Pred Hrvatskom industrijom šećera još je jedna vrlo zahtjevna i izazovna kampanja prerade šećerne repe, uvjetovana klimatskim promjenama, a počet će nikada kasnije - tek u listopadu. O stanju usjeva na sirovinskom području, posljedicama koje na repu ostavljaju katastrofalna suša i ekstremno visoke temperature i o tome kako će se ova, po svemu sudeći nikada teža, proizvodna godina odraziti na hrvatsku industriju šećera koja se nije oporavila ni od posljedica 2024., je li ugrožena njezina opstojnost i kakva su očekivanja, razgovarali smo s predsjednikom Uprave HIŠ-a Željkom Zadrom.

Koliko je, prema vašim procjenama, uroda stradalo?

- U ovom je trenutku nemoguće dati pouzdan odgovor. Prije svega zato što se, nažalost, ovoj katastrofalnoj suši ne nazire kraj. Posljednji su dani kolovoza, a visoke temperature ne posustaju. Nakon što na glavnim proizvodnim područjima šest tjedana nije bilo kapi kiše, stiglo je tek neznatno osvježenje sa samo oko 7 - 8 mm, i nakon toga je nastavljen toplotni val. Posljednje procjene naše sirovinske službe pokazuju da su tijekom druge polovice kolovoza drastično povećane površine na kojima se bilježi ozbiljno stradanje usjeva. Bilo da je riječ o padu prinosa slatkog korijena bilo da je riječ o padu tehnološke kvalitete šećerne repe za preradu. Najčešće je riječ i o jednom i o drugom. Danas je izgledno da će na najmanje 40 posto površina biti ozbiljne štete na usjevima, dok je početkom kolovoza procjena tog postotka bila upola niža. Međutim, ono što nas najviše plaši jest da će i ova posljednja procjena na kraju biti samo prolazna. U slučaju izostanka značajnijih oborina tijekom rujna, a zasad dugoročne projekcije nimalo nisu obećavajuće, veliki su izgledi da će za proizvodnju šećera u Hrvatskoj ovo biti najteža godina ikad. Ne bih želio paničariti – ali plašim se da nam prijeti kataklizma. Slamka spasa su jedino površine na najnižim terenima, s visokom razinom podzemnih voda, te na kojima je primijenjena puna agrotehnika uz primjenu organskih gnojiva. Nažalost, tek je nešto više od jedne trećine takvih površina na kojima repa odolijeva ovim ekstremnim vremenskim uvjetima.

U stalnom ste kontaktu s proizvođačima. Ponavlja li se 2024. i može li tvornica preživjeti još jednu takvu iznimno tešku, možda i najtežu godinu s kojom ste bili suočeni, uz vrlo lošu situaciju na tržištu šećera? Proizvodnju šećera Vlada je tada spasila intervencijom od devet milijuna eura.

- Sve upućuje da se ponavlja 2024., za koju smo vjerovali da ju nikada više nećemo doživjeti. Tada smo, prema standardima šećerne industrije, imali čak dvije trećine tehnološki neiskoristive repe. Cijena proizvedenog repnog šećera iz te kampanje bila je najviša ikada, uz dvostruko veću potrošnju energije po toni proizvedenog šećera, upravo zbog katastrofalne kvalitete sirovine i do tada nezabilježenog udjela trule repe. Ove godine zasad trulež držimo pod kontrolom, kao i cikade i druge štetnike, uz golem trud naših ljudi na terenu i suradnju s proizvođačima. Iznimno sušno vrijeme pogodovalo je izostanku bolesti, što je rijetka svijetla točka. Međutim, ove je godine zasijano 30-ak posto površina manje nego u 2024. i to sve govori. Čak i da na kraju udjel tehnološki neiskoristive repe u ukupnoj bude niži nego prije dvije godine, jasno je da će na preostalim površinama gdje se koliko-toliko može očekivati barem mršavi prosjek prinosa i kvalitete - krajnji rezultat za nas kao šećeranu biti lošiji.

Oporavak cijene šećera

Točno je da je Vlada preko krizne mjere u iznosu koji navodite spasila sektor šećera, ali samo posredno. Naime, ukupan je iznos krizne potpore do zadnjeg centa bio isplaćen uzgajivačima šećerne repe. Šećerana nije dobila tu potporu, ali smo mi potpuno svjesni da bez te pomoći vjerojatno ne bi ni bilo sjetve već u idućoj godini tako da smo taj potez Vlade snažno pozdravili. Gubitak posljednje dvije poslovne godine nismo mogli izbjeći. On je u prošloj godini bio čak dvostruko veći nego godinu prije tako da su naše unutarnje rezerve iscrpljene. Tom je gubitku, uz zalihe skupo proizvedenog šećera u 2024., značajno pridonio i strahovit pad cijena šećera u EU-u, više od 40 % u zadnje dvije godine, što je dovelo do gubitaka i kod najkonkurentnijih europskih šećerana. Napokon smo uoči nove kampanje dočekali promjenu trenda i snažan oporavak cijena na europskom i svjetskom tržištu. To nije iznenađenje, s obzirom na to da će EU u ovoj godini proizvesti najmanje šećera u posljednja dva desetljeća, kako zbog snažnog pada zasijanih površina tako i zbog učinaka suše u zemljama najvećim proizvođačima, prije svega Francuskoj, ali i u Njemačkoj. Međutim, teško je reći hoće li neizbježni porast tržišnih cijena šećera biti dostatan za kompenzaciju negativnih učinaka zbog manje količine i kvalitete raspoložive sirovine za preradu.

