Učitelji iz Portugala imaju najvišu razinu pedagoškog znanja, a oni iz Saudijske Arabije najlošiju. Učitelji iz Hrvatske u prosjeku su zemalja OECD-a, ali bolji u odnosu na sve zemlje sudionice Istraživanja općega pedagoškog znanja učitelja provedenog 2024. godine u okviru četvrtoga ciklusa Međunarodnoga istraživanja o učenju i poučavanju TALIS 2024 koje provodi OECD.

U istraživanju je sudjelovalo osam zemalja, Čile, Hrvatska, Južna Afrika, Maroko, Poljska, Portugal, Saudijska Arabija i Sjedinjene Američke Države. Cilj je istraživanja prikupiti pokazatelje o temeljnom znanju učitelja iz područja opće pedagogije, didaktike i obrazovne psihologije koje im je potrebno za učinkovito poučavanje i stvaranje poticajnog okruženja za učenje, drugim riječima, koliko su učitelji u nekoj zemlji vješti u prenošenju znanja učenicima i u pobuđivanju interesa djece za njihov predmet.

U Hrvatskoj je istraživanje provedeno u proljeće 2024. godine u 293 osnovne škole, a sudjelovala su ukupno 2.282 učitelja od petog do osmog razreda osnovne škole. Hrvatski učitelji imali su prosječan rezultat od 269 bodova, dok je prosjek OECD-a 266, a rezultatima su slični učiteljima iz Poljske i SAD-a. Učitelji iz Portugala sa 274 boda ostvarili su najbolji prosječni rezultat, a učitelji iz Saudijske Arabije najlošiji sa 218 bodova. Treću, naprednu razinu općega pedagoškog znanja u Hrvatskoj dostigla je oko trećina učitelja ili njih 34 posto, nešto više od 50 posto učitelja postiglo je srednju razinu znanja, a na najnižoj je njih 14 posto. Najbolji su prosječan rezultat ostvarili učitelji modernih stranih jezika, a najlošiji učitelji tjelesne i zdravstvene kulture. Učitelji stranih jezika ostale prestižu za 14 bodova, a učitelji hrvatskog jezika za sedam bodova. Učitelji matematike ostvarili su sedam bodova manje u odnosu na ostale, učitelji tehničke kulture devet bodova manje, a informatike čak 12 bodova manje od prosjeka. Na najnižem su mjestu učitelji grčkog i latinskog sa 14 bodova manje te učitelji tjelesnog s 19 bodova ispod prosjeka.

Od svih zemalja sudionica, Hrvatska bilježi najmanji udio varijance između škola, što upućuje na zaključak da su hrvatske škole međusobno slične po općem pedagoškom znanju učitelja. Zanimljivo je da učitelji sa završenim diplomskim studijem ostvaruju značajno bolji prosječan rezultat od učitelja sa završenim preddiplomskim studijem.

Najbolji rezultat ostvarili su učitelji sa završenim redovnim nastavničkim programima (272 boda) te učitelji s kraćim programima osposobljavanja nakon stjecanja nenastavničke diplome određene struke (274 boda), što znači da je za dobrog učitelja uz odgovarajuće stručno znanje dovoljna i kraća pedagoška edukacija. Koliko je važno imati kvalitetan stručni nastavni kadar govori podatak da učitelji koji poučavaju predmet za koji su završili formalno obrazovanje imaju 17 bodova više od učitelja čije inicijalno obrazovanje nije bilo usmjereno na predmet koji poučavaju. Učitelji su, pokazalo je istraživanje, uglavnom dobro pripremljeni za planiranje nastavnog sata, vrednovanje i upotrebu digitalnih alata, ali ih se manje od polovine osjeća pripremljenim za uočavanje emocionalnih teškoća učenika, rad s učenicima s posebnim potrebama ili na poučavanje u multikulturnom okruženju.

U hrvatskim se školama 79 posto vremena na satu utroši na stvarno poučavanje i učenje, 11,5 posto vremena ode na održavanje discipline, a gotovo devet posto na administrativne poslove. Učitelji na trećoj, naprednoj razini općeg pedagoškog znanja utroše više vremena na stvarno poučavanje i učenje, a manje vremena na održavanje discipline i na administrativne poslove od učitelja na osnovnoj razini.

Drugim riječima, učitelji s višom razinom pedagoškog znanja manje vremena troše na administriranje i uspostavljanje discipline u razredu. Učitelji s više pedagoškog znanja rjeđe su pod stresom zbog ponašanja učenika, a manje su od kolega u stresu zbog dodatnih obveza zbog odsustva drugih nastavnika ili zbog edukacija. Takvi će učitelji češće od ostalih navesti da vole predmet koji poučavaju.