Od 2021. do 2025. godine poljoprivrednicima je iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj isplaćeno više od 3,5 milijardi eura potpora, odnosno oko 700 milijuna eura godišnje, no statistički podaci nisu pokazali značajan doprinos rastu poljoprivredne proizvodnje ni ruralnom razvoju, ustvrdio je Državni ured za reviziju koji je svoje izvješće za prošlu godinu predao Hrvatskom saboru.

Državna revizija ističe da je unatoč visokoj razini iskorištenosti sredstava i poboljšanjima u programiranju i provedbi, sustav i dalje kompleksan i administrativno opterećen, daju se opće razvojne smjernice, a provedbeni programi i planovi ne uspostavljaju jasnu vezu između dodijeljenih potpora i konkretnih rezultata u poljoprivrednoj proizvodnji. Analizirani podaci pokazuju da nam je poljoprivredna proizvodnja na razini one iz 2010., a kada se usporedi s realnim cijenama, ostvaren je i određeni pad, za razliku od europske razine.

Sporo i komplicirano

Komentirajući nalaze Državne revizije, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Željko Mihelić podsjeća da je domaća poljoprivreda u velikim problemima od ulaska u Europsku uniju jer smo tada, kaže, nespremni i nekonkurentni ušli na veliko tržište bez carina i prelevmana te smo gotovo 13 godina od ulaska u EU još uvijek na samo 30 posto prosjeka poljoprivredne produktivnosti Unije.

- Sredstvima iz omotnice za ruralni razvoj financirali smo gradnju dječjih vrtića, kružnih tokova i poučnih staza, umjesto da smo ulagali u restrukturiranje poljoprivrednih gospodarstava, za što su sredstva i bila namijenjena - upozorava Mihelić.

Dodaje da je točno da je sustav spor i kompliciran zbog pretjerane birokratizacije i administrativnih obveza koje se nameću poljoprivrednicima, pa je sustav, kaže, postao sam sebi svrha zbog raznih pravilnika, evidencija i procedura. Revizori ističu da se poboljšanja mogu postići reorganizacijom procedura, jasnim kriterijima i rokovima dodjela potpora, smanjivanjem administrativnih opterećenja. Pritom navode da su nekada na natječajima propisana očekivanja za rok dodjele novca iznosila 120 dana, a sada se pokazalo da prođe od 600 do 800 dana do dodjele potpora, što korisnicima, ističu revizori, nije jednostavno čekati.

Mihelić navodi da su programi za ruralni razvoj iznimno komplicirani, s dugim rokom obrade zahtjeva, a sva čekanja duža od šest mjeseci, odnosno oko 180 dana, postaju demotivirajuća i kontraproduktivna za poljoprivrednu proizvodnju.

Veliki i/ili mali

- Veliki dio potpora izravna su plaćanja, odnosno potpore dohotku, što nužno nije i u funkciji povećanja proizvodnje ili konkurentnosti, nego više za pokrivanje nepoljoprivrednih izdataka - navodi profesor Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu i uz to podsjeća da su mnoga gospodarstva prosječno mala, neorganizirana, s malim ulaganjima u tehnologiju i marketing, pa i velika ulaganja ne vode do agregatnog porasta proizvodnje, već samo do održavanja status quo.

Razlog zašto novac iz EU fondova nije rezultirao učinkom u poljoprivredi možda leži u činjenici da samo 20 posto poljoprivrednih proizvođača proizvodi 80 posto hrane, dok većina subjekata ne proizvodi znatne količine, a prima potpore, na što je nedavno upozorila Hrvatska udruga poslodavaca. Profesor Grgić napominje da je Udruga poslodavaca djelomično u pravu jer je riječ o tržnom udjelu. Podsjeća da su veliki sustavi na visokoj tehničko-tehnološkoj razini kojom mogu konkurirati najrazvijenijim EU poljoprivredama, dok velik broj manjih gospodarstava također proizvodi i čuva prostor, ali zbog nedostatka jače horizontalne te nakon toga i vertikalne povezanosti preko zadruga ili proizvođačkih organizacija, teško se tržno pozicioniraju.

- Politička odluka ne bi smjela biti “veliki ili mali”, nego “veliki i mali” s jakom međusobnom povezanošću kao što je nekada bila poslovna veza poznata kao kooperacija. Odmakom vremena sve je manje “živih” OPG-ova, kao i vitalnih ruralnih sredina -upozorava Grgić.