Što pokazuju pretkampanjske analize uvjetne repe, kakvi su digestija i prinosi?

- Moramo biti odgovorni i pošteni u vezi s tumačenjem pretkampanjskih analiza repe. Zbog reduciranja lisne mase i povlačenja hranjivih tvari u korijen, suha tvar u korijenu raste, što dovodi do razmjerno visoke digestije. Međutim, za iskorištenje šećera što ga sadrži korijen presudna je koncentracija tri elementa koji ne utječu na obračun cijene, ali su često ključni indikator tehnološke kvalitete repe. To su α-amino dušik, kalij i natrij. Primjećujemo značajan porast svih tih elementa, čiji višak jako smanjuje mogućnost ekstrakcije šećera. Repa je u ovom trenutku u izraženom vodnom i toplinskom stresu. Sadržaj vlage u zoni korijena (do 30 cm dubine tla) izrazito je nizak, tek oko 10 - 12 %, a točka venuća je 8 - 10 % vlage u tlu. Niska razina pristupačne vode u tlu i visoke dnevne temperature dovode do velikog gubitka vode evapotranspiracijom. Naočigled primjećujemo kako iz tjedna u tjedan pada tehnološka kvaliteta. Značajnije oborine (barem 40 - 50 mm u prvoj dekadi rujna) mogle bi promijeniti smjer propadanja repe jer bi biljka pokrenula rehidraciju i retrovegetaciju, uz rast mase korijena, premda je tada neizbježan pad digestije zbog potrošnje dijela uskladištene saharoze na rast lisne mase. Takav bi scenarij s motrišta prerade bio relativno povoljan, jer bi stupanj ekstrakcije šećera bio veći uz relativno prihvatljivu razinu potrošnje energije.

Oko Županje i
u Baranji najteže

Nažalost, na tragu sadašnjih prognoza kretanja oborina i temperatura za rujan izgledniji je scenarij u kojemu će fotosinteza i rast korijena biti ograničeni, možda čak potpuno zaustavljeni. Rezultat je još manji i lakši korijen. Pad fotosinteze, uz nastavak dehidracije i smanjenje svježe mase korijena, neizbježno vode k stagnaciji i/ili postupnom gubitku apsolutne količine saharoze u biljci. U takvom scenariju razvoja repe u posljednjem stadiju prije njezinog vađenja nastavlja se rast udjela elemenata koji smanjuju njezinu tehnološku iskoristivost. A to je onda prava katastrofa, gledano ne samo iz kuta uzgajivača repe nego još više iz kuta tvornice koja prerađuje takvu repu. Prije dvije godine smo to iskusili kada smo do polovice kampanje imali jednaku količinu proizvedenog šećera i melase, dok je uobičajeni omjer 4:1 u korist šećera.

Kada planirate početak kampanje, koliko bi se repe trebalo preraditi i šećera proizvesti, u kojem vremenu i kakva su vaša očekivanja?

- Čak i kada bismo htjeli, nema gotovo nikakvih izgleda da kampanja započne prije listopada. Na većini površina, zbog dugotrajne suše, ne bi bio moguć ni rad strojeva za vađenje i pročišćavanje. Vidimo i da jedina austrijska šećerana planira početak kampanje za kraj prve dekade listopada. Što se tiče prognoze oko količine repe koju ćemo preraditi i količine repnog šećera koju ćemo proizvesti, jednako kao i prognoze trajanja kampanje, ne mogu vam još uvijek dati ništa ni približno pouzdano. Na početku kolovoza nadali smo se da ćemo imati barem 400 tisuća tona tehnološki iskoristive repe, danas više nismo sigurni ni da ćemo doći do polovice te količine. Najugroženija područja su krajnji istok Hrvatske, okolica Županje te dijelovi Baranje s većom nadmorskom visinom. Na više od 3500 hektara repa je u ovom trenutku pod ekstremnim stresom, na oko tisuću hektara list je odbačen u cijelosti. Bilježimo već prvih nekoliko stotina hektara na kojima je sasvim izvjesno da neće biti uvjeta za vađenje i isporuku jer bi to bio veći trošak za uzgajivače nego da repa ostane neizvađena. Ostaje opcija da ta neiskoristiva repa barem završi u nekom od bioplinskih postrojenja, ali to, naravno, nije bila njezina svrha prilikom sklapanja ugovora sa šećeranom.

Bez dodatnog rafiniranja

Kako sada stvari stoje, ovu bismo godinu mogli uspoređivati po katastrofalnom učinku čak i s 2003., kada smo u Hrvatskoj imali manje od tri tone šećera po hektaru zasijane površine. Ali tada smo imali četverostruko više površina, tri aktivne šećerane. Nismo bili u EU-u, pa smo imali mogućnost rafiniranja sirovog trščanog šećera po povoljnim uvjetima. Zbog carina prema trećim zemljama koje ima EU, danas nemamo tu mogućnost ublažavanja učinaka katastrofalne suše. Štoviše, u lipnju ove godine Europska komisija uvela je potpunu zabranu rafiniranja za potrebe izvoza, što će trajati 12 mjeseci. Tom su zabranom, koja je po našem uvjerenju loša za sektor cjelini jer ne obuhvaća i bijeli šećer, najviše pogođene zemlje na periferiji EU-a. Tim je zemljama proizvođačima šećera, u koje se uz Hrvatsku ubrajaju još i Španjolska, Italija i Rumunjska, dodatno rafiniranje bila mogućnost malog ublažavanja nepovoljnog učinka cjenovnih poremećaja i manjka raspoložive domaće sirovine.