Prošlotjedna sjednica Europskog odbora regija u Bruxellesu nije bila tek još jedan redoviti skup europskih lokalnih i regionalnih čelnika. Bio je to, zapravo, svojevrsni politički alarm. Gotovo svi govori, bez obzira na temu, završavali su upozorenjem da Europska unija (EU) ulazi u možda najvažniju proračunsku raspravu u posljednjih desetak godina.

U Bruxellesu se priprema novi Višegodišnji financijski okvir za razdoblje nakon 2027., a među europskim regijama raste bojazan da bi baš kohezijska politika - ona koja je Hrvatskoj donijela milijarde eura za razvoj - mogla postati najveći gubitnik novih europskih prioriteta.

U mnogim dijelovima Hrvatske europski fondovi nisu samo dodatni izvor novca nego glavni investicijski motor lokalnog razvoja. Baš zato svaka promjena pravila ili smanjenje sredstava ima posljedice koje se vrlo brzo osjećaju na terenu. To je razlog zbog kojeg je prošlotjedna rasprava u Europskom odboru regija bila mnogo više od institucionalnog sastanka. Članovi tog tijela upozorili su kako Europa ne smije financirati nove prioritete - obranu, sigurnost, konkurentnost ili tehnološki razvoj - na račun politike koja je desetljećima smanjivala razlike između razvijenijih i manje razvijenih europskih regija.

Nama to puno znači

Odbor regija nije među najpoznatijim europskim institucijama, ali njegova je uloga mnogo važnija nego što se često pretpostavlja. Osnovan je 1994. kako bi gradovi, općine i regije dobili glas u europskom zakonodavnom procesu. Danas okuplja 329 lokalnih i regionalnih političara iz svih država članica - gradonačelnike, župane, predsjednike regija i članove regionalnih skupština. Hrvatsku predstavlja devet članova i devet zamjenika. Iako Odbor ne donosi europske zakone, njegova mišljenja Europska komisija, Europski parlament i Vijeće EU-a moraju zatražiti kada pripremaju propise koji se odnose na regionalni razvoj, promet, okoliš, energetiku, obrazovanje, zdravstvo ili kohezijsku politiku. Drugim riječima, riječ je o instituciji koja zastupa razinu vlasti na kojoj se europske politike u konačnici provode. To možda najbolje razumiju baš hrvatski gradonačelnici i župani. Oni su posljednjih deset godina postali najveći korisnici EU fondova, ali i ljudi koji najbolje vide koliko europske odluke utječu na svakodnevni život građana.

Danas se, međutim, pred EU-om nalazi sasvim drukčija politička i sigurnosna slika nego prije sedam godina. Rat u Ukrajini, povećanje izdvajanja za obranu, jačanje europske industrije, migracijski pritisci, klimatske promjene i energetska sigurnost zahtijevaju desetke milijardi eura novih ulaganja. Pritom europski proračun nije neograničen. U Bruxellesu se sve ozbiljnije razmatra mogućnost da se dio postojećih fondova objedini u jedinstvene nacionalne investicijske planove kojima bi upravljale nacionalne vlade uz znatno veću ulogu Europske komisije. Zagovornici tvrde da bi takav model bio jednostavniji i učinkovitiji. Kritičari upozoravaju da bi baš regije i gradovi izgubili mogućnost izravnog oblikovanja razvojnih politika.

Za Hrvatsku bi takav zaokret mogao imati mnogo veće posljedice nego za mnoge starije članice EU-a. Hrvatsko gospodarstvo i javne investicije još uvijek u velikoj mjeri ovise o europskim fondovima. Dok razvijenije države veći dio razvojnih projekata financiraju iz vlastitih proračuna, Hrvatska je europska sredstva pretvorila u glavni instrument modernizacije infrastrukture i javnih usluga. Stoga je za nas to puno više od europske političke rasprave. To je pitanje hoće li europski fondovi i nakon 2027. ostati pokretač razvoja ili će postati znatno skromniji izvor financiranja. U zemlji u kojoj su europska sredstva postala sastavni dio gotovo svake veće javne investicije, odgovor na to pitanje mogao bi odrediti razvoj cijele generacije.

