Sustav socijalne skrbi danas nema model zbrinjavanja djece i odraslih s autizmom koji imaju izražene poremećaje ponašanja, agresivne i autoagresivne epizode. Ustanove nemaju uvjete za njihov prihvat, dok su obitelji često prepuštene same sebi. Reagira se tek kad nastupi kriza, nakon teških ozljeda članova obitelji, prekida smještaja, hospitalizacija ili drugih izvanrednih okolnosti, a to nisu ni rehabilitacija niti prevencija, nego gašenje vatre.

Šokantni primjeri

Najdrastičniji primjer je dječak od 17 godina koji je intervencijom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (MROSP) smješten i zbrinut u domu socijalne skrbi, pri čemu se poduzelo niz aktivnosti radi kvalitetne pripreme i prihvata dječaka.

Međutim, mladićevo ponašanje učestalo eskalira, zbog čega ustanova nakon mjesec i pol odbija daljnji smještaj. U zahtjevu za prekid smještaja opisani su intenzitet, učestalost i posljedice eskalacije agresivnog ponašanja dječaka, nesuradljivost roditelja koji odbijaju dati suglasnost za primjenu terapije te činjenica da je dom u dva navrata kontaktirao bolnicu koja na upite o mogućem postupanju, kao što su mjere fizičke prisile za što sami nemaju ovlasti, uopće nije odgovorila. Uprava doma stoga zaključuje da kao ustanova socijalne skrbi ne može zadovoljiti potrebe dječaka, pogotovo u fazi psihičkog pogoršanja, kako sustav socijalne skrbi ima niz ograničenja u zadovoljavanju dječakovih specifičnih potreba, što je i rezultiralo zahtjevom za prekidom smještaja. Sve to je uslijedilo nakon što je u spomenutom slučaju ozlijeđeno 15 djelatnika, a pet je na bolovanju zbog ozbiljnih ozljeda.

Ovaj je slučaj u svom izvješću za prošlu godinu opisao pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić koji već godinama traži uvođenje posebnih odjela za krizna stanja na regionalnoj razini, u postojećim centrima za rehabilitaciju. Nažalost, bez rezultata. U posljednje je dvije godine, kaže, problem eskalirao.

- O autizmu se vrlo često govori samo kada su u pitanju djeca s autizmom. Međutim, ta djeca odrastaju. Kada osoba nije komunikativna, fizički postaje sve snažnija, a prisutni su i oblici agresivnog ponašanja tijekom odrastanja, i stariji roditelji - najčešće majke koje o njima skrbe, više se s tim ne mogu nositi sami. Mogli bismo reći da je u posljednje dvije godine taj problem eskalirao - upozorava Jurišić.

Ono što je trebao raditi sustav, danas odrađuju obitelji, roditelji, najčešće majke. To su često vrlo teške obiteljske priče, veli pravobranitelj, a ti su ljudi izloženi fizičkim napadima i drugim oblicima nasilnog ponašanja.

Umiriti i urazumiti

- Takvu osobu treba smiriti, pokušati je umiriti i urazumiti. Kada je pred vama osoba od 70, 80 ili više kilograma, koja više nije dijete, ne možete se prema njoj ponašati kao prema djetetu. To roditelje i skrbnike dovodi u vrlo teške životne situacije. Izloženi su velikom fizičkom, psihičkom i materijalnom opterećenju koje ne mogu sami svladati - poručuje pravobranitelj.

On se već godinama susreće s takvim slučajevima, gdje se u kriznim situacijama ne može do smještaja, uglavnom zbog nedostatka slobodnih mjesta ili nedostatnog broja radnika, a ustanove otkazuju smještaj jer nemaju uvjeta.

- Nažalost, svjedočili smo tragičnim slučajevima ubojstva djeteta, odnosno samoubojstva roditelja, ili teškim ozljedama koje trpe roditelji do pronalaženja smještaja i izdvajanja djeteta iz obitelji - konstatira Jurišić.

Isto tako, često je ad hoc osigurani smještaj u potpunosti neadekvatan potrebama osobe s autizmom. Takve ustanove nerijetko nemaju dovoljan broj stručnih radnika niti stručnjake specijalizirane za rad s osobama iz spektra autizma, ne raspolažu odgovarajućim prostornim uvjetima, senzorno prilagođenim prostorima, sobama za smirivanje ili drugim sadržajima koji mogu pridonijeti prevenciji kriznih stanja. Izostaju individualizirani rehabilitacijski programi, funkcionalna analiza ponašanja i terapijski pristupi usmjereni na razumijevanje uzroka eskalacija i razvoj komunikacijskih i socijalnih vještina. Posljedica je da se ponašanja koja proizlaze iz autizma i preplavljenosti okolinom često promatraju isključivo kao sigurnosni problem, umjesto kao stručni izazov na koji sustav mora odgovoriti odgovarajućom podrškom, objašnjava.

Rješenje bi bili posebni odjeli za krizna stanja kao specijalizirane organizacijske jedinice namijenjene korisnicima s najizraženijim potrebama podrške, a ne klasični smještaj. To bi značilo sigurnosno i senzorno prilagođene prostore koji smanjuju mogućnost preopterećenja podražajima i rizik od ozljeđivanja, individualni smještaj kad je to potrebno, prostore za smirivanje i senzornu regulaciju, multidisciplinarni tim stručnjaka, individualizirane rehabilitacijske programe i veći broj radnika te mobilne stručne timove. Takve modele poznaju u razvijenim europskim državama, a kod nas bi bili spasonosno rješenje za obitelji koje pucaju po šavovima i u riziku su od novih incidenata.

Uvjeti za povratak

Ti odjeli ne bi bili dugotrajni smještaj, već specijalizirani rehabilitacijski kapacitet za korisnike za koje postojeći sustav danas nema odgovarajući odgovor, objašnjava pravobranitelj. Riječ je, dodaje, o relativno maloj skupini djece, mladih i odraslih osoba, čiji broj na nacionalnoj razini zasigurno nije toliki da Hrvatska ne bi mogla osigurati nekoliko regionalnih centara ili odjela prilagođenih njihovim potrebama. Upravo su oni, tvrdi Juretić, danas među najdepriviranijima u sustavu socijalne skrbi.

Krajnji cilj nije institucionalizacija, nego stvaranje preduvjeta za njihov povratak u obitelj, uključivanje u odgojno-obrazovne programe, korištenje usluga u zajednici ili druge oblike podrške primjerenije njihovim potrebama. Tako bi se smanjio broj kriznih situacija, prekida smještaja, hospitalizacija i drugih teških posljedica koje proizlaze iz izostanka pravodobne i odgovarajuće podrške.

Pravobranitelj Jurišić traži da se ova kategorija korisnika prepozna u novom Pravilniku o mjerilima za pružanje socijalnih usluga te da se Ministarstvo obveže, u suradnji sa stručnjacima iz područja autizma, edukacijske rehabilitacije, psihijatrije i socijalne skrbi, razraditi odgovarajuća mjerila prostora, opreme i potrebnih stručnih radnika za pružanje takve usluge.