Seoskim agroturizmom u Hrvatskoj, prema procjenama Udruge ruralnog turizma Hrvatske (URTH), bavi se oko 1100 poljoprivrednika, a 75 posto njih čini OPG-ove. Strategija razvoja održivog turizma pozicionirala je seoski agroturizam kao jedan od glavnih turističkih proizvoda koje će država poticati, i to zbog njegove autohtone ponude, važnosti za održivost ruralnih područja i doprinosa svim važnijim ciljevima Strategije.

Agroturizam, međutim, već desetljećima balansira u zakonskom okviru koji definira s jedne strane Ministarstvo poljoprivrede, a s druge Ministarstvo turizma i sporta, čiji je Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti upravo prošao javno savjetovanje.

Nejednakost

U hrvatskoj Udruzi ruralnog turizma upozorili su kako, nažalost, i nakon donošenja novog Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti brojna pitanja ostaju otvorena, iako bi, prema objašnjenjima iz resornog ministarstva, novi zakonski okvir trebao olakšati poslovanje OPG-ova, jer ih u poreznom tretmanu izjednačava s privatnim smještajem. No ocjena stanja i procjena učinka propisa ne spominju nikakve olakšice.

Aleksandra Kuratko Pani, voditeljica URTH-a, pojasnila je kako se agroturizmom bave OPG-ovi, ali i drugi poljoprivrednici, za koje, prema Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti, vrijede druga pravila. Naime, agroturizmom se može baviti OPG koji se upisuje u Upisnik OPG-ova, ali i obrt, firma ili zadruga koji su upisani u Upisnik poljoprivrednika. Zakon, pak, propisuje puno striktnije uvjete za pružanje ugostiteljskih usluga za OPG-ove nego za ostale organizacijske oblike poljoprivrednika, što dovodi do nejednakosti.

- Konkretno, novo zakonsko rješenje teorijski otvara mogućnost da neki ugostitelj s restoranom, ako je upisan u Upisnik poljoprivrednika i ima "dva reda vinograda", ima mogućnost da na svoj restoran stavi tablu Agroturizam. To je neprihvatljivo jer otvara prostor za još veću neuređenost na tržištu ako ne postoje zajednička pravila. To više što gosta zanima standardizirana usluga i proizvod. Dakle, samo želimo da se dogovori nekakav normalni pravni okvir prema kojem možemo poslovati i da naš gost zna što dobiva u agroturizmu bez obzira na to je li taj agroturizam OPG ili je poljoprivrednik koji je registriran kao obrt, zadruga ili trgovačko društvo - rekla je Kuratko Pani.

Ograničenja

Dodaje kako se institucije dva desetljeća "loptaju" ovom temom jer se ministarstva zadužena za poljoprivredu i turizam ne mogu dogovoriti tko treba što regulirati i u kojem zakonu što treba pisati. Novi zakonski okvir nastavlja ograničavati OPG-ove vezano uz kapacitete za prihvat gostiju i turista, neovisno o tome koliko se proizvodi, koliko osoba radi na OPG-u i slično. U resornoj udruzi kazali su i kako je jedan od najvećih problema svih koji se ozbiljno bave agroturizmom i to što grcaju u administrativnom opterećenju.

- U smislu prerade i plasmana svojih proizvoda potpadamo pod sve propise koji se tiču velikih poljoprivrednika. Stoga tražimo da se za tu proizvodnju koja se plasira isključivo u turističkoj ponudi na tom OPG-u, znači, ne ide dalje u prodaju, propisi fleksibiliziraju. Tu nam je Ministarstvo poljoprivrede ključno, međutim, da bi ono omogućilo olakšane uvjete u preradi i, primjerice, u primjeni HACCP-a u, u Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti treba jasno pisati tko se može baviti agroturizmom i pod kojim uvjetima, a to zasad ne piše. S time da pritom treba znati kako agroturizam u Istri ili u Konavlima nije isti kao agroturizam u Baranji, pa treba uuzeti u obzir i regionalne specifičnosti kako bismo konačno uspjeli razviti hrvatski model seoskog agroturizma - zaključuje voditeljica URTH-a.