U eri u kojoj umjetna inteligencija umjesto nas piše mailove, donosi odluke i nudi gotova rješenja na dlanu, granica između tehnološkog napretka i kognitivnog nazadovanja postaje opasno tanka. Fenomen poznat kao “brain rot” - postupno slabljenje mentalne oštrine zbog digitalne pasivnosti – više nije samo popularni internetski termin, već ozbiljan izazov za ljudski mozak. Dolazimo do ključnog pitanja: “zaglupljuje” li nas dugoročno pretjerano oslanjanje na UI alate?

Inofrmirani, ali bez razumijevanja

Povijesno gledano, tehnologija je oduvijek mijenjala način na koji mislimo. Uvođenje pisma transformiralo je strukturu mišljenja jer smo se prestali oslanjati isključivo na usmenu tradiciju, no umjetna inteligencija donosi promjenu bez presedana, rekla nam je prof. dr. sc. Andrea Vranić s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Danas ne delegiramo samo puko pamćenje podataka, već i samu srž intelektualnog rada: formuliranje misli, generiranje ideja i donošenje odluka.

- Tehnologija je kroz povijest mijenjala definiciju toga što znači misliti ili razmišljati - kaže prof. Vranić.

Profesorica Vranić upozorava kako je rizik u upotrebi ovih alata suptilan, ali golem. Ako stalno prepuštamo pisanje ili argumentaciju algoritmima, te vještine prestajemo uvježbavati, što neizbježno vodi prema atrofiji. Ključni problem leži u zavodljivoj dostupnosti alata koja smanjuje našu toleranciju na trud. Upravo je ta faza inkubacije i mentalnog napora presudna za učenje, a bez nje postajemo skloniji prihvatiti servirane odgovore bez ikakvog razumijevanja procesa kojim se do njih došlo.

Dosada je važna

- Nije problem u tome što gubimo sposobnosti, nego što je razumijevanje postalo “udaljeno jedan klik”, pa smo stalno informirani, ali sve rjeđe stvarno razumijemo složene stvari - ističe Vranić.

Iako tehnologija može prevesti tekst ili napisati programski kod, ona ne može zamijeniti neurološke benefite procesa učenja, naglasila je Vranić. Tradicionalne vještine, poput sviranja instrumenta ili učenja stranog jezika, ostaju ključne jer razvijaju fokus, disciplinu i motoriku. Intelektualna higijena u suvremenom svijetu stoga ne znači radikalno odbacivanje tehnologije, već svjesnu brigu o tome kako razmišljamo. Da bismo očuvali oštrinu uma, potrebno je redovito prakticirati aktivnosti koje zahtijevaju napor, poput dubokog čitanja bez prekida. Čak i petnaest minuta koncentriranog čitanja, uz obavezno sažimanje pročitanog na kraju, može značajno ojačati fokus.

- Upustiti se u učenje složene vještine - novog jezika, instrumenta, hobija. Sva ta učenja zahtijevaju pogreške, na kojima se najviše uči, i ponavljanja. I još ponavljanja. I još ponavljanja.

Jednako je važno i povremeno vraćanje starinskim metodama poput pisanja rukom, koje nas zbog same sporosti procesa prisiljava da dublje promislimo o svakoj zabilježenoj misli. Naposljetku, profesorica Vranić ističe važnost povremene dosade i boravka u tišini bez ekrana. Upravo u tim trenucima bez vanjskih podražaja um prestaje biti puki konzument i počinje samostalno stvarati misli, povezivati ideje i razmišljati dublje.