Predsjednica Odbora regija Kata Tutto priznaje da je u ovom trenutku, kao i uvijek u sličnim slučajevima, jako veliki interes novi proračun EU-a. "Imamo puno stvari na dnevnom redu. Sada je već godinu dana otkako je Europska komisija izišla sa svojim prijedlogom za novi sedmogodišnji proračun. Glavni je interes gradova i regija u tome da imamo napraviti puno stvari, puno europskih ambicija, da proizvodimo svoju energiju, da dobro vodimo energetsku tranziciju, investirao u kružnu ekonomiju, da učinimo EU kompetitivnijim, da provedemo industrijsku tranziciju. Ali u isto vrijeme uložimo u participaciju, u ravnopravnost spolova. To su stvari koje moramo konkretno napraviti u našim gradovima i regijama. Naravno, tu je puno izazova i kada je u pitanju priuštivo stanovanje", rekla je Tutto. Dodaje da na svim razinama, svi imaju isto iskustvo od regija preko gradova do nacionalne razine.

Na udaru i Hrvatska

- Svi imaju više problema nego što imaju novca. Svi gledaju na različite razine. Manji gradovi gledaju prema županijama, županije gledaju u regije, regije gledaju prema državnim proračunima. I na kraju nacionalni proračuni gledaju prema EU proračunu. EU proračun, međutim, ne raste, pa je na djelu svojevrstan sukob. EU investira u jako puno područja, u AI, u industrijalizaciju, u kritične materijale, u podatkovne centre, u sve. U zdravstvenu skrb, u obrazovanje, ali za sve to trebate novac. Ono što je jasno iz prijedloga proračuna je da nema stvarne želje koja bi došla iz država članica da zajedno potroše više novca. Jer EU proračun izgleda velik kada se gleda iz Zagreba ili Budimpešte, ali on nije velik. On je oko 2 % europskog BDP-a - ističe Tutto. Dodaje da kada se vide sva područja gdje bi se trebalo investirati, brzo se može shvatiti da za sve nema dovoljno novca te da će se morati donositi teške odluke.

- Suočeni smo s pitanjima. Koliko puno novca zemlje članice troše zajedno, koliko će velik biti proračun, u što će se investirati taj novac. On ne mora nužno biti iskorišten na način na koji se koristi privatni kapital. Uloga je javnog novca da bude protuteža privatnom kapitalu. Tko će odlučivati kamo taj ide? Prijedlog novog proračuna donosi novu arhitekturu, jako različit način investiranja u Europu. Gradovi i regije ističu da bi oni trebali planirati i osmišljavati velik dio proračuna. Jer oni su ti koji bi na kraju trebali koristiti sredstva na najbolji mogući način jer moraju donositi najveći dio odluka. Ali prijedlog novog proračuna odvaja regije od donošenja odluka. Ideja proračuna je da bude manje-više ista količina novca koju zemlje članice zajedno troše. Kada nema novog novca, a postoje novi prioriteti kao obrana i kompetitivnost, ili digitalna utrka, vi jednostavno uzimate novac s jednog mjesta i stavljate ga na drugo. Prijedlog proračuna govori o tome da se uzme novac od kohezije, posebno socijalne kohezije, i da se preusmjeri u financiranje kompetitivnosti koje bi se vodilo iz jednog centra - kaže.

- I kada čujete da se od Zagreba i Budimpešte traži da budu kompetitivniji, mi naravno odgovaramo da trebamo biti kompetitivniji. No pola proračuna koji će biti investiran u kompetitivnost bit će zasnovano na kriterijima koji će pogodovati onima koji su već bolje stojeći od novih članica. To će biti najsnažnije regije koje imaju najveće koristi. Među prvih 20 primatelja ne bi bila ni jedna regija iz novih članica. Stoga bi se za one koji su se nedavno pridružili EU-u, kao Hrvatska i Mađarska, koje se smatraju kohezijskim zemljama, mogli dogoditi veliki rezovi - zaključuje Tutto.