Udruga Sjena zatražila je od Vlade da povuče prijedlog naknade od tri eura po satu usluge osobne asistencije koji nisu korišteni zbog čekanja na rješenje o osobnoj asistenciji. Riječ je, tvrde, o još jednom poniženju ljudi kojima je država najprije ograničila pravo, zatim ih ostavila da se za njega izbore pred Ustavnim sudom, a uslugu mnogima ni nakon svega toga nije uspjela osigurati.

- To je dokaz da ova Vlada još uvijek nije u stanju izvršavati svoje obaveze, već ih ponovno stavlja na leđa naših obitelji - poručili su iz udruge, gdje iznos od tri eura smatraju ponižavajućim. Cijena sata osobnog asistenta, naime, iznosi 11 eura.

Prema podacima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, oko 12.000 osoba čeka osobnu asistenciju, dok se za inkluzivni dodatak još uvijek rješavaju zahtjevi za oko 100.000 ljudi. To je već više od stotinu tisuća građana koji čekaju ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi za koji je upravo Ministarstvo odgovorno. A iza gotovo svake osobe koja čeka nalazi se i obitelj čiji život izravno ovisi o tome hoće li sustav napraviti svoj posao. Roditelji, supružnici i drugi članovi obitelji preuzimaju skrb, organiziraju život, izostaju s posla i nadoknađuju ono što država nije osigurala, podsjećaju u udruzi Sjena.

Ministar Alen Ružić tvrdi pak da je naknada od tri eura primjerena i pravedan. Objašnjava da država uslugu osobnog asistenta plaća 11 eura po satu, ali da taj iznos uključuje plaću asistenta, poreze, doprinose, materijalne i druge troškove pružatelja usluge. "Moje nije učiniti zadovoljnima pojedince, nego učiniti sustav funkcionalnim", poručio je ministar.

- Ne govorimo o "pojedincima", nego o stotinama tisuća ljudi koje izravno pogađa funkcioniranje, odnosno nefunkcioniranje sustava socijalne politike - komentiraju u Udruzi Sjena. "Nitko od ministra ne očekuje da nas učini zadovoljnima. Njegov je posao osigurati da sustav kojim upravlja funkcionira i da ljudi svoja zakonom priznata prava mogu ostvariti u razumnom, zakonskom roku. Kada 12.000 ljudi čeka osobnog asistenta, a oko 100.000 rješavanje inkluzivnog dodatka, nezadovoljstvo nije osobni hir nekolicine glasnih građana, već statistika neuspjeha sustava", poručuju. A kada ministar stotine tisuća ljudi čiji su životi neposredno pogođeni radom njegova resora svede na "pojedince koje nije dužan učiniti zadovoljnima", onda možda najveći problem više nije ni u rokovima ni u brojkama, nego u tome što još uvijek nije shvatio kome i za što odgovara.