Otići liječniku, obaviti kupnju, platiti račune ili samo prošetati i na nekoliko sati odmaknuti misli od svakodnevice - za većinu ljudi to su sitnice o kojima i ne razmišljaju. No za roditelje njegovatelje i njegovatelje članova obitelji kojima je potrebna cjelodnevna skrb takvi su trenuci prava rijetkost. Njihova briga ne prestaje nakon radnog vremena, ne uzima vikende i ne poznaje godišnji odmor. Zato je i nekoliko slobodnih sati često nedostižan luksuz.

Psihološka podrška

Upravo je tu prazninu pokušao popuniti projekt "Odmorite, zaslužili ste!" dajući obiteljima ono što im najviše nedostaje: vrijeme za sebe i osjećaj da u svojoj svakodnevnoj borbi nisu same. Iskustva korisnika i stručnjaka pokazala su kako je ovakav oblik podrške zapravo prijeko potreban. Od travnja prošle do kolovoza ove godine projekt se provodio na području istočnog Zagreba i Zagrebačke županije, u partnerstvu s Gradskim društvom Crvenog križa Vrbovec, a obuhvatio je 20 roditelja njegovatelja i članove obitelji o kojima oni svakodnevno skrbe.

No projekt nije značio samo predah. Uz nekoliko sati slobode, korisnici su dobili i psihosocijalnu podršku, radionice osnaživanja i aktivnosti usmjerene očuvanju mentalnog zdravlja, dok je o njihovim najmilijima u tom vremenu brinuo mobilni stručni tim sastavljen od socijalnog radnika, psihologa, rehabilitatora i dvoje njegovatelja.

Dženita Lazarević, predsjednica Udruge Poseban prijatelj i nositeljica projekta, i sama nosi status roditelja njegovatelja, pa dobro zna o čemu govori kad kaže da se vrijednost ovakve usluge ne mjeri brojem odrađenih sati.

- Najvažnije je to što roditelji steknu dovoljno povjerenja da nekome prepuste brigu o svojoj najvoljenijoj osobi i otvore mu vrata svoga doma. To je golem korak i pokazatelj koliko im je ovakva podrška potrebna - rekla je Lazarević.

Projekt je od samog početka građen oko potreba korisnika, a ne oko zahtjeva sustava, s namjerom da roditelji budu zadovoljni i osjete da netko razumije njihovu svakodnevicu. No poseban je naglasak stavljen na psihološku podršku, koja je za mnoge korisnike prvi put postala dostupna baš kroz ovaj projekt.

- Neki su se roditelji prvi put u životu susreli s psihologom. Kada imaju nekoga s kim mogu razgovarati, ljudi postaju mirniji. Svima nam je potrebna psihosocijalna podrška. Trebala je i meni a da toga dugo nisam bila ni svjesna - rekla je Lazarević.

Zdravlje i ravnoteža

Da podrška obiteljima može biti dostupnija i humanija potvrdila je i Sanjica Grbavac, ravnateljica Centra za rehabilitaciju Stančić, koji brine o 676 korisnika.

- Ovaj projekt dao je nadu da podrška može biti humanija, dostupnija i da doista može pomoći obiteljima - kazala je Grbavac, te upozorila na obrazac koji se često previđa: roditelji njegovatelji toliko su posvećeni brizi za člana obitelji da zanemaruju vlastito zdravlje i odnose s ostatkom obitelji.

- S vremenom postanu fizički iscrpljeni i socijalno izolirani. Zato je cilj sustava dvostruk, da osoba kojoj je potrebna skrb ostane u svojoj obitelji, ali da pritom i sama obitelj dobije podršku koja joj je potrebna - poručila je Grbavac.

Iza svih brojki i institucionalnih ocjena stoji i osobna priča Slavice Bilešić, koja se godinama skrbi o suprugu, osobi s invaliditetom. Za nju projekt nije bio usluga, nego promjena kvalitete života.

- Ovaj projekt donio mi je zdravlje i ravnotežu u život. Bilo mi je dirljivo da, kada nekoga zamolite za pomoć, dobijete ljubazan odgovor. "Hvala" nije dovoljno da izrazim koliko mi je to značilo - kazala je Slavica.

Dok je netko drugi preuzimao brigu o njezinu suprugu, ona je napokon mogla otići liječniku, što joj je posebno značilo prošle godine, kad je zbog slomljene noge morala svakodnevno na terapije.

- Njegovateljica je tada dolazila svaki dan. U ona dva sata koliko mene nije bilo, brinula je o suprugu baš onako kako bih to činila i ja. Sada kada sam se oporavila, njegovateljica dolazi jednom tjedno na dva sata. Nekome to možda ne zvuči mnogo, ali kada svakodnevno skrbite o nepokretnoj osobi, i ta dva sata znače neizmjerno puno. Osjećala sam se kao da me netko napokon čuo - rekla je Bilešić i naglasila da je zato žalosna što projekt završava.

- Voljela bih da se ovakva usluga nastavi jer svi mi koji njegujemo svoje najmilije trebamo znati da se imamo kome obratiti ako se razbolimo ili više ne možemo sami - poručila je. n