz - listopad cijena kukuruzu je 170 eura za tonu. Željko Zadro, predsjednik Uprave HIŠ-a, navodi da su tijekom druge polovice kolovoza drastično povećane površine na kojima se bilježi ozbiljno stradanje šećerne repe - bilo da je riječ o padu prinosa slatkog korijena bilo o padu tehnološke kvalitete šećerne repe za preradu. Procjene su da će na najmanje 40 posto površina štete biti ozbiljne, a moguće je da to ne bude posljednja brojka.

Primjer iz Tirola

I ova godina potvrđuje važnost navodnjavanja pod kojim je kod nas tek nekoliko posto površina, pa je ono i dalje naša stara, velika boljka. Konzultant u poljoprivredi Robert Hadžić upozorava, k tome, na sustave koji nikada, ističe, nisu do kraja stavljeni u funkciju.

- Financirala ih je država i u pitanju je ograničen broj poljoprivrednika. Dobar primjer iz prakse je južni Tirol, gdje skupljaju vodu s planina i drugdje zimi i prirodnim ju padom šalju za navodnjavanje. To bismo i mi trebali raditi i omogućiti da sustavi za navodnjavanje budu dostupni svakom poljoprivredniku. To su i jeftinija i efikasnija rješenja, pogotovo za povrtlare i voćare, pa i žitarice. To je budućnost. Sve sušnije godine - a ova, kažu, neće biti ništa kakve nas tek sušne godine čekaju -jednostavno tjeraju na sustave navodnjavanja koji će biti dostupni svima, a ne ograničenom broju korisnika – kaže Hadžić.

Štete od suše zbrajaju i povrtlari. Iz Udruge podravskih proizvođača povrća Ministarstvu poljoprivrede predložili su osnivanje fonda za klimatske promjene u koji bi poljoprivrednici sami uplaćivali novac, a iz njega bi se u slučaju elementarne nepogode isplatilo isključivo onima koji su štetu i pretrpjeli. Hoće li se postaviti takav ili sličan model još je u razmatranju.

USTUPLJENO

Najviše je na tome području stradala paprika rog crvena. "U fazi kad ona nalijeva plod bile su ekstremno visoke temperature i bez obzira na sustave navodnjavanja, na tim temperaturama biljka ne usvaja vodu ni kalcij koji sprječava ožegotine od sunca zbog čega dobiva ožegotine i dolazi do totalnog propadanja ploda. Rekli bismo, kao i čovjek - ako stoji cijeli dan na suncu i polijeva se vodom, svejedno će izgorjeti", poručuju. Uz to, navodnjavanje na tolikim temperaturama na svaku biljku utječe tako da joj "kuha" korijen, koji trune i biljka potpuno odumire. Ni druge kulture, napominju u Udruzi, nisu bolje prošle. Krastavac dobije žutu boju u jednom danu, kao i lubenica, čija kora, iako nije zrela, jednostavno požuti od jačine sunca i ona više nije za prodaju. Tikva je ispucala od visokih temperatura. Proizvođačima ne samo da su uništeni urodi već se u takvim okolnostima stvaraju još veći troškovi. Navodnjavanje oduzima mnogo vremena, tu je i trošak pokretača sustava, bez obzira na to je li riječ o gorivu koje je 100 posto skuplje nego lani, ili o struji, agregatima, pumpama, traktorima - sve se troši, a rezultati su niski. Napominju da ne mogu izdvojiti nijednu kulturu koja može podnijeti tako visoke temperature bez posljedica.

Suša muči i povrtlare u županjskoj Posavini, unatoč navodnjavanju, gubici se nisu mogli izbjeći. Ljubica Dretvić iz Gradišta povrće proizvodi na površini od tri jutra, a ostat će bez gotovo 60 posto uroda. Najviše su, kaže, stradali paprika i rajčica, po kojima je dosta ožegotina od sunca, posebice u proizvodnji na otvorenom. "Bez obzira na to što mi polijevamo, temperatura je prevelika, to razdoblje predugo traje i sve se teže protiv toga boriti", žali se. Plastenička je proizvodnja malo bolje prošla, sadili su ranije, kada su temperature bile niže. Toplotnom su se udaru donekle uspjeli othrvati grahovi i lukovi. Jesenski kupus svakodnevno zalijevaju, ali boji se da, ako ova vrućina još potraje, neće biti dobro. Navodnjavanje su riješili sustavom kap na kap, gorivo je sve skuplje, ulazni su troškovi sve veći. Hadžić upozorava kako predviđanja ni za ubuduće nisu dobra; klimatske promjene nedvojbeno upućuju na to da je potrebno poraditi na kulturama otpornijima na sušu, ali i promijeniti način obrade tla, kao i unos organske tvari koji nam je velik, a ona se ponaša kao spužva. I, ponovno se, ističe, vraćamo na važnost svima dostupnog navodnjavanja. Kada je riječ o ranim sortama krumpira, one su sušu podnijele mnogo bolje nego lani. U sjevernoj Hrvatskoj, oko Belice, prosječan prinos lani je bio samo 15-ak tona po hektaru, a ove se godine, kaže dopredsjednik Udruge međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira Damir Mesarić, očekuje 25 - 30 tona po hektaru. Dobra, optimalna godina bila bi uz 30 - 40 tona po hektaru. Stoga međimurski proizvođači ovu godinu zasad ocjenjuju osrednje lošijom godinom.

