Povodom Svjetskog dana svjesnosti o zlostavljanju starijih osoba, koji se obilježava 15. lipnja, Psihološki centar Carpe Diem upozorava na jedan od najčešće prešućivanih oblika nasilja u društvu – zlostavljanje i zanemarivanje starijih osoba. Riječ je o problemu koji se najčešće odvija u tišini, unutar obitelji ili u odnosima u kojima starije osobe ovise o tuđoj skrbi.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, približno svaka šesta osoba starija od 60 godina tijekom godine doživi neki oblik zlostavljanja. Upozorava se i da europska društva, suočena s ubrzanim starenjem stanovništva, sve snažnije moraju odgovarati na izazov zaštite dostojanstva i prava starijih građana.

Zlostavljanje se može očitovati kao psihološko, emocionalno ili fizičko nasilje, ali i kroz zanemarivanje osnovnih potreba i uskraćivanje skrbi. Budući da starije osobe o nasilju često ne govore zbog straha, srama, osjećaja krivnje ili ekonomske ovisnosti, odgovornost za prepoznavanje problema, ističu stručnjaci, leži na cijeloj zajednici.

Posljedice zlostavljanja u starijoj dobi mogu biti ozbiljne i dugotrajne – od depresivnosti, anksioznosti i nesanice do socijalnog povlačenja, gubitka samopouzdanja i pogoršanja tjelesnog zdravlja. U takvim okolnostima starije osobe nerijetko razvijaju osjećaj bespomoćnosti i tereta, iako su često nositelji obiteljskog iskustva i kontinuiteta.

Voditelj Psihološkog centra Carpe Diem Domagoj Dalbello ističe kako se vrijednost čovjeka ne može mjeriti dobi, zdravstvenim stanjem ili produktivnošću, naglašavajući da dostojanstvo ostaje neotuđivo pravo svake osobe, neovisno o životnoj fazi ili razini samostalnosti.

„Upravo odnos prema najranjivijima pokazuje kakvo smo društvo“, poručuje Dalbello, naglašavajući da briga za starije nadilazi puku pomoć i predstavlja mjeru humanosti zajednice.

Iz Psihološkog centra pozivaju građane da obrate pozornost na moguće znakove zlostavljanja, poput neobjašnjivih ozljeda, nagle promjene ponašanja, straha od određene osobe, loše higijene, pothranjenosti ili kontrole nad kretanjem i komunikacijom.

Stručnjaci ističu kako i najmanja sumnja zaslužuje reakciju te da pravovremeno uočavanje i razgovor mogu spriječiti daljnju štetu. Građanima se poručuje da u takvim slučajevima ne okreću glavu, nego da se obrate nadležnim institucijama ili stručnim službama.