Ni tri godine nakon što su mu na gospodarstvu u Đurićima, malenome selu na istoku županjske Posavine, snažno pogođenom depopulacijom, eutanazirana 94 grla, od čega 20 rasplodnih, dugogodišnji svinjogojac i jedan od poznatijih uzgajivača crne slavonske svinje u Hrvatskoj, Antun Golubović (50), čija su grla te autohtone hrvatske pasmine redovito bila nagrađivana, a kojemu je afrička svinjska kuga opustišila dvorište i objekte - nije se vratio svinjogojstvu. U tradicijskom obiteljskom poslu od malih je nogu. Uz svinje je, kaže, i prohodao, s djedom ih je obilazio i čuvao pod šumom, s njim je provodio i nedjelje i školske praznike. S velikim je zanimanjem upijao sve što je djed radio, učio i stjecao iskustvo koje je kroz godine nadograđivao i maksimalno se davao uzgoju svinja. Prošao je razne izazove i iskušenja, bilo je tu i dobrih i teških dana, puno neizvjesnosti, borbe s tržištem, cijenom i s plasmanom svinja, ali uvijek je pronalazio rješenje i nastavljao dalje. A onda mu je, kada je sve napokon uspio posložiti i konačno pronaći sigurnog i dobrog kupca, afrička svinjska kuga uništila sve ono čemu je cijeli život bio posvećen. Ostao je bez svinja, uništena mu je genetika na kojoj je predano radio više od 20 godina, što je, kaže, nenadoknadiva šteta. Vjerovao je da se to nikada neće dogoditi, ali je tog kobnog 3. kolovoza 2023. njegovo prazno dvorište glasno odzvanjalo očajem.

Mnogi su odustali

Na gospodarstvu Antuna Golubovića, aktivnog predsjednika Odbora za svinjogojstvo HPK-a, danas nema svinja. Zamijenile su ih ovce i koze. Nabavio ih je godinu dana nakon pojave ASK-a kako bi imao radnu obavezu bez koje je ostao preko noći. Dosadilo mu je stalno kositi površine gdje su svinje prebivale, to je zemljište bilo nagnojeno i korovi i trave krenuli su intenzivno rasti. Radi njihova održavanja kupio je sedam ovaca i tri koze i polako je povećavao broj. Ostavljao je ženska grla i proširivao stado. Trenutačno ima 30 ovaca i šest koza. Priznaje da su mu te životinje bile velika napoznanica, u tom je poslu bio potpuno nov, nije poznavao ni simptome njihovih bolesti, pa je veterinara zvao i kad treba i ne treba, dok za svinje, reći će, čim im pogleda, odmah zna o čemu se radi. Ovce i koze trebale su biti samo privremeno rješenje kojim će premostiti period do povratka svinja, no prema svemu sudeći, ondje će i ostati.

arhiva

Na to se područje u istočnom dijelu županjske Posavine gdje je 26. lipnja 2023. afrička svinjska kuga prvi put prijavljena u Hrvatskoj, nakon što je potvrđena u uzorcima uginulih svinja u Posavskim Podgajcima, vratilo malo grla. "Ljudi se ne usude ponovno nabavljati svinje, ne mogu se više boriti sa stalnim strahom i neizvjesnošću. Neki su se okrenuli tovu junadi, ovčarstvu i nekim drugim proizvodnjama. Bolest je uzela svoj danak i za mnoge je uzgajivače svinjogojstvo završena priča", govori.

Lani je kupio nekoliko bijelih svinja, stavio ih je u produženi tov da ipak budu nešto starije za tradicijske suhomesnate proizvode, da ih ne radi od vodenastog mesa. Trebao ih je kupiti i proteklog tjedna, od istog uzgajivača jer je bio prezadovoljan kvalitetom mesa, ali se na farmi njegova kooperanta pojavila afrčka svinjska kuga i sve je stopirano. "Kuga je stalno negdje tu. I sada je skočila iz treće zone u slobodnu zonu, a sve to dodatno potpiruje strah i nesigurnost kod ljudi. Ne možemo se lako vratiti u svinjogojski sektor jer treba uložiti jako puno novca", govori.

Okrenuo se ratarstvu

Poluotvoreni uzgoj kakav je godinama radio više nije moguć, a ako bi se ponovno bavio svinjogojstvom, opet bi, ustvrdio je, uzgajao crne slavonske svinje. Za povratak u pravu proizvodnju treba raditi sve nove objekte prema najvišem standardu i biosigurnosnim uvjetima, a to, kaže, jako puno košta, od 200 do 250 tisuća eura. Uzgoj crne slavonske svinje na dubokoj stelji u zatvorenim objektima doprinosi dobrobiti životinja, utječe na kvalitetu mesa, ali zahtijeva stroge biosigurnosne mjere. Zbog specifičnosti pasmine i propisa, važno je obratiti pažnju na mikroklimu, površinu prostora i kvalitetu slame. Naš sugovornik dodaje da je već u godinama da bi dizao dugoročni kredit i upuštao se u velike investicije. "Godine već stišću, ni zdravlje ne služi kao nekada, a dok bih ja izgradio objekte, napunio ih svinjama i sve posložio, prošlo bi vremena. Nemam nasljednika, nema me tko naslijediti i nema smisla ići u neke velike investicije. Kada ja jednoga dana više ne budem mogao, tamo nitko više ne bi ni zeca zatvorio, a kamoli što drugo", zaključuje.

Smatra da je u ovom vremenu ući u velike investicije vrlo rizično. Tržište je preplavljeno jeftinim uvoznim svinjskim mesom koje hrvatsko svinjogojstvo vodi izravno u propast. Poražavajuće zvuči podatak da se uzgajivačima nude prasci iz uvoza, konkretno iz Češke, po cijeni od 30 eura za komad, težine od 25 do 27 kilograma. Cijena od 1,20 eura za kilogram žive vage, upozorava Golubović, ispod svake je proizvođačke cijene i tko ima krmaču, nema ga nigdje, s tim se ne može nositi. Prasci se po domaćim gospodarstvima prodaju za četiri do pet eura za kilogram žive vage. Dodatni su udarac i dampinške cijene u trgovinama. Jedan je trgovački lanac ovih dana prodavao svinjsku plećku bez kosti po cijeni od 2,25 eura za kilogram. Golubović smatra da su napravljeni veliki propusti i da se nije na vrijeme reagiralo kako bi se zaštitilo domaću proizvodnju. "Kada su mesne industrije povlačile milijunska europska sredstva, samo da je netko u pravilnik uvrstio obvezu da 50 posto sirovine mora biti iz domaćeg uzgoja, danas bi to bila potpuno druga priča. I ne bi nam trebala ni sektorska organizacija", uvjeren je.

Zbog svega navedenog, ovaj 50-godišnjak, koji o svinjogojstvu zna sve, danas živi od ratarstva. Obrađuje 30 hektara poljoprivrednog zemljišta na kojemu proizvodi pšenicu, proteinski grašak, kukuruz, soju, zob, lucernu, ječam. "Koliko dobijem poticaja, toliko državi dam za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, platim porez i vegetiram. Gdje sam, tu sam", govori. Što se tiče prihoda od uzgoja koza i ovaca, tu je na nuli. Ako i proda koje janje, a cijena je od pet do šest eura za kilogram, ovce to i pojedu.

Iznio je podatak da je u Cvelferiji danas 500-tinjak ovaca manje nego lani, nakon što je to područje ostalo bez dva veća uzgajivača.