Ova bi godina za Hrvatsku trebala biti rekordna po isplatama sredstava iz fondova Europske unije i to zbog kombinacije dvaju faktora - završetka Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) i pune provedbe kohezijskih fondova za razdoblje 2021. - 2027. Točan ukupan iznos sredstava koja će Hrvatska povući iz europskih fondova ove godine bit će poznat nakon što Ministarstvo regionalnog razvoja objavi izvješća o provedbi za prošlu godinu.

NPOO 2021. - 2026., temeljni dokument za korištenje sredstava iz instrumenta EU-a Nova generacija, ulazi u završnu fazu, a kako je rok za provedbu i isplate kraj 2026., očekuje se da će u ovoj godini biti najveći volumen povlačenja sredstava.

Rast kapaciteta

Paralelno s NPOO-om ide i nova kohezijska omotnica, vrijedna 14 milijardi eura, čije se ugovaranje i isplate ubrzavaju, dok su nam iz financijske perspektive 2021. - 2027. na raspolaganju sredstva u iznosu od 10,1 milijarde eura uvećana za gotovo 10 milijardi eura u sklopu programa EU-a Nova generacija. Europska komisija nam je 6. veljače odobrila isplatu osme tranše iz NPOO-a u visini od 897 milijuna eura, pri čemu treba istaknuti da je Hrvatska jedina država EU-a kojoj je dosad potvrđeno da je u potpunosti ispunila sve pokazatelje u okviru osam realiziranih zahtjeva. Zajedno s tom tranšom, ukupan isplaćeni iznos iz Mehanizma za oporavak i otpornost dosegnuo je 7,3 milijarde eura od ukupno 10 milijardi eura koje su nam na raspolaganju.

Hrvatska je od trenutka ostvarivanja punopravnog članstva u EU-u, zbog svojih društvenih, povijesnih i političkih karakteristika, jedna od netoprimateljica sredstava iz proračuna EU-a, a što podrazumijeva situaciju u kojoj sredstva koja primamo višestruko nadmašuju sredstva koja na temelju nacionalnih uplata šaljemo u europski proračun. Konkretno, službeni podaci pokazuju kako smo od 2013. godine uplatili u EU proračun 5,9 milijardi eura, a kroz različite programe pomoći i kohezije primili smo ukupno 16,43 milijarde eura, podsjeća dr. Marko Tomljanović, izv. prof. s Katedre za međunarodnu ekononomiju Ekonomskog fakulteta u Rijeci.

- Kada se sagleda financijska perspektiva 2014. - 2020. godine, u kojoj smo kroz kohezijske programe imali na raspolaganju oko 14,2 milijarde eura, razina iskorištenosti je u 2023. godini dosegnula 99,4 posto, što je svakako pozitivan pokazatelj. Navedeno ukazuje na kontinuirani rast nacionalnih apsorpcijskih kapaciteta - navodi Tomljanović.

Umjesto pitanja jesu li se korištena sredstva pokazala uspješnima za hrvatsko gospodarstvo, Tomljanović radije postavlja pitanje jesmo li uspjeli postići temelje stabilnog dugoročnog gospodarskog rasta, bez korištenja sredstava pomoći? Kaže da su nam europska sredstva i sve ostale koristi punopravnog članstva u EU-u svakako pomogli u amortizaciji šokova prouzročenih globalnim gospodarskim i političkim krizama, kao i krizom proizišlom iz pandemije bolesti COVID-19, no recentni pokazatelji sugeriraju kako se još uvijek nalazimo u veoma izazovnoj situaciji, pri dnu poretka Europske unije, s izraženim gospodarskim i socijalnim problemima, a koje vučemo već dugi niz godina.

“Pomoćna" sredstva

- Trenutačno se Republika Hrvatska prema pokazateljima rasta nalazi na 78 posto prosjeka EU-a, zajedno s Bugarskom i Rumunjskom te ostalim državama članicama iz posljednjih krugova proširenja. Isto tako, kontinuirano se suočavamo s ugrozama životnog standarda, prvenstvo zbog galopirajuće inflacije, a prema kojoj smo "vodeća" članica EU-a - napominje Tomljanović.

U sklopu prijedloga proračunske perspektive za razdoblje 2028. - 2034. godine predviđeno je povećanje ukupnih sredstava iz Europske unije na razinu od gotovo dvije milijarde eura, pri čemu će gotovo polovina sredstava biti usmjerena na kohezijske ciljeve, uz ponešto izmijenjena pravila, podsjeća Tomljanović i dodaje da je vidljivo kako ćemo i dalje imati na raspolaganju značajna "pomoćna" sredstva za ublažavanje kratkoročnih šokova. Međutim, kaže Tomljanović, ključnim se nameće stvaranje temelja za dugoročnu stabilnost te preuzimanje uloge jednog od akceleratora gospodarstva Europske unije.

Tomljanović također navodi da smo kao najvažnije determinante pozitivnih trendova gospodarskog rasta označili potrošnju i investicije preko EU sredstava, što u sebi krije potencijalnu zamku jer su EU strukturni postinvesticijski instrumenti u načelu zamišljeni kao instrument pomoći zemljama koje se nalaze ispod 90 posto prosjeka BDP-a EU-a, kako bi postigle temelje za daljnji napredak.