Još uvijek nije poznato koliko će stajati zbrinjavanje opasnog ilegalnog otpada kod Gospića. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost raspisao je javni natječaj za odabir izvođača za uklanjanje 5000 tona rasutog otpada te otpada u tzv. big bag vrećama koji se nalazi na površini, što će stajati 5,1 milijun eura, no ostaje pitanje što s više od 30.000 tona otpada koji je zakopan u zemlju.

Hrvatska nema spalionicu

Ekspert za sanaciju otpada i član Upravnog odbora Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom (HUGO) Danko Fundurulja kaže da je nezahvalno davati procjene o tome koliko će u konačnici iznositi trošak zbrinjavanja, ali navodi da trošak zbrinjavanja jedne tone takvog otpada iznosi 1500 eura plus troškovi prijevoza do odlagališta od 30 eurocenti po kilometru za jednu tonu, a tome treba pridodati i trošak spaljivanja otpada u spalionicama koji iznosi od 1.000 do 3.000 eura po toni. Prema tom izračunu, trošak zbrinjavanja opasnog otpada kod Gospića mogao bi stajati čak 100 milijuna eura.

- Potrebno je odvojiti zemlju koja je pomiješana s opasnom plastikom, a opasnu plastiku spaliti u spalionicama koje se sve nalaze u Europskoj uniji i sve imaju zauzete kapacitete u idućih godinu do tri godine, a mi nemamo nijednu spalionicu ni mogućnost fizikalno-kemijske obrade otpada, napominje Fundurulja.

Podsjeća da je početkom 90-ih godina osnovana Agencija za posebni otpad, koja je u međuvremenu ugašena, a koja je prepisala danski model prema kojemu smo trebali imati jedan centar za spaljivanje otpada, koji bi se nalazio u Slavoniji zbog tla u kojemu se nalazi nepropusna glina, jer tlo južno od Karlovca nema takvu karakteristiku, dok bi županije imale obvezu prikupljanja otpada, no od toga na kraju nije bilo ništa.

Fundurulja navodi da otpad iz Like može ići samo na odlagališta opasnog otpada jer ima katalošku oznaku HP14 koja označava ekotoksičnost. Takav otpad sadrži tvari koje uništavaju mikroorganizme u tlu i smanjuju plodnost zemlje, dok se otrovi ne razgrađuju lako, već se nakupljaju u biljkama i životinjama. U ovu skupinu otpada često spadaju pesticidi i herbicidi, teški metali (olovo, živa, kadmij), određene vrste industrijskog mulja te kemikalije poput PFAS-a, odnosno “vječne kemikalije”. Otpad s oznakom HP14 pri tom zahtijeva posebne mjere opreza, prije svega da se ne smije zakapati u obično tlo zbog rizika od zagađenja podzemnih voda i mora se skladištiti u spremnicima koji ne propuštaju tekućinu.

Izvanredne ovlasti

- Velikom broju članica Europske unije u zakonu stoji da otpad za zbrinjavanje ne smije imati više od 6 megadžula kalorijske vrijednosti, a ispitivanja su pokazala da otpad kod Gospića ima između pet do 25 megadžula zbog velike količine plastike koja je nereciklabilna. Njemačka i Austrija su već odbile prihvatiti takav otpad - navodi Fundurulja.

Poručuje da je potrebno hitno onemogućiti daljnje zagađenje jer se radi o otpadu koji u Lici stoji već dvije godine, a zbog kiša se voda u tlu procjeđuje kroz opasne tvari, pa ako bismo uspjeli to onemogućiti, kaže Fundurulja, ne bi više postojala velika opasnost od zagađenja.

Fundurulja pri tom podsjeća na članak 11, stavak 2 Zakona o gospodarenju otpadom koji definira izvanredne ovlasti Vlade Republike Hrvatske u kriznim ekološkim situacijama, odnosno daje joj izravnu pravnu moć da hitno reagira kada nastane opasnost za zdravlje ljudi ili okoliš. Ta odredba zakona Vladi služi kao "pravni gumb za hitne slučajeve", poput ovog u Lici, zbog koje Vlada ne mora čekati redovite, spore administrativne i javne procedure te može donijeti hitnu uredbu ili odluku kojom zaobilazi standardne postupke javne nabave ako bi čekanje ugrozilo zdravlje građana ili pitku vodu.

Ekološke udruge stoga traže od Vlade da iskoristi ovu zakonsku ovlast, proglasi izvanredno stanje za tu lokaciju i odmah pokrene interventno uklanjanje opasnog otpada.