Iz Inicijative mladih za ljudskih prava Hrvatska (YIHR) smatraju da treba proširiti način definiranja kaznenog djela seksualnog zločina i omogućiti reparacije za sve žrtve seksualnog nasilja od 1991. do 1995. na teritoriju RH, neovisno o njihovom statusu za vrijeme rata.

Na taj će se način Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Hrvatsku u Domovinskom ratu uskladiti s međunarodnim mehanizmima zaštite ljudskih prava i Ustavom RH, ističu.

Zakon, naglašavaju, preusko definira seksualno nasilje, izostavljajući niz oblika seksualnog nasilja prepoznatih u međunarodnim instrumentima, poput drugih teških seksualnih zlostavljanja ili prisile na brak.

Takav normativni okvir ograničava pristup reparacijama i potencijalno diskriminira određene skupine žrtava, napominju iz YIHR-a.

Iz YIHR-a se pozivaju na međunarodno pravo koje obvezuje države da osiguraju pravdu i reparacije svim žrtvama seksualnog nasilja počinjenog tijekom oružanog sukoba.

Izvještaj YIHR-a dio je projekta ''Justice&Voices: Advocating Rights of War Violence Survivors through Law, Storytelling and Art'' čiji je cilj unaprijediti pravdu, priznanje i javnu vidljivost žena koje su preživjele ratno seksualno nasilje u Hrvatskoj tijekom 1990-ih.

Također, ocjenjuju da ni sudska praksa nije usklađena s međunarodnim standardima, osobito u pogledu prepoznavanja svih oblika seksualnog nasilja.

''Republika Hrvatska nije poduzela sve raspoložive mjere kako bi žrtvama osigurala učinkovit pristup pravdi. Nakon izmjena Strategije razvoja pravosuđa 2013. dodatno je smanjen institucionalni fokus na žrtve ratnog seksualnog nasilja, premda bi olakšavanje njihova pristupa pravdi trebao biti jedan od prioritetnih ciljeva'', naglašavaju.

Kako bi se uklonile sustavne disfunkcionalnosti, YIHR predlaže dodatnu edukaciju svih stručnih osoba koje dolaze u kontakt sa žrtvama seksualnog nasilja u ratu kroz multidisciplinarne edukacije. Uz to, zalaže se za standardiziranu, detaljnu i senzibilnu listu pitanja kojom bi se vodilo pri uzimanju izjava žrtava seksualnog nasilja u ratu, koja bi pokrila sve podatke relevantne za kazneni postupak.

''Pitanja ne bi trebala biti kreirana kao zatvoreni krug pitanja ili kao pitanja koja je obavezno postaviti nego bi trebala ovisiti o specifičnim okolnostima svake pojedine žene žrtve ratnog seksualnog nasilja pri čemu bi svako ispitivanje trebalo svesti na najmanju moguću mjeru, i to osobito obzirom da je najčešće riječ o ženama koje zbog preživljenog seksualnog nasilja trpe zdravstvene posljedice, primjerice PTSP'', ističu iz YIHR-a.