- Prinosi kasnih sorti još su pitanje; krumpir je prevruć, može se vaditi tek kada mu je temperatura 18°, a sada je 25 i više - kaže Mesarić.

Heljda gotovo da i nije ponikla

USTUPLJENO

Mirko Miladinović iz Koritne iskusni je ratar, sklon bijegu od stereotipa pri izboru kultura, no ove je godine njegova heljda pred sušom kapitulirala.

Hrana će poskupjeti

- Dio koji sam zasijao njome nema ponika, pa preostale površine zbog svega nisam ni posijao njome i odjavit ću ih kod Agencije za plaćanja - kaže Miladinović i ocjenjuje kako mu je ovo najgora godina u proizvodnji te pseudožitarice.

Industrijskoj konoplji u ovim temperaturnim uvjetima malo vrijedi što je megabiljka, što se od nje prave tisuće proizvoda. Kada ju je Zvonimir Kalić, mladi đakovački OPG-ovac, prije 12 godina prvi put posadio, kaže, bili su to neki drugi, znatno bolji klimatski uvjeti. U to je vrijeme konoplja sijana krajem svibnja, u lipnju.

- Sada, poučen iskustvom dosadašnjih sušnih godina, sijem ju već oko uskrsnog vremena, već u ožujku, travnju, da preduhitrim sušu - kaže Kalić.

Baranjski se pak vinogradari žale kako je zemlja toliko suha da strojevi gube bitku s njom.

- Vinogradi još uvijek dobro podnose visoke temperature i duže razdoblje bez padalina. No, kiše svako treba, kako za trsove i grožđe tako i za međurednu obradu. Zemlja je toliko suha da radni strojevi ne mogu prodrijeti u zemlju, pa ne možemo odraditi zahvate koje smo planirali - kaže predsjednik Udruge vinogradara Baranje Ivan Gerštmajer, naglašavajući kako, nažalost, još uvijek nije vidio najavu za kišu, što s nestrpljenjem očekuje. Zasad trsovi relativno lijepo izgledaju, vide se i grozdovi, ali ističe kako će zbog suše prinos sigurno biti nešto manji. Naime, nedostatak vode značajno utječe na fiziologiju i sastav bobica vinove loze, a ti učinci mogu biti različiti ovisno o intenzitetu i trajanju stresa. Dugotrajna suša može značajno smanjiti prinos grožđa zbog smanjene fotosintetske aktivnosti i povećanog opadanja cvjetova i mladih bobica. Na svu sreću, problema s bolestima zasada nema.

Suša uzima danak i kod livadskog bilja, a time i pčelinjih zajednica - pčelama nedostaje nektara.

- Situacija nije dobra. Nema vode i rose koja je pčelama neophodna, pa sada trpe. Stoga im pčelari daju pojila koja će se pozitivno odraziti na razvoj zajednica - kaže predsjednik Pčelarske udruge Baranje Stipan Kovačić, nastavljajući kako je potrebna i prihrana pčela šećernim sirupom. Spominje i pojave bolesti koje bujaju te prave veću štetu. Najviše je varoe. Sreća u nesreći, naglašava Kovačić, činjenica je da je bagrem bio relativno dobar, tim više što te, u Baranji najzastupljenije, medonosne biljke nije bilo u dovoljnim količinama već sigurno tri godine. Kaže kako je dobar bio i suncokret, odnosno uljana repica. Globalno gledajući, kaže, godina je bila prosječna, a hoće li se do jeseni vrcati – vidjet će se.

Sva umanjenja uroda zbog suše upućuju na poskupljenje hrane. K tome, ističe Hadžić, ovisni smo o uvozu i, ocjenjuje, strahovito skupi u hrani i njezinoj proizvodnji, a za što suša nije jedini uzrok. Učinke svega na cijenama ćemo, dodaje, vidjeti već najesen.