Sve češći i intenzivniji vremenski ekstremi – od razornih olujnih vjetrova koji u nekoliko minuta odnose krovove do silovitih pljuskova koji ulice pretvaraju u bujice – stavljaju postojeći građevinski fond pred dosad neviđene izazove. Urbane sredine postaju prva crta obrane od ekoloških nepogoda, no prizori s terena redovito otvaraju pitanje koliko su naše zgrade i popratna infrastruktura uistinu sigurne i spremne za nove klimatske uvjete.

U detaljnoj analizi magistar inženjer građevinarstva Saša Perko otkriva ključne točke ranjivosti domaćih objekata, od propusta u fazi projektiranja i izvođenja radova preko kroničnog nedostatka održavanja pa sve do konkretnih koraka i modela sufinanciranja kojima se postojeća arhitektura može prilagoditi vremenu koje dolazi. Njegova upozorenja i savjeti jasno upozoravaju na to da se pristup upravljanju nekretninama u Hrvatskoj mora korjenito promijeniti.

Građevinska praksa u Hrvatskoj suočava se s ozbiljnim nasljeđem prošlosti, upozorava Perko. Velik dio stambenih i javnih objekata građen je u vremenima kada su klimatski pokazatelji bili znatno drukčiji nego danas, zbog čega suvremene vremenske nepogode redovito razotkrivaju tehničke nedostatke na starijim zgradama, ponajviše na krovovima i fasadnim sustavima. Postojeći građevinski fond projektiran je prema normama koje su odražavale klimu prošlog stoljeća, pa nas današnje vrijeme redovito "iznenađuje" pojavama koje statistički više nisu iznimka, objašnjava Perko.

- Stariji i neodržavani fond naročito je opasan za vrijeme kratkih, ali intenzivnih olujnih nevremena kojima svjedočimo posljednjih nekoliko ljeta. Letjeli su crjepovi i kompletne konstrukcije lakih limenih pokrova, pa su se čak otkidale i fasade - podsjeća Perko.

Nisu, dodaje, ugroženi samo krovovi, jer prilikom svakog jačeg pljuska svjedočimo dramatičnim prizorima u kojima podzemne garaže, podrumi i ulazi u zgrade u kratkom roku budu poplavljeni jer su te etaže najniže točke svakog objekta, pa se sva suvišna voda prirodno slijeva prema njima kada javni odvodni sustavi dosegnu svoj maksimum.

- Velik dio problema posljedica je prekomjerne betonizacije gradova: što više izbetoniramo, to manje tla ostaje da upije vodu, pa sve odlazi u odvodnju - upozorava Perko.

Kaže da rješenje nije graditi megalomanske oborinske sustave, nego racionalnije planirati prostor. Zato kvalitetni prostorni planovi propisuju određeni postotak prirodnog terena na parceli, ne samo zbog zelenila već i da se dio vode procijedi kroz tlo umjesto u kanalizaciju, a sličnu logiku nude i moderni zeleni krovovi s drenažno-retencijskim slojem koji privremeno zadrži višak vode i polako je otpušta, raspršujući vršni udar oborina kroz vrijeme.

Javnost često ostane iznenađena kada u vijestima vidi oguljene fasade i uništena krovišta na zgradama novije gradnje. Građevinska struka objašnjava kako vjetar najjače djeluje na rubnim dijelovima objekta. Na tim mjestima dolazi do stvaranja jakog podtlaka, koji građevinske elemente "siše" prema van i prema gore, pojašnjava Perko. Ako se u tim zonama napravi i najmanja pogreška u izvedbi, šteta je neizbježna. To se događa jer se u projektima često nedovoljno dobro ili se uopće ne definiraju načini pričvršćivanja nekonstruktivnih elemenata - krovnog pokrova, limarije, fasada - što se u praksi često prepušta radnicima na terenu koji bez razrađenog rješenja i bez nadzora izvode loše spojeve.